subota, 05.02.2005.

umor....

03.12.2004.

Kako tužan dan, tako tmuran, tako uspavan. Ujutro me probudio Brad Pitt, sanjala sam da sam pala sa stolca kada sam ga ugledala u nekom bircu, toliko se nasmijao mom padu da mi je odmah prišao i dao autogram. Hm, mislila sam da je to pokazatelj jednog uspješnog dana. Prevarila sam se. Počela sam učiti, ali uzalud, san nikako nisam uspjela otjerati, zaspala sam nekoliko puta nad knjigom. Toliko sam umorna, izmorena, iscrpljena. Tijelo me izdalo. U onom polusnu u kojem sam učila na pamet mi je dolazila samo jedna misao, da li je ovo osjećaj smrti. Jednostavno sam se gasila, tonula u neki neugodan san, toliko mrtav, a budila se samo još umornija. Zombie…

Malo sam prošetala po kući ne nailazeći na neku dobrodošlicu od ukućana, svaki pogled mojih roditelja pokazivao je njihovo nezadovoljstvo. Počeli su gnjaviti, teme: učenje (ali zaista sam se primila posla), moje «stalno vrzmanje po kući» -žao mi je stari ali ne mogu na WC u svojoj sobi, a nekako sam i gladna pa moram sići na ručak, najviše mi je žao što sam ti pomagala kada si popravljao centralno i ugrađivao ormar, jest da je to trajalo nekih 10 min ali ti si moju pomoć prepričao kao moje stalno prešetavanje, e pa dragi tata nebum ti više nikad pomagala da mi kasnije ne sereš što se motam po kući, još nešto ja, znaš, volim biti čista pa sam se istuširala u 20h, žao mi je što sam time tebi samo dala materijala da sereš kako ništa ne učim. Naravno počeli su i gnjaviti što idem na kave, poručujem im stoga ovo- dragi moji navečer ne učim, znači imam vremena otić vidjeti koga hoću, i još nešto 21h nije prekasno za izaći van pa pitajte bilo koju normalnu osobu. Imam osjećaj da što sam starija to oni više gnjave, ili možda gnjave istim intenzitetom samo što zbog mojih godina ja to malo teže prihvaćam. Nemam snage niti živčaniti, niti se ljutiti. Moj bijeg, moja misao- sjedim prekriženih nogu, oko mene ekplozija izazvana mojim bijesom, zaglušujuća buka, a onda mir, tišina, ništavilo.

- 17:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• gnjave ko i uvijek,ali sve je teže što si stariji podnositi kvocanje. eh, jednom kad se preselim.... (freethinker 03.12.2004. 19:43)
• Proglašavam jedan dan u godini Danom Djece. Tad će roditelji šutjeti i odobravati sve njihov postupke... Ili možda ipak samo šutjeti :-) (gargantua 04.12.2004. 21:19)

- 00:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #