petak, 04.02.2005.

Kroz koga nas svijet vidi?

22.07.2004.

Što čini dobrog predsjednika, premijera ili ministra? Naravno njihova politika, ispunjavanje predizbornih obećanja (što je kod nas potvrdilo poslovicu: obećanja ludom radovanja), rad na razvoju Hrvatske na svim mogućim poljima i u svim aspektima, a da li možda tu neku ulogu imaju osobnost, izgled, govorne sposobnosti, znanje stranih jezika, šarmantnost, stil? Ja mislim da takve kvalitete uvelike pokazuju kvalitete jednog finog čovjeka koji bi bio naš predstavnik u Hrvatskoj i u svijetu. Zar nije ovo demokracija, zar puk ne izabire sam svoje predstavnike koji su odraz njih?

Vratimo se malo u prošlost i uzmimo npr. Tita, OK u stranu njegovu politiku, zar nije taj čovjek bio i je vrijedan spomena, svojom je pojavom plijenio pažnju, bio je poznat, poštovan i visoko cijenjen od državnih poglavara u cijelom svijetu, ljudi su ga voljeli. Jedan je čovjek na Brijunima rekao kako bi Tito dolazio u konobu sam, bez pratnje, i pio s radnicima kao jedan od njih (pa i bio je jedan od radnika, predstavnik naroda). Nije se dizao u nebesa i odvajao od malog čovjeka. Sama činjenica da su mu na pogreb došli skoro svi poglavari u svijetu, da su ljudi plakali na željezničkim peronima čekajući vlak sa njegovim lijesom, govori nam puno o tom čovjeku. I sada neki vele da nisu plakali samo zbog toga što se njegova politika kosi sa današnjom, pa šta plakali su za velikim čovjekom, zašto ih je sada sram toga.

Uzmimo bivšeg pokojnog predsjednika Tuđmana, uz njega smo postali nezavisni, samostalni, prebrodili smo rat i zato njemu hvala (hm al tu ulazimo u mutne vode jer postoje špekulacije da do rata uopće nije trebalo ni doći, ne bih se ja u to htjela miješati, malo je predelikatna tema), ali Hrvatska je u tih 10 godina opljačkana, zadužena, propala. Meni se osobno kao čovjek nije svidio, izgledao mi je nekako, s oproštenjem, ljigavo, kao da nešto taji.

A sada imamo predsjednika Mesića, šarmantnog i pametnog čovjeka, koji se ne razmeće i ne stavlja na tron. Eto drago mi je da nas u svijetu predstavlja jedan takav čovjek, zar onda ljudi koji ga u drugim zemljama upoznaju preko dužnosti ne dobe dobar dojam o cijeloj našoj naciji. Bivši premijer Račan također mi je jako simpatičan.

Kako nas danas vidi svijet? Vidi nas kao premijera Sanadera, koji izgleda kao da je donedavno bio negdje u pripizdini, sa onom kockastom glavom (čak su ga popljuvali neki stranci što se tiče obleke), a još i stalno prevaljivanje krivnje na bivšu vlast ko malo dijete koje je razbilo vazu pa se pokušava izvući (možda i jesu nešto krivi ja se baš i ne kužim toliko u politiku jer me počne želudac boljet od nervoze kada malo dublje uronim u probleme naše države), neispunjavanje obećanja, stalne neke laži, baš krasna slika mene, tebe, nas svih pred strancima. Pola ministara ne zna engleski (a kamoli neki drugi jezik), il nešto nabada, ministar vanjskih poslova izgleda ko jaje, svi nešto muljaju, fali im neke vjerodostojnosti, a moje povjerenje nikako da dobiju.

Možda se čini moje mišljenje nekako plitko, što sudim o ljudima prema njihovom izgledu, ali nije sudim prema dojmu koji oni ostavljaju na mene. Pošten, pametan, častan, iskren čovjek tako i izgleda; ispravite me ako griješim.


- 10:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• uh... mrzim politiku, a sama pomisao na našu pol. scenu budi u meni porive ferdi krugera... A inače sam ful neagresivna. domačica Megi je izvukla najbolje od toga, bar u svojim željama i nadama;-) (colorblind 22.07.2004. 14:02)
• peternac je uvijek govorio kako su sve te fore s apolitičnošću "mladeži" sranja i kako smi mi ti koji dolaze i trebamo sudjelovati u svemu pa tako i politici. ali...iskreno, jedini oblik politike koji mogu podnijeti je "politik" od coldplaya. (tiniwiel 22.07.2004. 20:50)
• sjećaš se peternaca, ne?:-)))))) (tiniwiel 22.07.2004. 20:51)
• Ja volim politiku (zapravo volio sam!) i sve mi se cini da je jedini pravi pristup tvoj pristup. Što više cinjenica znaš, sve ti se više gadi, a i gubiš perspektivu. (Redpen 31.07.2004. 23:16)

- 23:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #