Nemo Dalmata https://blog.dnevnik.hr/nemodalmata
srijeda, 11.02.2009.
FRANKL, Viktor Emil: Vremena odluke
-Čovjek posjeduje u svakoj životnoj situaciji stanovit djelokrug da premaši pretijesne snage i uvjetovanosti i da nađe nove životne mogućnosti.
-nismo mi ti koji mogu pitati o smislu života – život je taj koji postavlja pitanje, upravlja ga na nas – mi smo upitani! Mi smo oni koji tu trebaju odgovarati, dati odgovor na stalno, svakosatno pitanje života, na „životna pitanja". Samo življenje, ne znači drugo doli biti – pitan, čitav naš bitak nije drugo doli odgovaranje – odgovornost pred životom.
-NIŠTA NIJE SAMO PO SEBI RAZUMLJIVO
Ostvarenje sviju vrijednosti, svako postignuće, pretpostavlja da je tome prethodila odluka. No, općenito se pretpostavlja da takva odluka nije samo voljna nego i spoznajna. Nasuprot tome držimo ipak da ima i nesvjesnih odluka. Kao nesvjesne bile bi takve odluke barem u tom smislu označene da su – u svom izvođenju – nepromišljene.
Pomoću jednog primjera želimo to pojasniti: jedan čovjek skoči s mosta u vodu. Drugi skače za njim da ga spasi. Nakon što mu je to uspjelo, pitamo ga kako je u sebi mogao doći do te odluke. On nam međutim odgovara da se tu ne može govoriti o kakvoj odluci, naprotiv pokušaj spašavanja života bio je za nj sam po sebi razumljiv. Pitanje, na koje se sada sve to svodi, glasi: je li neka radnja zato jer je za nekog samo po sebi razumljiva zato ujedno i nekakvo postignuće? Nije li toliko mnogo drugih ljudi u istom trenu kao i spomenuti čovjek prelazilo preko mosta i nisu li i oni kao i on bili svjedoci životne opasnosti a da im nije palo na pamet da skoče za ugroženim, a da za njih to skakanje za ugroženim nije bila ista samorazumljivost kao i za drugoga?
Vidimo: da je skakanje za nekim ipak samo po sebi razumljivo, postignuće. Jer iako je tako nešto za nekoga samo po sebi razumljivo, nije posve samorazumljivost. To je svakako postignuće: da dolazi do toga – da netko dospije do toga, da mu je tako nešto samorazumljivo. Ništa nije samorazumljivo – sve postaje samorazumljivim. Ili, da se vratimo našem spasavatelju: jedanput u životu, barem jedan jedini put morao je taj čovjek, i taj čovjek, odlučiti se.
Tako se pokazuje da svaka samorazumljiva, nereflektirana i u tom smislu nesvjesna odluka predstavlja posljednji član čitavog lanca odluka, pri čemu je svaka prva odluka, praodluka, predodluka mogla biti više manje svjesna. S njom ipak, s tom predodlukom došle su mnoge sve manje svjesne odluke. Odluke su bivale uvijek manje znane – unatoč tomu one su bile voljne, bile su slobodne odluke. Prema tomu, kako smo rekli, čovjek „se" odlučuje – ukoliko je svaka odluka u tom smislu samoodluka, to onda još više vrijedi za predodluku. Iz stalnog činjenja dobra postaje konačno bitak dobra.
-ŠTO JE PRESUDNO
Sloboda čovjeka uključuje njegovu slobodu u sebi, da zauzme stav prema samome sebi, da se suoči sa samim sobom i da se u tu svrhu ponajprije jednom distancira od sebe sama. Obično ja prikazujem zorno tu bitnu čovjekovu sposobnost za „samo-distanciranje" navodeći jednu anegdotu:
za vrijeme prvog svjetskog rata sjedio je židovski vojni liječnik sa svojim prijateljem, nekim aristokratskim časnikom u rovu, kad započe žestoko bombardiranje. Izazivajući ga pitao je časnik: „Sada se bojite, zar ne?" Tu se opet vidi koliko je arijska rasa nadmoćna semitskoj." Na što vojni liječnik odgovori: „Sigurno da se bojim. Ali zašto govorite o nadmoći jedne rase naspram druge? Kad biste, dragi časniče, imali toliki strah kao ja, možda biste već odavno pobjegli." Što je presudno nije naime doista strah ili bilo kakovi osjećaji koje možemo imati, nego jedino i samo kako ćemo se prema njima postaviti, dakle naš stav. A taj stav je ipak uvijek onaj koji je upravo slobodno odabran.
-Naveo sam neka imena i to ne po znanstvenom rangu; govorim o pojedincima, ali mislim na sve njih zajedno. MALOBROJNI MORAJU STAJATI ZA MNOGE: jer mnoge ne može zahvatiti nikakva kronika koja bi bila napisana ljudskom rukom. Ali oni ni ne trebaju nikakve kronike, oni ne trebaju ni spomenika, jer SVAKI ČIN JE NJIHOV VLASTITI SPOMENIK – neprolazniji od onoga što je samo djelo naših ruku. Jer djelo nekog čovjeka ne može se napraviti neučinjenim, što je učinjeno, ne da se ukloniti sa svijeta. I NIJE ISTINA DA JE U PROŠLOSTI NEPOVRATNO IZGUBLJENO, NEGO JE U PROŠLOSTI NEUNIŠTIVO SKLONJENO.
-dužnost za razmnožavanje proizlazi već iz jednostavnog promišljanja da čovjek nije sam sebi dao život i iz tog razloga ne samo da sebi život ne smije oduzeti nego ga treba i dalje davati
-Pokazuje se uvijek nanovo pa tako i tu, na području spolnog života, u njegovoj psihologiji i patologiji, kako je promašena sva težnja za čovjekovom srećom i kako upravo grčevito nastojanje za srećom, za užitkom kao takvim, jest osuđeno na propast. Čovjek zapravo i ne teži za srećom, on općenito uzev uopće ne traži ugodu. Do čega je čovjeku stalo, nije užitak po sebi i za sebe nego razlog i temelj za užitak. U mjeri u kojoj pak biva ugoda uistinu sadržajem njegove intencije i po mogućnosti još i predmet njegove refleksije, gubi on iz vida razlog za sreću i ugoda se već kao takva urušava u samoj sebi.
-izvorno čovjek i neće biti sretan, što on hoće jest štoviše – imati razloga za sreću!
-Rabindranath Tagore
SPAVAO SAM I SANJAO
DA BI ŽIVOT BIO RADOST.
PROBUDIO SAM SE I VIDIO
DA JE ŽIVOT DUŽNOST.
RADIO SAM – I GLE:
DUŽNOST JE BILA RADOST
-Život je dakle na neki način dužnost, jedno jedino veliko zaduženje. I svakako da u životu ima i radosti – ali za njom se ne može težiti, ne može se „htjeti" radost, ona se mora naprotiv sama uspostaviti – i ona se sama uspostavlja kao što se uspostavlja posljedica: sreća ne treba i ne smije biti nikada cilj, nego samo posljedak, samo ishod, upravo ispunjenje onoga što se u Tagorevoj pjesmi zove dužnost. Na svaki način sva je težnja čovjekova za srećom utoliko promašena što mu sreća može samo pasti u krilo, ali se ipak nikada ne da uloviti.
-"Čak kad bi mi ludilo držalo pred očima luđačku košulju – ja mogu svoju dušu još spasiti: kada moja ljubav prema Bogu u meni pobijedi." - Kierkegaard
-Jer život čiji smisao stoji i pada s time da se s njim preživi ili ne, život dakle čiji smisao ovisi o milosti takvog slučaja, takav život ne bi zapravo bio vrijedan da uopće bude življen.
-Kad je prominentni pravnik, kome je zbog arteriosklerotske gangrene bila poduzeta amputacija noge, po prvi put nakon toga napustio krevet kako bi napravio prve pokušaje da hoda bez jedne noge briznuo je u plač. Tada ga je pitao liječnik, namjerava li možda postati trkač na duge pruge; jer onda, ali samo onda, njegov bi očaj mogao biti razumljiv. To pitanje dočaralo je odmah smiješak uz suze. Pacijent je odmah shvatio po sebi tako banalnu činjenicu da smisao života čak niti za trkača na duge pruge ne leži isključivo u tome da po mogućnosti što žustrije hoda, te da ljudski život nije tako siromašan vrijednosnim mogućnostima da bi gubitkom jednog ekstremiteta već mogao postati besmislenim.
-mnogo je manje važno je li nečiji život pun ugode ili patnje, nego koliko je pun smisla i pred tim stupa u pozadinu čak dulji ili kraći tijek ljudskog života
-ne radi se o tome da li se moramo rastati, jer prije ili kasnije mora to svatko od nas. Ali svakako stalo nam je do toga postoji li uopće nešto od čega se moramo rastati. Nešto, što možemo iza sebe ostaviti u svijetu, čime možemo ispuniti neki smisao i same sebe kad dođe dan, u kojem se ispunja naše vrijeme.
| < | veljača, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Sve što radim, radim
Obitelji na ponos,
Domovini u korist,
Bogu na slavu!
-Bože, molim te, pomozi mi da zaslužim doživjeti novi dan!
Hvala ti!
-Nikad ne teži za nečim što te neće učiniti sretnijim kada to ostvariš!
-Dobro je samo ono što se može podjeliti s drugima.
-Kušnje su dobre jer, ako im se usijemo oduprijeti, postajemo bolji!
-GLOBALIZACIJA - kako ce biti kada budemo putovali po svijetu, a svugdje bude isto? Biti ce dosadno, nece imati smisla...
-Svi su ljudi jednako grešni, razlika je samo koliko su svjesni da griješe i koliko se kaju, tj. koliko su blizu Bogu.
Linkovi
Mir duše - blog
Anđel
Život je lijep - blog
JEDNOSTAVAN PUT
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
Majka Terezija
POČETI KOD SAMOG SEBE
Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.
Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti.
Ako sam sebi ne mogu reći 'da',
ne mogu ni druge ohrabriti.
Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.
Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.
Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.
Carlo Caretto: Iskreno pred Bogom
NIJE LI ČUDNO?
Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kada s njom otiđemo u trgovinu.
Čudno je kako dugo traje sat vremena službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.
Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.
Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.
Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.
Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestsellera.
Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.
Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događanju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed, da bismo je mogli uklopiti u raspored svojih obaveza, dok se za druge događaje sve može prilagoditi i u zadnjoj minuti.
Čudno je koliko problema neki ljudi imaju s usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.
Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.
Nije li čudno?
SPAVAO SAM I SANJAO
DA BI ŽIVOT BIO RADOST.
PROBUDIO SAM SE I VIDIO
DA JE ŽIVOT DUŽNOST.
RADIO SAM – I GLE:
DUŽNOST JE BILA RADOST
Rabindranath Tagore
«Ako Bog zove čovjeka, mora mu (čovjek) tako odgovoriti da se cijelim svojim bićem posveti djelu Evanđelja, a ne da pregovara s tijelom i krvlju. Takav odgovor bez poticaja i snage Duha Svetoga nije moguće dati. Pozvani stupa u život i u poslanje onoga koji je 'sama sebe oplijenio, uzevši lik sluge'. Zato mora biti spreman da cijelog života ostane vjeran zvanju, da se odreče sebe i svega što je do tada smatrao svojim i postat će 'svima sve'».
Dekret o misijskom poslanju Crkve Ad gentes (AG br.24)
ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
NAJVJERNIJA ODVJETNICE, NA BRANIKU STOJ, ČUVAJ NAŠU SVETU VJERU I HRVATSKI DOM!
Amen.
Molitva za sretan izbor zvanja
Duše Sveti,Duše mudrosti i savjeta,pomozi mi pri izboru životnog zvanja,tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje i savjetnike da me pravo savjetuju.
Pokaži mi što je najbolje za moju vremenitu i vječnu sreću.
Udijeli mi snage da svladam sve poteškoće koje mi ometaju dobar izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti što će ih moje buduće zvanje od mene tražiti.
Vodi me kroz burno mladenačko previranje sretno do cilja.
Moja nebeska Majko Marijo, budi mi Majkom dobroga savjeta i moli za mene!
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!
Isuse, pruži mi ruku i vodi me stazom kojom Ti želiš!
Amen.
Molitva Božanskom Srcu Isusovu
Božansko Srce Isusovo, udijeli mi milost da uvijek živim prema tvojoj volji, kako u divnim, radosnim i veoma važnim časovima svojega života, tako i u časovima teškoća.
Udijeli mi da uvijek budem pripravan za svoju posljednju uru: udijeli mi odvažnost da žrtvujem sve za tvoju ljubav, pa ako je potrebno i svoj život.
Isuse, po tvojoj presvetoj i pregorkoj Muci, daj da me tvoj dolazak u času moje smrti nađe budna, kao dobrog slugu, s pravim kajanjem, s dobrom ispovijedi, ojačana posljednjim sakramentima.
Gospodine, nemoj me napustiti u posljednjoj borbi na ovoj zemlji, kada se budem morao boriti sa Sotonom, koji možda bude bijesno divljao. O da bi mi tvoja Sveta Majka, Majka Milosrđa, i sveti Mihovil i svi anđeli, pomagali i štitili me protiv svih napasti u času napuštanja ovoga svijeta. O da bi me oni jačali i tješili u mojoj žalosti.
Udijeli mi, Gospodine, tog časa, živu vjeru, čvrstu nadu, žarku ljubav i veliku strpljivost.
Pomozi mi također da sebe pri punoj svijesti posve predam u tvoje ruke i da se kao malo dijete predam tvojem svetom miru.
Isuse, sjeti me se u svojoj beskrajnoj dobroti i u svojem velikom milosrđu!
Amen.
IZREKE
-Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (Fil 1,21)
-Katolička je vjera moje životno zvanje!
-Čudo je darovano. Možete ga prihvatiti ili odbiti. Čudo u sebi ima dovoljno svjetla za vjernike i dovoljno mraka za nevjernike.
-"Pronaći svjetlo vjere važnije je nego naći svjetlo očiju." rekla je jednom jedna slijepa hodočasnica koja nije ozdravila u Lurdesu. Upravo to, emocionalno ozdravljenje, prihvaćanje stvari onakve kave jesu, nešto je o čemu svjedoči najveći broj hodočasnika, kako iz Lurdesa tako i iz Međugorja.
-U svakom životu najvažnije je osmisliti svoje stanje u mogućnostima kakve jesu i doći u nebo, u raj.
-Ne cijenim toliko svoju glavu da bi strahovao za nju... - Bruno Bušić
-Bog oprašta sve, jer shvaća sve.
-jedina stvar vrijedna žaljenja na svijetu – ne biti svet
-Čovjek je ono što može biti, a ne ono što je sada.
-Kada radimo i mislimo tijelo i um se umaraju. No, s dušom je drukčije, što više vjerujemo to je duša odmornija.
-"Čovjek ne može doći do samoostvarenja, ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu." -Viktor Frankl
-"Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar!" (Iz 6,6)
-Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke. - Ivan Merz
-Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih -Martin Luther King
-Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12,21)
-Život je Božji dar vama. Način nan koji ga živite, vaš je dar Bogu.
-Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira.
-Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat i da do tebe ništa ne drže.)
-Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno
potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. blažen u pokoju i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
Ivan Merz
-Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. -Ivan Merz
fra Bonaventura Duda
-Zapitajmo se: jesmo li spremni umrijeti za svaku Isusovu riječ. A onda pođimo još dalje: jesmo li spremni živjeti svaku Njegovu riječ...
-U crnoj noći na crnom kamenu crni mrav. A ipak, Bog ga vidi... S ljubavlju ga vidi...
-Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
-"Gospodine moj, hvala Ti što si me stvorio." (sv. Mala Terezija) I molim te da mi pomogneš da se ostvarim u punini. I molim te da ja drugima pomognem da se ostvare u punini.
Majka Terezija
-Ne možemo napraviti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju.
-Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.
-Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.-Majka Terezija
-Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.
-Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.
-Ja ne molim za uspjeh, molim samo za vjernost.
-Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku.
-Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene.
Nije težak, brat mi je!