NESANICA
Noć te pokrije baršunom od tame i zvijezda i sve bi trebalo biti kako treba, a opet nije. Čuješ udaljeni lavež pasa i graktanje vrana i svaki šum i šušanj vjetra u krošnjama i niti spavaš niti si budan. Vrtiš se i muče te svakakve misli i samo čekaš jutro i prvi cvrkut ptica da odnesu nemir i strah. Nesanica. Noćne more. Mučenje kojem samo čekaš kraj. Napokon jutro i dan možda ljepši, manje mukotrpan u blaženstvu potpune logične razbuđenosti. Opet je sve pod kontrolom.
|