13.12.2004.

Znate li kako je ne imati volju za spavanjem, hodati kao zombie po kući, sa bezizražajnim licem gledati se u ogledalo i preispitivati vlastite postupke iz sekunde u sekundu. Prati me samo onaj odvratan grč u želucu kojeg se ne mogu riješiti, budim se sa njime odlazim u krevet sa njime. Jedna mračna briga, jedna ogromna bol, jedan gubitak, jedna eksplozija, a ja sama ograđena u oklop od najtvrđeg metala i tu čekam. Čekam u tuzi. Čekam da ga pročita, čekam da se javi, čekam, brojim sate, brojim minute. Ali ona se ne javlja, nije ga pročitala još od subote.

- 11:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• DA znam ( nažalost ) (tija 13.12.2004. 11:45)
• Sometimes it just has to be like that!!! (malia 13.12.2004. 11:51)
• žao mi je... za neke stvari je predodređen put bola...uz tebe sam:-) (freethinker 13.12.2004. 23:56)
• nemoj da se ljutiš ali reći ću ovo: od čekanja nema ništa. govorim ovo sa ogromnim iskustvom čovjeka na čekanju. nema momenata i nema osoba koje su životne šanse. ne treba ih čekati. imaš ono što se događa svaki dan, svaki tren. imaš osobe koje stihijski dolaze u tvoj život, u prolazu bez reda. samo im se treba znati prilagoditi i naravno sačuvati svoje ja. i to je to. to su šanse. a čekanjem gubiš sve te ljude, i sve te događaje. (trinaesti 13.12.2004. 23:57)
• pozdrav. (a. 14.12.2004. 11:15)
• čekanje sux, big time :( (unspeakable 14.12.2004. 12:26)
• prokleta subota (hmm, ili je možda nedjelja :-)) ) No sikiriki... (gargantua 14.12.2004. 20:17)