24.08.2004.
Pospremajući sobu naišla sam na tekst o Markizu de Sadeu. Fascinirao me nakon što sam pogledala film Otrovno pero Markiza de Sadea. Bilo je luđak, perverznjak, odvratan razvratnik koji je bičevao, silovao, orgijao, pljuvao po Bogu i obarao sve osim zločina i razbludnosti. Cogito ergo sum postaje Coito ergo sum. Pa opet toliko je zanimljiv, nekako privlačan baš zbog toga što je napisao ono što drugi nisu, ono što normalnim ljudima ne pada ni na pamet. Onda sam čak otišla u knjižnicu kako bih posudila neku njegovu knjigu, iz znatiželje tek da vidim tu krajnost, tu odvratnost, ali sam se predomislila iz jednostavnog srama. Zanimanje za njega je nestalo evo do sada kada sam slučajno na njega naišla.
Markiz de Sade rođen je 1740. godine. Otac mu je bio diplomata, klasno i seksualno liberalan (spavao je jednako sa raspusnim plemkinjama kao i s dječacima uličarima), a majka arostokratkinja. Sa šest godina De Sadea su povjerili rođaku svećeniku - ocu Jacques Françoisu, koji je u to vrijeme održavao odnose sa četiri žene. Sa deset godina odlazi na školovanje u Pariz, no budući da je loš učenik sa petnaest godina se pridružuje kraljevskoj konjici. U konjici (u kojoj su ga smatrali poremećenim, zbog stalnih posjeta bordelima i velikih kockarskih dugova, no ekstremno hrabrim) je ostao do svoje 22. godine.
Po povratku u građanski život De Sade je oženio Renee-Pelagie. Pet mjeseci nakon vjenčanja dolazi do afere Jeanne Testard. Markiz je unajmio dvadesetogodišnju prostitutku Jeanne Testard kojoj je rekao kako je dokazao da Bog ne postoji, te joj taj dokaz i razložio. On je naime masturbirao u kalež, najgorim izrazima vrijeđao Boga i Gospu, te je u vaginu žene stavio dvije hostije da bi tokom penetracije govorio: "Ako si Bog, odbrani se." Nakon tog razlaganja odveo ju je u sobu gdje joj je čitao bezbožnu poeziju tražeći od nje da ga bićuje, ona je odbila i prijavila policiji, ali se De Sade izvukao.
Druga afera se dogodila 1768. godine kada je De Sade unajmio Rose Keller da radi kod njega kao služavka. Tek što ju je doveo u kuću gurnuo ju je u zamraćenu sobu, vezao za krevet i bičevao, nožem joj nanio rane na leđima u koje je potom kapao vosak, na sve to on je doživio orgazam. Kažnjen je na sedam mjeseci zatvora.
U to vrijeme žena mu rađa sina, a nekoliko godina kasnije još jednog sina i kćer. On sa svojim osobnim sobarom Latourem nastavlja sa perverzijama. 1772. g. unajmili su četiri prostitutke odveli ih u mali stan te priredili orgiju s bičevanjem po "liga sistemu" (svako sa svakim). U bijegu od policije De Sade odlazi u Italiju sa sobarom i Anom, sestrom svoje žene, koja je, dok je De Sade nije zaveo, živjela u strogoj religioznoj komuni. Markiz je u odsustvu osuđen na smrt.
Nakon povlačenja kazne Markiz se vraća u Provansu gdje je organizirao za sebe prave hareme, unajmljivao poslugu od dječaka i djevojčica kojima je radio…Nije ni čudo što ga je otac jedne služavke htio ubiti. Markiz je pobjegao u Pariz, ali je tamo uhapšen i zatvoren. U zatočeništvu je proveo trinaest godina koje je iskoristio kako bi zadovoljio svoje literarne ambicije. 1789, nekoliko dana pred revoluciju, prebačen je iz Bastilje u ludnicu. De Sade će napokon biti oslobođen 1790.
Izišao je iz zatvora debeo, ćelav, impotentan i napušten od žene, običan građanin koji je stekao neke male simpatije vlade. Sva sreća mu okreće leđa 1793. kada ga revolucionarni režim hapsi i osuđuje na smrt. Pogubljenje je odgođeno, a on je nakon smaknuća vođa revolucije Robespierrea i Saint-Justa oslobođen. Osiromašen, napisat će i objaviti Filozofiju u budoaru i Juliette ili prednosti grijeha te prodati zamak u Provansi u kojem je prije dvadesetak godina orgijao. Usprkos svemu, ostao je siromašan. Bonapartin će ga režim 1801. godine ponovo uhapsiti i zatvoriti u ludnicu, ovaj put zbog njegovog pisanja, ne zbog stvarnih prekršaja. Ostatak života provest će u ludnici, gdje je i umro.
120 dana Sodome- četiri plemića sa svojim suprugama, dvadeset osam mladih žrtava te četiri razvratna ženska naratora priređuju groteskne orgije prepune svih mogućih devijacija, zvjerstava, koprofilije, mućenja i ubojstava.
Justine i Juliette-simbolički sažimaju njihovi podnaslovi - nevolje vrline, odnosno prednosti grijeha. Ipak, radikalno nemoralna i ateistička filozofija njegovih djela utjecat će na mnoge od Baudelairea do Dostojevskog. Flaubert, Swinburne i Apollinaire slavit će ga kao najslobodniji duh koji je ikada postojao.
U naše vrijeme De Sadea su uzdizali i Lacan, Barthes te Foucault. Impresivan je i njegov utjecaj na popularnu kulturu, od filma do muzike (stih iz pjesme Venus in Furs grupe Velvet Undreground je očito sadovski: Feel the whip in love not given lightly/ Feel the whip, now bleed for me; Enigmina pjesma Sadeness, Smashing Pumpkins s kompozicijom Marquis in Spades. Treba ipak biti jasan u izricanju istine da su Markizova djela lišena literarne vrijednosti, on je pornograf . Philip Kaufman je režiser filma Quills, rijeć je o moćnom filmu u čijoj su atmosferi podjednako prisutni erotika i filozofija. Francuski režiser Benoit Jacquot je autor filma naslovljenog jednostavno - Sade. Nastao prema romanu Sergea Bramlyja, a bavi se više filozofskom stranom De Sadeove prirode.
- 21:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Quills je ako ne izvrstan onda barem jedan jako zanimljiv i intrigantan film. (ronin 25.08.2004. 10:22)
• Geoffrey Rush je fenomenalan markiz, zar ne? (isilloth 25.08.2004. 11:46)
• Ma, stari markizo je bio legenda. On je jedini priznao ono sto veliku vecinu ljudi privlaci ali nece priznati (bar onda nisu htjeli) danas je hvala bogu drustvo malo otvorenije. ali, ipak jos prezatvoreno. Film nije nista posebno u usporedbi s knjigom. U svakom slucaju, ja i markiz DesiSad sutra na pivu :o) (Amor E Morte 25.08.2004. 13:52)
• A Markiz de Sutra? :) sorry... čitali, rasli i nadrasli smo ga... :) Ima neke ljepote u nježnosti... nije sve u boli... :) (Kontemplativa 26.08.2004. 12:57)
