26.08.2004.
Cijeli dan imam neki grč u želucu. Lovi me neki strah! Ne mogu skužiti što me to izjeda iznutra. Kako da ubijem taj osjećaj? Kako da se oslobodim od toga straha od nečeg nepoznatog? Da li je to posljedica kraja ljeta, kraja ljenčarenja?
Počela sam učiti, razmišljati o faksu, valjda me tek sad lupilo da više nema zajebancije, da moram zagrijati stolicu i primiti se posla. Briga, frustracija i stres pokucali su na moja vrata i ja sam ih morala pustiti unutra. Vratili su se sa godišnjeg odmora i ponovno uselili u moj stan, na tridesetom katu nebodera užurbanog grada zvanog Moj život.
- 15:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• sjajno, znači sad kad se stan popunio, vrijeme ja za - party! ne može osoba biti potpuna ako nema i osjećaj jeze i straha. ne boj se, nego drži to pod blagom kontrolom i sve će biti ej-o-kej! (zagyrun 26.08.2004. 15:36)
• Ajd, nije ti još izbila seboreja, višak peruti, zanoktice još nisu oglodane, kao ni nokti, želudac još funkcionira, stolica je redovita, prištevi se još nisu proširili, a tvoja mentalnost je podnošljiva... ne očajavaj... :) (Kontemplativa 26.08.2004. 20:48)
• izgleda da taj interpersonalni cirkus se počeo odvijati u svima nama... "ranorujanska jeza" (llp
