02.11.2004.
Koje komatozno jutro, nedostatak Sunca zabranio mi je izlazak iz kreveta, planirala sam se dići oko 7, ali sam odnjonjala do 8. Brzo sam se spremila i na vlak, a kad ono novi vlak, sav ulašten plavo bijeli, bez ijednog grafita, al unutra sjedala u pola manje nego u starom (poradi više mjesta za stajanje, pa ko živ želi stajati 20 min do grada rano ujutro?), rasporeda užasnog. Da, još nema ni koša za smeće…ne volim taj novi vlak.
Bližim se gradu i ulazi Freethinker ( bolje poznata kao Tiniwiel), nešto mi bla-bla-bla, pa pravac Remiza izvadit pokaze. A kad tamo red, redina do Marsa. Zahvaljujući Freethinker nismo zauzeli svoje mjesto u toj ogromnoj zmiji već smo otišle sa druge strane gdje smo prilično brzo došle na red, ne zahvaljujući onima koji su preko reda ulazili unutra. Ne kužim takve, kaj si oni misle da mi ostali iz gušta čekamo u redu (dok nas kičma ubija), kako bezobrazno i nadasve nekulturno. To načekavanje, stajanje u redu, zujanje okolo, premještanje s noge na nogu stvarno mrzim, a ko za inat stalno me prati svugdje gdje dođem, od faksa do dućana, banke, pošte… Kavica, bla-bla-bla, ona na terapiju a ja na predavanje.
Znate li gdje je Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku? Niti ja nisam znala do prošlog tjedna. Jedino mi je bilo poznato da je na Šalati, ispitivala sam tako studente medicine, prolaznike, starčeke dok nakon 20 minuta kruženja uokolo nisam naletila na tri tipa u bijelim kutama koji su znali odgovor na moje pitanje, uputile me i ja sretno stigla. Sišla u dvoranu tj. u muzej gdje se održava predavanje (danas smo slušali o DNA analizi) i zapuhnuo me takav smrad, ma ujfu, oko mene našli su se prepuni stakleni regali dijelova ljudskog tijela u staklenkama, a ispred mumificirani frajer u staklenoj kutiji. Takav prizor me ne smeta ni malo, mislim da bih mogla gledati obdukciju, ali ako je praćena nekim smradom (što je) nema teoretske da se ne zbljujem.
Ok odslušala ja, otišla na vlak, ponovno onaj novi, ma bezveze, i došla umorna doma da bi me veselo pozdravio fini miris pečenih kobasa (onih oko kojih smo jučer na groblju imali problema). Kak su bile fine, njami, njam, a sad malo da se zasladim papam čokoladicu meni najdražu Dorinu za kuhanje.
- 18:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• i ? kak su ti prijale kobase nakon miomirisa obdukcijskog materijala? inače, čokolada za kuhanje uzrokuje gadne opstipacije...good luck:-) (freethinker 02.11.2004. 20:51)
• a sta ces, tako je to kad se tijelo pocne raspadati...naviknut ces se ako ces trebati. btw mogla si mene pitati gdje je zavod za sudsku :) (ananda 03.11.2004. 21:55)
