07.09.2004.

Evo me tu sam , kao da nisam. Sjedim i otupljujem igrajući neko slaganje karata na kompu, samo slažem jednu na drugu po redu, i tako unedolgled, jedan red, drugi red…
Gubim se, blejim u ekran, slažem karte, svira mi soundtrack iz Gospodara prstenova. Ništa ne osjećam, nikakav osjećaj nije promolio svoju otužnu glavicu da me barem pozdravi. Mrzim to otupljenje, taj nedostatak bilo kakvog osjećaja, crnu rupu u mojoj duši, koja se polako širi, izjeda me… Želim je zaustaviti, ali mi se jednostavno ne da. Ovaj sat dug je ko stoljeća. I tako svaku večer, nema veze da li sam provela večer u društvu prijatelja ili uz TV i obitelj, ona se uvijek vraća taman pred spavanje. Umorna sam, sklapaju mi se oči, a ona je još tu i ne da mi da odem u svijet snova. Postala je tako vjeran pratioc mog života da više i ne mogu bez nje iako je mrzim. Ponekad se proširi i na dan, onda ne poznajem nikog nit samu sebe, posve tonem u nju, neku bezvremensku masu trulog stanja. Nikoga ne zovem, sa nikime ne pričam, samo sjedim, ne osjećam, ne mislim, visim, moje tijelo obavlja svoje vitalne funkcije, da nije toga mislim da bih izgledala kao ukočena i hladna lešina.


- 23:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• ..i ja se tako nekako osjecam u zadnje vrijeme.Mozda jer ljeto zavrshava i ubrzo ce u 4 bit mrak. (m 07.09.2004. 23:32)
• Ako ti pomaze. nisi jedina. Ja na to gledam kao na sinusoidu osjećaja, ili sam tup do granice boli, ili sam mrak super da sam 20 kila lakisi od sreće i energije. A najčešće sam u sredini, a o okolini, vremenu itd obvisi u kojem smjeru krivulje idem..... "tako sam tup puzao amo tamo da su ovaj jad i tup osječaj duše bili dobrodošli, i nikad ne bih mogao nikemoe reći išta o svojoj unutarnjoj preobrazbi ćak i kada bih to htio, ali kako bih ja to mogao htjeti?" ... pozdrav mala :) (Amor E Morte 08.09.2004. 10:15)
• jeziva ti je slika, posebno još uz text... (unspeakable 08.09.2004. 13:51)
• :( (Megi 08.09.2004. 15:37)
• jevgenij onjegin feeling.... grrrr (isilloth 08.09.2004. 15:44)