25.06.2004.
Dosta mi je biti jaka, umorna sam već od toga. Taman kada se uspravim kada se oslobodim svih briga (onoliko koliko je u najboljem slučaju moguće) nešto me uvijek baci nazad na pod, i kao da to nije dosta još me i izubija nogama. Tako mi i treba kada sam prenaivna, predobra možda, kada vjerujem u ljudsku iskrenost. I kuda me to dovelo, nikuda. Svaki put kada povjerujem nekome taj netko me povrijedi, i onda boli, kako samo strašno boli. Ali ja se ne predajem, ne učim na pogreškama, odlučila sam da ne želim učiti na takvima. Ne želim prestati vjerovati da su ljudi tako okrutni, da bespoštedno lažu nekome ravno u oči kada to nije uopće potrebno. Bilo bi puno lakše kada bi samo govorili istinu ono što osjećaju, što misle. Ma kako bila gorka, teška i bolna istina bezbolnije bih ju prihvatila nego prljave laži koje mi svakodnevno serviraju (a ja shvatim istinu tek nakon nekog vremena). Ne želim vjerovati da je nestala suosjećajnost, da su ljudi izgubili srce, da trče za površnim iskustvima i ljubavima samo zato jer traže ono nešto dublje, ali su preglupi da to shvate.
Zašto evo na ovom blogu ljudi se otvaraju neznancima, iskreni su i zanimljivi, da li su oni izvan ovog virtualnog svijeta isto tako prevrtljivi kao i većina ostalih? Da li se svi mi skrivamo iza kazališnih rekvizita? Svi stalno igramo neke igre, pretvaramo se da smo ono što nismo, postali smo odvratni lažovi, zbog čega? Većinu puta varamo i lažemo kako bi sačuvali ponos, kako bi u očima drugih ostali face, kako se ne bi prikazali kao čovjeka koji je ipak ranjiv koji je osjećajan i pažljiv, kako bi se sačuvali od toga da nas netko treći ne povrijedi. Ali ne dobijemo rezultate kakve smo htjeli, postajemo kukavice (a ne face) jer se skrivamo iza lažnih maski, bojimo se samoga sebe i svojih misli, nismo ponosni već preplašeni, izgubljeni, i tako nas onda neki još veći lažov povrijedi i mi propadamo, gubimo čast, gubimo sebe u rijekama pretvaranja!
- 09:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• cijeli svijet je pozornica, kako je reko šeki. čovjek je znao šta priča. (tiniwiel 25.06.2004. 14:33)
• ovo ko da sam ja pisala!!!!totalno te kuzim o cemu pricas,no i ja unatoc svemu kaj me zadnjih dana spustalo na zemlju,ne skida svoje ruzicaste naocale niti imam namjeru! totalni sam optimist i to mi se na kraju uvijek isplati!;) (mjau 26.06.2004. 00:30)
• los svijet popravit cemo stvaranjem boljeg svijeta;-)) ne daj da te sitne duse odvuku s puta... za dobrotu je potrebna hrabrost. zato je i tako rijetka. a ti si hrabra;-)) i borac. malo umoran i razocaran, ali borac ;-) veliki zagrljaj i pusa;-) (colorblind 26.06.2004. 11:06)
