Opis bloga
to ćemo tek vidjeti
tko sam?
hm ... jedna obična (možda ne sasvim) žena koja je naučila promatrati život kao kazališnu predstavu iz udobnog sjedišta.
gdje se nalazim?
možete me pokušati pronaći na
neniizbajke@gmail.com
"... ako je to taj život
zvaničan, jedini, stvaran
moram priznati
da nisam nimalo očaran
ako je to to bijelo,
ja bih se ponovno drznuo
navlačeći i dalje
svoje večernje crno
ako je to taj kralj,
zar je moj izbor čudan?
radije sam Rigoleto,
čuvena dvorska luda
ako su to ti ljudi
o kojima se toliko dobra zna
moram iskreno reći
da nisu bog zna šta
ako smo to ti mi
što smo se na proslavi našli
bolje da smo nestajali,
da nismo rasli
ako si to ta ti
koju sam ljubio najviše na svijetu
onda ću kao Bethoven
poderati posvetu ..."
"Život nije ravan i jednostavan hodnik,
po kojem neometano i slobodno putujemo,
već je to labirint pun prolaza,
među kojima, izgubljeni i zbunjeni,
moramo naći svoj put,
svako toliko gubeći se u slijepim ulicama.
Ali uvijek, ako vjerujemo u sebe,
otvore nam se neka vrata,
možda ne baš ona na koja
smo sami pomislili,
već ona koja će se na koncu
pokazati kao prava."
A.J. Cronin
ZIMZELENE STARINE
J. Jurjević
"Svakoj zdravoj misli prethodi neka nezdrava situacija, bilo u duši, bilo izvan nje. Pouke se vuku iz vrtloga, pravila niču iz pogrešaka, nered rađa ideje, a istina se rodila u zabludi."
"Misli su sitne kapljice kiše iz teške duševne naoblake i grmljavine."
"Uzrok svih loših ljudskih odnosa, nesporazuma i sukoba leži u tome što svi mislimo da smo ono što nismo."
"... nema me više
u tvojim molitvama
više me putem ne prate
a noć mi prijeti
ponoć i pusta tama
kad me se samo dohvate
više me ne voliš
kad se vraćam nisi budna
ne goriš
gasne naša zvijezda čudna
lažna srebrna stvar
daleko putujem
vjetar nosi neke rime
kupujem
pristaju uz tvoje ime
dva tri stiha na dan
ne slušam više
što šapućeš dok snivaš
plaši me koga spominješ
i sve si dalje
a sve mi bliža bivaš
kao da opet počinje
ali me ne voliš
to se uvijek drugom desi
govoriš
ali više ne znam gdje si
da li netko to zna
šta sam uradio
kako tužna humoreska
gradio ispod gradova od pijeska
dubok bezdan bez dna ..."
credits
murderscene
xxxx
|
|
S puta prema jugu - i ove godine
nedjelja, 11.09.2011.
Skoro u isto vrijeme kao i lani, krenuh prema jugu. Ove godine malkoc južnije.
Taman stigoh oprati robicu nakon povratka sa sjevernog juga (čitaj Kvarnera i mojeg mora), brže bolje potrpati je natrag u kofer i put pod noge (čitaj kotače autobusa).
Dan prvi:
veličanstveni Grad!
Dan drugi i druga država, Crna Gora.
Prva postaja Herceg Novi
Mali grad velike gužve,bljakastih WC-a (to je u stvari obilježje skoro svih crnogorskih mjesta koje sam obišla) i usporenih konobara. Sjedosmo na terasu jednog kafića i najmanje deset minuta nikoga ni blizu, čak ni kad smo ustali i krenuli u potragu za terasom na kojoj konobari postoje i poslužuju.
Slijedeća postaja u veličanstvenom Bokokotorskom zaljevu bijaše nam bijeli grad Perast
i čudesna zavjetna crkvica Gospe od Škrpjela na istoimenom umjetno podignutom otočiću.
Put nas je dalje odnio do Kotora, grada joji se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine,
a nakon toga do Bečića, hotelske sobe, velike tuš kabine i čistog WC-a.
Dan treći - Virpazar i Skadarsko jezero
pa crnogorska prijestolnica, ali ne i glavni grad, Cetinje
i na kraju strmi, strmi Lovćen i veličanstveni Njegošev mauzolej
Dan četvrti - povratak u domovinu, ali na kratko, tek da se provozamo lađama po bogatoj, zelenoj Neretvi kod Metkovića
pa onda opet put pod noge, do nove države, do novog grada.
Mostar
Na kraju dana svratismo još onako usput i do Banja Luke na banjalučki ćevap, al' sličica nema, savladao me umor, a i noć bijaše mrkla.
I eto. Četiri dana, tri države, hrpa mjesta i gradova. Vrućine poprilične, gužve isto tako, naporno skroz, ali društvo odlično, utisci prekrasni, doživljaji i uspomene neprocjenjive.
I opet bih tako.
Nadam se da i hoću.
| 21:54 |
Komentari (2) |
On/Off |
Print |
# |
|
