Nemo Dalmata https://blog.dnevnik.hr/nemodalmata

utorak, 30.12.2008.

UČINI ŠTO MOŽEŠ -mr. Dario Miletić: Crtice iz života

"Ne upiri se u samoga sebe, nego se u Boga uzdaj! Učini što možeš, i Bog će pripomoći tvojoj dobroj volji."
Toma Kempenac: "Nasljeduj Krista"

Majka Tereza je govorila: "Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku."

Je li vam poznata ova priča?

Oluja se smirila i lagana kiša počela je natapati pijesak. Dječak je primijetio, kao i mnogi drugi znatiželjnici, da su morski valovi na pješčanu obali izbacili mnogo morskih zvijezda. One su se otimale smrti koja im je prijetila. Njihovo mnoštvo privuklo je pozornost ljudi koji su se tiskali promatrajući neobičan prizor. Morske zvijezde ležale su nepomično svega nekoliko metara od mora koje im znači život. U tom mnoštvu našao se i dječak koji je promatrao ovu smrtnu borbu zvijezda. Svi su mirno gledali, ali dječak se oteo iz ruku svog oca i otrčao do morskih zvijezda. Sagne se, rukama zgrabi tri zvijezde i otrči do mora. Vrati se i ponovi isto.
- Što radiš, mali? - upita ga neki znatiželjnik.
- Vraćam morske zvijezde u more, inače će uginuti na pijesku - odgovori dječak, ponavljajući iste radnje.
- Ali zar ne vidiš da ih ima tisuće i da ih ne možeš sve spasiti? Previše ih ima. To se uvijek događa nakon olujnih valova. Ti ne možeš promijeniti stvari!

Dječak se osmjehne, zahvati opet nekoliko zvijezda, baci ih u more i odgovori:
- Za ove sam uspio promijeniti stvari.

Čovjek je nakratko ostao zatečen, potom se sagne te i sam počne bacati zvijezde u more. Vidjevši to, dvije djevojke učine isto i sada ih je već bilo četvero koji su zvijezde vraćali u život. Malo nakon toga i ostali znatiželjnici pristupe i sada ih je već bilo pedesetak koji su morske životinjice bacali u vodu. Tako su ubrzo bile spašene sve zvijezde.

Eto, za promjenu stvari u svijetu dovoljan je i jedan čovjek, ali koji će imati smjelosti započeti posao.

mr. Dario Miletić

petak, 19.12.2008.

MERZ, Ivan: Put k Suncu - Ivan Merz ti govori

-Vječiti je boj. Znam da nisam savršen, ali grijesi me bodu i ne znam koji su. U času kada zlo učinim, vidim da je zlo, ali kasnije opet zaboravim i isto učinim.

-Opazio sam da se manje griješi kad je više posla.

-Moj je opstanak ovdje nemoguć. Hoću da budem slobodan, hoću da zađem u dubinu stvari, a ne da učim ono što i sami predavači samo površno znadu. Učeći tehničke znanosti moramo se diviti veličini Stvoritelja, koji je izveo tako divne i minuciozne zakone, a ne samo učiti ono što ćemo upotrijebiti da mile nam i nepokvarene narode na milijune ubijamo.

-Majko moja dobra, Najveća, molim Te, napuni moju dušu lijepim osjećajima i plemenitim mislima, uvijek mi označi pravi put, pa makar mi i bilo teško slijediti ga.

-I za sve to što vjerujem, čovjek sam, i na dnu duše ostaje sumnja, i ona me jača, jer je uzrok duševnoj borbi i provjeravanju, koje proživljujem kao čovjek.

-Gdje je moja mladost? Osjećam se tako starim, tako preživjelim. Kad bih se mogao zaljubiti! Kad bih se mogao za nešto potpuno oduševiti, bez ikakva cjepidlačenja! Oh, strašni smo mi moderni ljudi!

-Ljepše je u samoći. Ljepše je zavući se u tamnu crkvicu i kod treptanja vječnog svjetla, za zadnjih traka sunca, tiho moliti krunicu i diviti se, vječno se diviti Euharistiji, tome sjaju, toj veličini, toj neizmjernoj Ljubavi... A ipak, (...) valja se zavući i u najgnjusnije kuće i studirati te bijedne ljude, kojima je pomoć potrebna.

-Uistinu, kad se čovjek zavuče u samoću, u tamu, sav realni svijet, svi drugovi, prijatelji, sva čarobna priroda čini mu se snom. Čovjek tada osjeća da je ona nerealna, a misao da je prava realnost, da je duševni svijet, svijet noći i molitve, realniji od svega uopće što vidljivo postoji. Treba težiti samo za tim životom, za ovom realnošću.

-Bože, kako si velik! Pun sam sreće i veselja. Vidio sam takvu malenkost i opet tako veliku stvar, kao ni jednu do sada u svome životu... Eto što vidjeh. U Annenstrasse je velik promet. Izlozi su rasvijetljeni. Tramvaji jure na dvije strane. Ljudi, ponajviše vojska, šeću. Tu stoji tiho i dostojanstveno barokna crkva Milosrdne braće. Sva troja velika vrata su zatvorena. A što je pred vratima? Pred vratima na stubama kleče dva vojnika i mole se... Koje li duševne veličine u priprostih ljudi! Još imade onog dubokog religioznog zanosa srednjega vijeka, one kršćanske mistike svetaca. I ti vojnici, ne misleći na ostali nevjerni svijet, koji trza ramenima i s prezirom na ustima to gleda, kleknu na živahnom mjestu pred crkvu i mole u prisutnosti Euharistije. Bože, Bože, čuj vapaj slabog čovjeka i daj mi onu silnu, bezobzirnu vjeru tih priprostih ljudi! A kad sam htio otići u tu istu crkvu da se poklonim Euharistiji, nije mi došla ni pomisao da kleknem pred crkvom. Koliko je u meni još pokvarenosti i ljudskih predrasuda! Uvijek, sve gledam da se popravim, a sve sam slabiji. Bože, molim Te snage!

-Da, lako je meni govoriti u toploj sobi, pun novaca i nakrcan hranom, a život znači ono nevidljivo duševno, bez ičega prolaznoga. „Ne uzimajte sa sobom na put, ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni novaca, niti imajte po dvije haljine." (Lk 9, 3). Jest, bol je sucus (sok) života, ona vlada životom i ona je začetnica religija. Gdje nema boli, možemo biti uvjereni da nema pravog života. Bol, ta tako obična riječ, znači i nemati kruha, biti bolestan, biti u vječnoj smrtnoj opasnosti, nositi teret, biti nepravedno zapostavljen i kažnjen, sve je to bol, sve ovo stvara povijest i iza raznih duševnih trzavica opet jedan dio čovječanstva svraća na istiniti put.

-ovaj život imade samo utoliko smisla, ukoliko je priprava za drugi... (...) Ne pita se mnogo što se radi, nego kako se radi. Sve struke imaju pred Bogom jednaku vrijednost, samo se mora raditi po Njegovoj volji. (...) Lako je teoretizirati o kršćanstvu i ushićivati se za Gospodina Boga, kad On od nas ništa ne traži, ali biti praktičnim katolikom mora da je moja svrha. Bože moj, prosvijetli me da ubrzo dođem do čvrste odluke. Svugdje neka se vrši volja Tvoja, jer smo ovdje samo putnici, a u našoj se pravoj domovini neće mnogo pitati da li sam bio profesor ili zidar. Ali nešto valja biti!

-Slanina, sočni kruh, mnogo, mnogo žderi, siši sok, nek se sve cijedi niz grlo i napunja trbuh. Život! Smisao svega! Hoćeš da budeš dobar, da sjajiš kud prolaziš, a rob si svog vječno gladnog želuca, koji sve traži, traži nešto snažno i soćno. Sutra ćeš umrijeti, čovječe! Umrijeti! Da, i komis i špek i sve drugo će još tu biti i ležati na stolu, a tebe neće biti, ni tvog trbuha i kao da nisi ništa jeo, kukavico jedna! Kada ćeš već umrijeti, a ti barem gledaj da ti duh bude slobodan, da trbuh izgubi vlast nad tobom, kukavico jedna!
Bože, daj mi urnebesnu snagu da sve svoje strasti skupim u šaku, da ih zahvatim desnicom rukom i topovskom snagom hitnem o stijenu, da se kao staklo razbiju i razlete na sve strane. Bože, Bože, kada ću to moći, kada ću zemljom stupati pročišćen! Pomozi mi, Bože, jer je bolje neživjeti, nego tako živjeti. Memento mori (sjeti se da ćeš umrijeti) – slanina u kutu vreba. Tko veli da je post glupost, taj ne zna ništa. Bez posta nema pravog duševnog života, čovjek nema onda sam nad sobom autoriteta. A taj je glavno. Daj mi, Bože, silnu volju, pa makar bio gol i bos! Jer, ako sam već na svijetu, svejedno je da li imam pod vratom zvijezdu ili mi lakat proviruje na košulji. Glavno je veliko Ja, sloboda duha, koji se ni smrti ne boji, a ostalo je sve sporedno.

-KATOLIČKA JE VJERA MOJE ŽIVOTNO ZVANJE!

-Tko vojuje u redovima Crkve, ima samo jednog neprijatelja – grijeh, sve su ostalo indiferentne stvari, kojima se valja služiti za pobijanje grijeha i promicanje spasa duša.

-Život bez križa, udoban, morao bi za mene biti najvećom sramotom.

-Spasitelj je u Nazaretu sve do tridesete godine obavljao posve tehničke poslove. Bio je tesar. Taj je posao mogao i netko drugi obaviti. On nije došao na svijet da bude tesar, a ipak je radio taj posao skoro cijeli svoj život. Poduka za mene: Spasitelj mi daje primjer da se moram podvrći posve tehničkim poslovima; onima koje bi na mome mjestu mogao i drugi, možda još mnogo bolje obaviti (škola). Odricati se svoje individualnosti i obavljati službu i u onome što ne odgovara specifičnom individualitetu, potrebno je da svladam vlastitu volju – superbiam vitae (oholost života). Stoga s radošću moram i dalje nositi križ svojih staleških dužnosti da si time zarađujem kruh.

-Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat i da do tebe ništa ne drže.)

-Može se reći da je liturgija pedagogija u pravom smislu riječi, jer pomoću nje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnog Kristova života. Po katoličkoj liturgiji svi ljudi na cijeloj zemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima i na taj se način učvršćuje svijest o katoličkom jedinstvu svih naroda. Napokon u Liturgiji čovjek na najsavršeniji način odaje Bogu onu čast koja ga zapada.
-Zamislite da dnevno tolike stotine i tisuće svećenika čitaju svetu misu i brevijar, i to skoro doslovno iste dijelove i riječi, pa ćete razumjeti da je sv. liturgija jedno od najmoćnijih sredstava sveopćeg mira. Dok milijuni novina šire narodnu mržnju i laž, Crkva mirno vrši kroz vjekove svoju miroljubivu misiju i daje u ruke svojim službenicima mnoge stotine tisuća brevijara i milijune misala, koji govore o ljubavi k Bogu i bližnjemu... Dok danas ljudi naviještaju borbu klasa i dok demagozi govore o jednakosti, to Crkva svojom liturgijom posve naravno propovijeda da ne poznaje razlike između bogataša i siromaha, učenjaka i priprostih ljudi.

-Znam da je teško trpjeti, ali neki ljudi imaju poziv trpljenja.
-Istina je da je lako govoriti o Križu, a teško ga je nositi.

-Interficite errores, diligite personas (uništavajte zablude, ljubite osobe). Posve je krivo što se često događa da napadamo na naše protivnike ne razlikujući pri tome krive ideje, koje zastupaju, i njihove besmrtne duše, koje valja spasiti.
-Charitas Christi urget nos – Kristova nas ljubav goni

-Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.

-Što je zapravo domovina? Ona je skup pojedinaca, obitelji, društva, koji se nalaze na određenom dijelu zemlje i imaju posebne odlike i poseban zadatak, koji im je odredila Providnost. Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji i cijelog naroda. On ne radi samo za njihovo tjelesno dobro, već najprije za njihovo duhovno dobro. Čovjek, koji ne ljubi neumrlu dušu svoga brata, ne može biti pravi rodoljub.
-Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domovinu. Ljubeći domovinu, ljubi on ponajviše ono što je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život.

-Da, bol, muka, to je što život ore... Ona je izvor svega; cijelog kulturnog rada, a osobito ona jedina stvara pravu umjetnost. Umjeti živjeti – savoir vivere.

-Tko ne zna što je žrtva, ne može razumjeti kršćanstvo.

-Sam naravni zakon nalaže nam da se razborito brinemo za svoje zdravlje i da svojim tijelom ravnamo ne kao vlasnici, već kao upravitelji, kojima je Bog naredio da dobro gospodare tim tuđim vlasništvom... Božja je volja da poduzmete sva redovita sredstva (koja ne zahtjevaju prekomjerne troškove, jer na to naravni zakon ne veže), što su potrebna da to Božje vlasništvo opet privedete zdravlju. To je što stoji do Vas. A ako Gospodin želi da unatoč tomu trpite i da ne ozdravite, onda se valja predati u Njegove ruke – jer se ni najmanji bakcil ne miče bez prisutnosti i djelatnosti Gospodnje.

-Ta i sami znate bolje od mene da trpljenjem čovjek može više učiniti za proširenje Kraljevstva Isusova, negoli velikim radom, učenim raspravama, sjajnim govorima i člancima. Ako vas je Isus odabrao da budete apostolom u trpljenju, uvjeren sam da će Vam dati i snagu da uz sudjelovanje Vaše volje taj apostolat dobro izvršite. Zemaljskim očima možda nećemo vidjeti plodove tog trpljenja, ali gore, u Srcu Božjem, ukazat će nam se koliko je njime duša spašeno, kolikim katoličkim pothvatima je donijelo blagoslov.

-Lako je svaki dan primati sv. Pričest i gostiti se s Gospodinom. Oh, kako je čovjeku trpko kada mora da grize i jede tvrdo drvo svetoga križa.

TESTAMENTUM
Decessit in pace fidei catholicae.
Mihi vivere Christus fuit et mori lucrum.
Expecto misericordiam Domini
et inseparibilem, plenissimam, aeternam
possessionem Smi Cordis Jesu.
Ivan Merz dulcis in refrigerio et in pace.
Anima mea attinget finem suum quare creata erat.
En Theo Kyrio.

OPORUKA
Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i
nepodijeljeno potpuno vječno posjedovanje
Presvetog Srca Isusova.
I. M. sretan u blaženstvu i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.

<	prosinac, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Sve što radim, radim

Obitelji na ponos,
Domovini u korist,
Bogu na slavu!



-Bože, molim te, pomozi mi da zaslužim doživjeti novi dan!
Hvala ti!

-Nikad ne teži za nečim što te neće učiniti sretnijim kada to ostvariš!

-Dobro je samo ono što se može podjeliti s drugima.

-Kušnje su dobre jer, ako im se usijemo oduprijeti, postajemo bolji!

-GLOBALIZACIJA - kako ce biti kada budemo putovali po svijetu, a svugdje bude isto? Biti ce dosadno, nece imati smisla...

-Svi su ljudi jednako grešni, razlika je samo koliko su svjesni da griješe i koliko se kaju, tj. koliko su blizu Bogu.

Linkovi

Mir duše - blog
Anđel
Život je lijep - blog

JEDNOSTAVAN PUT
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
Majka Terezija



POČETI KOD SAMOG SEBE
Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.

Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti.

Ako sam sebi ne mogu reći 'da',
ne mogu ni druge ohrabriti.

Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.

Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.

Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.
Carlo Caretto: Iskreno pred Bogom



NIJE LI ČUDNO?
Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kada s njom otiđemo u trgovinu.

Čudno je kako dugo traje sat vremena službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.

Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.

Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.

Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.

Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestsellera.

Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.

Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događanju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed, da bismo je mogli uklopiti u raspored svojih obaveza, dok se za druge događaje sve može prilagoditi i u zadnjoj minuti.

Čudno je koliko problema neki ljudi imaju s usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.

Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.

Nije li čudno?



SPAVAO SAM I SANJAO
DA BI ŽIVOT BIO RADOST.
PROBUDIO SAM SE I VIDIO
DA JE ŽIVOT DUŽNOST.

RADIO SAM – I GLE:
DUŽNOST JE BILA RADOST
Rabindranath Tagore




«Ako Bog zove čovjeka, mora mu (čovjek) tako odgovoriti da se cijelim svojim bićem posveti djelu Evanđelja, a ne da pregovara s tijelom i krvlju. Takav odgovor bez poticaja i snage Duha Svetoga nije moguće dati. Pozvani stupa u život i u poslanje onoga koji je 'sama sebe oplijenio, uzevši lik sluge'. Zato mora biti spreman da cijelog života ostane vjeran zvanju, da se odreče sebe i svega što je do tada smatrao svojim i postat će 'svima sve'».
Dekret o misijskom poslanju Crkve Ad gentes (AG br.24)


ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
NAJVJERNIJA ODVJETNICE, NA BRANIKU STOJ, ČUVAJ NAŠU SVETU VJERU I HRVATSKI DOM!
Amen.

Molitva za sretan izbor zvanja
Duše Sveti,Duše mudrosti i savjeta,pomozi mi pri izboru životnog zvanja,tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje i savjetnike da me pravo savjetuju.
Pokaži mi što je najbolje za moju vremenitu i vječnu sreću.
Udijeli mi snage da svladam sve poteškoće koje mi ometaju dobar izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti što će ih moje buduće zvanje od mene tražiti.
Vodi me kroz burno mladenačko previranje sretno do cilja.
Moja nebeska Majko Marijo, budi mi Majkom dobroga savjeta i moli za mene!
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!
Isuse, pruži mi ruku i vodi me stazom kojom Ti želiš!
Amen.

Molitva Božanskom Srcu Isusovu
Božansko Srce Isusovo, udijeli mi milost da uvijek živim prema tvojoj volji, kako u divnim, radosnim i veoma važnim časovima svojega života, tako i u časovima teškoća.
Udijeli mi da uvijek budem pripravan za svoju posljednju uru: udijeli mi odvažnost da žrtvujem sve za tvoju ljubav, pa ako je potrebno i svoj život.
Isuse, po tvojoj presvetoj i pregorkoj Muci, daj da me tvoj dolazak u času moje smrti nađe budna, kao dobrog slugu, s pravim kajanjem, s dobrom ispovijedi, ojačana posljednjim sakramentima.
Gospodine, nemoj me napustiti u posljednjoj borbi na ovoj zemlji, kada se budem morao boriti sa Sotonom, koji možda bude bijesno divljao. O da bi mi tvoja Sveta Majka, Majka Milosrđa, i sveti Mihovil i svi anđeli, pomagali i štitili me protiv svih napasti u času napuštanja ovoga svijeta. O da bi me oni jačali i tješili u mojoj žalosti.
Udijeli mi, Gospodine, tog časa, živu vjeru, čvrstu nadu, žarku ljubav i veliku strpljivost.
Pomozi mi također da sebe pri punoj svijesti posve predam u tvoje ruke i da se kao malo dijete predam tvojem svetom miru.
Isuse, sjeti me se u svojoj beskrajnoj dobroti i u svojem velikom milosrđu!
Amen.

IZREKE

-Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (Fil 1,21)

-Katolička je vjera moje životno zvanje!

-Čudo je darovano. Možete ga prihvatiti ili odbiti. Čudo u sebi ima dovoljno svjetla za vjernike i dovoljno mraka za nevjernike.

-"Pronaći svjetlo vjere važnije je nego naći svjetlo očiju." rekla je jednom jedna slijepa hodočasnica koja nije ozdravila u Lurdesu. Upravo to, emocionalno ozdravljenje, prihvaćanje stvari onakve kave jesu, nešto je o čemu svjedoči najveći broj hodočasnika, kako iz Lurdesa tako i iz Međugorja.

-U svakom životu najvažnije je osmisliti svoje stanje u mogućnostima kakve jesu i doći u nebo, u raj.

-Ne cijenim toliko svoju glavu da bi strahovao za nju... - Bruno Bušić

-Bog oprašta sve, jer shvaća sve.

-jedina stvar vrijedna žaljenja na svijetu – ne biti svet

-Čovjek je ono što može biti, a ne ono što je sada.

-Kada radimo i mislimo tijelo i um se umaraju. No, s dušom je drukčije, što više vjerujemo to je duša odmornija.

-"Čovjek ne može doći do samoostvarenja, ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu." -Viktor Frankl

-"Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar!" (Iz 6,6)

-Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke. - Ivan Merz

-Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih -Martin Luther King

-Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12,21)

-Život je Božji dar vama. Način nan koji ga živite, vaš je dar Bogu.

-Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira.

-Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat i da do tebe ništa ne drže.)



-Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno
potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. blažen u pokoju i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
Ivan Merz

-Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. -Ivan Merz



fra Bonaventura Duda
-Zapitajmo se: jesmo li spremni umrijeti za svaku Isusovu riječ. A onda pođimo još dalje: jesmo li spremni živjeti svaku Njegovu riječ...
-U crnoj noći na crnom kamenu crni mrav. A ipak, Bog ga vidi... S ljubavlju ga vidi...
-Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
-"Gospodine moj, hvala Ti što si me stvorio." (sv. Mala Terezija) I molim te da mi pomogneš da se ostvarim u punini. I molim te da ja drugima pomognem da se ostvare u punini.


Majka Terezija
-Ne možemo napraviti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju.
-Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.
-Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.-Majka Terezija
-Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.
-Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.
-Ja ne molim za uspjeh, molim samo za vjernost.
-Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku.
-Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene.

Nije težak, brat mi je!