12.06.2004.

Pisala sam u prethodnim postovima o NJIMA o KLONOVIMA, znate valjda na koga mislim, pa da malo pojasnim svoje stajalište o tom trendu.
ONE za mene predstavljaju savršene glumice, površne percepcije svijeta oko sebe, olupine koje se pune sadržajem pročitanim iz časopisa. Na pameti im je samo «JA»!!! One su led.
Zapravo žalim ih jer ne vide svijet u svoj njegovoj kompleksnosti, sa svim tajnama, ljepotama i grozotama. One ne postavljaju pitanja, one plutaju na površini… Nije da ih mrzim nego jednostavno ne mogu shvatiti kako netko može tako lako odbaciti svoju individualnost, svoju jedinstvenost da bi bio poput svih ostalih, da bi se uklopio u društvo nastalo na temelju izmišljotina nekih kvazi stilista (kao Ciganovića, joj ne smijem počet o njemu jer je to strašno), novinskih urednika (koji glupostima pune stupce časopisa samo da bi popunili onih jadnih 50 stranica) i na kraju trendsettera koji valjda nemaju pametnijeg posla niti nešto mašte pa svoje novce troše na «luksuz», odjeću s potpisom, skupe autiće za skupljanje komada (koji imaju efekt svijetla u sobi na današnje komarce), dizajnerski uređene vile, jahte za varanje svojih žena itd.
Strah me zapravo da se ne pretvorim u jednog takvog zombija. Svakodnevno me sa svih strana bombardiraju sa promocijom takvog stila života, na svakom koraku samo savjeti kako biti lijep kao neka glumica, kako se riješiti celulita, kako si ispeglati kosu, kako se najbolje nakvarcati, kako se našminkati, kako se obući u najskupljim dućanima (i sami ste vidjeli kada predlažu neke butike za šoping stave one u kojima je jedna krpica od majce 500kn, e a ja ću si radije kupit neku knjigu i neki cd nego potrošit tolko na majcu) I postaje sve teže oduprijeti se tome.
Klonovi se svakodnevno množe i ja se postajem osjećati kao autsajder. Moj obrambeni mehanizam počinje djelovati kada se nađem u jednom određenom društvu zagrebačkih koka, onda se počinjem prilagođavati ali samo prividno, i još k tome ne baš jako uspješno jer mi koji put pobjegne neka zajedljiva ili okretanje očima. Pitate se zašto ih trpim, silom prilika ponekad moram zbog meni jako drage osobe, koja iako nije klon prihvaća taj trend raširenih ruku ali isto tako kada je sa mnom ostavlja ga po strani i ostaje svoja.
Da li je to sudbina svih nas, pretvaranje u nešto što nismo, sakrivanje iza maski površnosti? Da li ćemo se svi morati pretvarati da preživimo, survivor of the strongest? Možda je pola ONIH zapravo forma s punim sadržajem koja je pokleknula pod pritiskom i postala KLON.


- 16:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• I hear ya, sister, I hear ya... kaj misliš kak je meni, vječno u tenkama i trapericama i povremenoj frikastoj obleki (koju obožavam:-) pored krda trendseterica po gradu. kaj je najgore, ima dana kad se osjećam ful ugroženo od tih i takovih. a ne bih trebala, a bogme ni ti. oduvijek mi je bilo draže biti individualac pa i freak ako treba (ali bar originalan:-), nego nemaštovita, suhoparna, isfurana kopija kopije.....viš, viš..sad kad malo razmislim... fakat sam sretna zbog svoje različitosti! o bejbe, be happy with me! znaš kak seru oni dubokoumni savjetnici:"pronađite svoju unutarnju ljepotu..." ja kažem, fuck it all, šta nam fali ovakvima? dovoljno sam različita da se mogu osjećt lijepom...čovječe, fakat sam se malo prokakila sad... nego...nadam se da ti se nisu raspale cipele do doma:-) i evo, da vidiš da sam napravila svoj blog.kiss&hug:-) (Tiniwiel 12.06.2004. 23:34)
• istomišljenice, evo ti pusa za laku noć:-) (Tiniwiel 12.06.2004. 23:36)
• ispraznost je planetarni trend (SadisticoShy 13.06.2004. 05:31)
• ajoj.. kad se samo sjetim koje sam ja sve faze prolazila po pitanju toga... :-S izvrstan post... sa svim konstatacijama i otvorenim pitanjima;-)) već ćeš ti nać odgovor na njih:-D (colorblind 14.06.2004. 12:12)