BLACK&WHITE
02.10.2004., subota
Pricica jedna. Prije 12-13 godina kupio sam jedne hlace. To je bilo jos vrijeme kad sam sa materom kupovao. Ja sam uvijek tocno znao sto zelim nositi. I uvijek sam znao kako zelim izgledati. Zelio sam ono u cemu cu se JA dobro osjecati, bez obzira na nekakve trendi pizdarije. Ali ne moze se uvijek naci bas to sto se zeli. I svako malo dogodi se da dobijes ono sto zapravo nisi htio. A takve su bile te hlace. Zapravo, sve je sa njima bilo u redu osim sto su bile za broj prevelike (presiroke). Nije velika razlika ali ja se u njima nisam osjecao onako kako sam htio. I par dana nakon toga otisao sam u isti ducan i kupio nove, broj manje. I bile su savrsene. I koliko god se to cini glupo, protiv svake logike (jer sam jedne hlace zapravo platio dvostruko, one prve nisam vise nikad obukao) meni je imalo smisla, jer to je ono STO SAM JA HTIO! Nema veze sto sam spizdio pare bezveze, sto sljedecih dana nisam imao ni pare u novcaniku – ja sam zelio bas to! I uzeo. Iako su mi svi rekli da nisam normalan, da se to ne radi tako, da treba malo promisliti prije ili drugim rijecima, da ne mogu samo napraviti sto pozelim bez razmisljanja o posljedicama. Some people get by with a little understanding some people get by with a whole lot more I don't know why you gotta be so undemanding one thing I know I want more! - Ne moze se uvijek imati sto se pozeli. Treba razmisliti o posljedicama. Sto ce biti poslje toga? Makar se cini da to nije toliko vazno ipak treba razmisliti da li se to isplati... - Ali zasto je to tako?? Zasto ja to ne bih imao? A sto ako ja to TREBAM imati? Ako ne prodje dan, sat, minuta a da ne pomislim na to? Makar znam da to 'ne smijem'. Da nije u redu. Prema drugima makar. Ako mislim da imam pravo na to. Da li ce mi onda pomoci ako si stalno ponavljam – ne, ne smijes! ne mozes! nije u redu! kostat ce te puno! Ma...cak iako i sam znam da je veliki dio toga istina, sto napraviti kada ja to stvarno zelim? BEZ OBZIRA NA POSLJEDICE! Sto onda!?? E jeb'ga... life's a bitch! Can you see? See into the back of a long, black car pulling away from a funeral of flowers with my hand between your legs melting... |
