Nemo Dalmata https://blog.dnevnik.hr/nemodalmata

srijeda, 17.09.2008.

THOMAS a Kempis: Nasljeduj Krista (www.veritas.com.hr)

-Uistinu, bolje je biti poniznim seljakom koji služi svom Bogu nego ponosnim svjetovnjakom koji ne pazi na sebe, a mjeri putanje zvijezda. Tko sebe samog uistinu poznaje, taj uviđa kako je malen i nesavršen u svojim očima i ne nalazi zadovoljstva u tome da ga ljudi hvale.Kada bih posjedovao znanje o svim stvarima svijeta i kada bi mi nedostajalo samo jedno, ljubav: što bi mi sve to znanje koristilo pred Bogom koji će mi suditi prema mojim djelima?
Ostavi se prevelike žudnje za znanjem: jer u tome je mnogo znatiželje i varavog. Oni koji mnogo znaju, žele i da se vidi kako mnogo znaju i rado slušaju kada se o njima govori: vidite, to su mudri ljudi! (...)
Što više znaš i što bolje to uviđaš tim ćeš strože biti suđen ako tvoj život ne bude upravo u onoj mjeri svetiji koliko je tvoj uvid bio bolji. Zato ne diži visoko glavu jer poznaješ neku umjetnost ili imaš znanje o nečem. Upravo to, da ti je dato toliko znanja, trebalo bi te ispuniti više strahom negoli ponosom. Ako te ispunja ponosom to što znaš toliko mnogo stvari i što ih poznaješ tako temeljito, tada misli na to da ipak postoji neusporedivo više stvari o kojima ne znaš ništa i o kojima ništa ne razumiješ. A ako se izgubiš u umišljenosti s obzirom na tvoju mudrost tada se opet brzo spusti iz tih visina i radije priznaj svoje neznanje. Kako smiješ sebe uzvisiti i nad jednim jedinim čovjekom? Čemu? Ta bit će u svijetu toliko ljudi koji su učeniji od tebe i više razumiju od tebe. Ako želiš nešto znati i naučiti što stvarno vrijedi tada nauči veliku umjetnost da rado budeš nepoznat i ne dopustiš da te smatraju velikim.

-Ponizno upoznavanje samoga sebe sigurniji je put k Bogu nego duboko znanstveno istraživanje.

-Učini koliko je to do tebe, a Bog će pomoći tvojoj dobroj volji.

-Dobro je što katkada trpimo protivljenja, i što o nama zlo i netočno misle čak i onda kad dobro radimo i mislimo. To često pomaže poniznosti i brani nas od tašte slave. Onda radije tražimo Boga, unutrašnjega svjedoka. (...)
Kad je čovjek koji ima dobru volju, u žalosti ili kušnji, ili ga muče zle misli, onda više shvaća da mu je Bog potreban; uviđa da bez njega ne može ništa dobra učiniti. Onda se takođe žalosti, uzdiše i moli radi nevolja koje podnosi.

-Mnogi žele pobjeći iskušenjima i pri tom bijegu potonu još dublje. Bježanjem ne možemo ništa riješiti; tek strpljenjem i poniznošću postajemo jačima od svih naših neprijatelja. (...)
Nije ništa veliko, ako je čovjek pobožan i revan, kad ne osjeća nikakve po teškoće, ali ako ostaje strpljiv u vrijeme nevolje, može se nadati velikom napretku. Neki se održe u velikim kušnjama, a padnu često u svakodnevnim sitnim kušnjama: zato da se, poniženi, nikad ne uzdaju u se u velikim stvarima, kad su tako slabi u malima.

-ono što se čini iz ljubavi, to je veliko, to donosi velike plodove, ma koliko ništavno i bezvrijedno bilo u ljudskim očima.

-Jer bez greške nije nitko, nitko nije bez tereta; nitko ne može biti sam sebi dovoljnim, nitko ne može sam sebi u svemu pomoći: jedan mora drugoga nositi, mora ga tješiti, podupirati, podučavati, opominjati. Kolika je snaga tvog duha pokazat će se kroz slabost tvog bližnjeg koji se muči i trpi još u mnogo većoj mjeri. Okolnosti ne čine čovjeka slabim i nemoćnim, one tek iznose na vidjelo koliko je on slab i nemoćan već ranije bio. (Koliko je tko krepostan, to se vidi bolje u slučaju nevolje. Jer prilike ne čine čovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.)

-Ako se želiš učvrstiti u dobru i stalno napredovati, tada sebe uvijek moraš gledati kao stranca, kao hodočasnika na ovoj Zemlji. Želiš li živjeti bogougodnim životom, tada moraš za volju Isusa postati sposobnim otrpjeti da te smatraju budalom. (Ako se želiš održati na visini kako treba i napredovati, onda smatraj kao da si prognanik i putnik na zemlji. Moraš postati lud radi Krista, ako hoćeš provoditi redovnički život.)
Redovnička torzura i odjeća ne mogu te učiniti redovnikom. Ali promjeniti narav i ponašanje i u sebi uništiti sve zle sklonosti, to te čini pravim redovnikom. Tko u samostanima traži išta drugo osim Boga i mir svoje duše, taj neće naći ništa osim nezadovoljstva i patnji. Ni tvoj mir neće biti trajan ako se ne znaš zadovoljiti najnižim položajem i ne možeš pustiti da te smatraju manjim od svih ostalih.
Došao si služiti, a ne vladati. Razmisli još jednom, tvoje je zanimanje rad i patnja, a ne dokonost i glupo brbljanje. Samostanski je život ustvari vatrena kušnja kako bi se čovjek kušao kao što se kuša i zlato u vatri. Tko se iz ljubavi prema Bogu ne može poniziti iz dubine srca, taj u samostanu neće dugo izdržati.

-Svaki dan trebali bismo obnoviti našu najvažniju namjeru i probuditi se s novim žarom kao da smo se tek danas obratili Bogu; svakog dana trebali bismo Mu se obraćati: budi uz mene, dragi Bože i Gospodine, budi uz mene u mojim namjerama i u tvojoj svetoj službi! Ojačaj me kako bih danas mogao započeti živjeti ispravno jer sve što sam do sada učinio, ništavno je.

-Naše bi namjere trebali donositi od jednog blagdana do drugog, upravo tako, kao da sljedeći blagdan više nećemo doživjeti na Zemlji već na Nebu, gdje ćemo moći sudjelovati u Vječnom blagdanu. (...)
Ako Gospodin odgađa dan isplate onoga što smo zaslužili, trebamo misliti kako još nismo dovoljno urešeni za svečanost, da još nismo u dovoljnoj mjeri dostojni veličanstvenosti koja će nam se u određeno vrijeme razotkriti; na nama je dakle, da se još bolje pripremimo za naš povratak kući.

-Češće trebaš odabrati prikladno vrijeme kada ćeš moći biti potpuno sam sa samim sobom. A kad budeš sam, sjeti se dobra koja si primio iz Božje ruke. Oslobodi se svega što potiče tek tvoju radoznalost. Uvijek iznova čitaj iz takvih knjiga koje ti, namjesto da tvoje misli rasipaju na sve strane, pomažu da se sabereš u srcu, a sabrano pretvoriš u osjećaje kajanja. Ako se oslobodiš nepotrebnog brbljanja, taštog druženja i neduhovnog lova na novosti, tada će ti ostati dovoljno vremena da se možeš baviti svetim razmatranjima. Veliki sveci su izbjegavali bučna društva koliko god su mogli i bilo im je daleko draže, služiti Bogu u tišini.

-Nerijetko su upravo oni koji su u očima ljudi bili najbolji dospjeli u najveću opasnost jer je sigurnost, koju su imali sami u sebe, bila suviše velika. Zato je za mnoge jako korisno da ne ostanu potpuno bez iskušenja, već da ih ona češće pohode; inače bi se mogli predati varavom osjećaju sigurnosti ili se izgubiti u taštim uobraziljama, ili odbaciti uzde i potražiti izvanjske utjehe.

-Zašto želiš vidjeti čega ne smiješ imati: »Prolazi svijet i požuda njegova« (1 Iv, 2 17). Sjetilne želje vuku te van po svijetu; ali kad prođe vrijeme što drugo donosiš nego oteščanu savjest i potišteno srce? Veseli izlazak rađa često žalosnim povratkom, a veselo večernje bdijenje donosi žalosni uranak.

-Uvijek je bolje izbjegavati grijeh, nego se bojati smrti. A ako danas nisi spreman umrijeti, kako ćeš to biti sutra? Sutrašnji dan je nesizvjestran dan, a tko ti je jamčio da ćeš ga još doživjeti? (...) Ako je za tebe tako strašno da sada umreš, tada je možda još opasnije, da duže živiš. (...)
Kada svane jutro, računaj s time da večer možda nećeš doživjeti. A kad dođe večer, ne usudi se biti sigurnim da ćeš dočekati jutro. (...) Kada dođe tvoj posljednji čas, tada ćeš svoj protekli život vidjeti u jednom potpuno drukčijem svijetlu i srce će te boljeti jer si bio tako nemaran i mlak u dobru.
Kako je blažen i mudar čovjek koji ne poznaje nikakve druge brige, već živi tako kako će u času smrti poželjeti da je živio!

-A ono što ti se najviše ne sviđa kod drugih ozbiljno i marljivo izbjegavaj i pobjeđuj NAJPRIJE U SEBE.

-Misli uvijek na kraj i na to da se izgubljeno vrijeme nikada više ne vraća. Bez revnosti i truda ne možeš steći nijednu jedinu vrlinu.

-Tko ima ljubavi, neće mu biti teško da se ponosi čak i svojim nevoljama. Jer to konačno znači, tražiti slavu u križu Kristovom.

-Ti nisi bolji ako te hvale i nisi lošiji ako te kude.

-Raditi uvijek ispravno u Božjim očima, a ipak biti malen u svojim, to je kamen kušnje jedne ponizne duše.

-nebeska se utjeha daje samo onima koji su svoju vjernost dokazali prošavši kroz razne kušnje. (...)
Također nam se u ovom životu Božanska utjeha daje samo zato da bi stekli novu snagu za nove patnje. Često za utjehom neposredno slijedi opet jedna kušnja da se čovjek zbog dobra ne bi tako lako uzoholio.

-Budi dakle zahvalan i za najmanje pa ćeš biti dostojan primiti veće. Neka ti i najmanje vrijedi kao najveće, a ono što izgleda više prezira vrijedno, smatraj kao poseban dar. (...) Ne može naime biti maleno što dariva višnji Bog. Pa i to kad kažnjava i šiba, mora nam biti drago; jer uvijek čini radi našega spasa što god dopušta da nas snađe.

-Ako naučiš strpljivo nositi svoj križ, tada će ponekad križ nositi tebe i pratiti te na putu prema željenom cilju, ondje gdje i patnja ima svoj cilj i svoj kraj. No, u ovom svijetu, križ ne nalazi svoj kraj. Ako svoj križ nosiš nerado, tada na njega stavljaš još jedan, činiš sebi teret dvostruko težim, a opet ćeš ga morati nositi do kraja. Ako silom odbaciš svoj križ, bez sumnje ćeš na sebe natovariti drugog, a taj drugi će ti možda biti i teži od prvog.

-I kad bi morao birati, morao bi više željeti da radi Krista trpiš protivštine nego da se naslađuješ mnogim utjehama; jer bi bio sličniji Kristu i svim svetima prilični. (...)
Kad bi što drugo bilo bolje i korisnije za spasenje ljudi, negoli patnja, onda bi to Krist sigurno bio pokazao riječju i djelom. Ali on i učenike koji su ga slijedili, i sve koji žele ići za njim, otvoreno potiče na nošenje križa, i govori: „Ako tko hoće da ide za mnom, neka se odrekne samoga sebe i neka uzme križ svoj i neka ide za mnom".

-ako netko traži sama sebe, već je izgubio ljubav
-bez boli nije moguće prolaziti školu ljubavi
-Onome tko voli, zbog voljene je osobe slatko ono što je gorko, a lako ono što je teško. Njega može snaći svaka nevolja, ali ga nijedna nevolja ne može odvojiti od ljubljenog bića.

-Prosvijetljena ljubav ne gleda toliko na darove onog tko voli, već gleda na ljubav onog tko daruje. Ona više cijeni srce ispunjeno ljubavlju, od dobročinstva učinjenog iz ljubavi i ljubitelj joj znači daleko više nego od svih njegovih darova. Plemenita ljubav ne nalazi svoje utočište ni u jednom daru, već se izdiže ponad svih darova i počiva u meni koji sam Darovatelj.
Nije, međutim, odmah sve izgubljeno ako tvoje mišljenje i tvoji osjećaji prema meni i mojim svetima nisu uvijek tako svijetli i čisti kako bi ti želio da budu. Jer onaj ljupki i sveti osjećaj, koji ponekad prostruji tvojom nutrinom, dolazi od jačeg dotoka nebeske milosti; to je prediskustvo blaženstva koje vlada u istinskom Carstvu Očevom. No, ni na ovaj ljupki osjećaj ne polaži mnogo jer, vidi, on dolazi i odlazi. Borba protiv svih poriva Zla koje osjećaš u sebi i prezirno odbijanje svih paklenih nagovaranja, to je najsigurniji znak vrlina, to je odlikovanje zaslužnih.
Usprkos, dakle, svim stranim i bezvrijednim nadahnućima koja te opsjedaju, nemoj se predavati, budi čvrst, ostani vjeran svojim principima i održi svoje srce na ispravnom putu prema Bogu. Ako ponekad tvoja radost u Bogu prijeđe u ekstazu, a tvoje se srce uskoro nakon toga iznova vrati glupostima, ti zbog toga tvoje vrline ne trebaš odmah smatrati varavima. Tvoja volja stvarno više pati u tim glupostima, no što sama učestvuje u njima. A sve dok su tebi te gluposti odbojne, a tvoja se volja njima hrabro suprostavlja, sve dotle nisi ništa izgubio u Božjim očima, već samo dobijaš.
Nikad ne zaboravi ovo upozorenje: tvoj stari neprijatelj ima jednu jedinu najmeru, da prekine tvoje stremljenje za svetošću i da te odvrati od svih vježbi pobožnosti. On želi postići da više ne štuješ ono što je vrijedno poštovanja u mojim svetim prijateljima, da više ne misliš na moje patnje u tihoj ljubavi, da ne razmišljaš o ispravljanju svojih grijeha, da nemisliš o očuvanju svog srca, niti da želiš obnoviti svoju odluku da napreduješ u dobru. On te opsjeda mnogim zlim mislima kako bi te učinio plašljivim, nerazumnim i uništio u tebi volju za dobrim, kako bi ti postepeno omrznula molitva i čitanje svetih spisa. Ponizno priznavanje tvojih grijeha njemu je trn u oku i kada bi mu to bilo moguće, on bi te zauvjek odstranio od stola Gospodinova. Ne vjeruj njegovim riječima i ne boj se njegova lukavstva, ma kako ti često postavljao svoje zamke. Ako ti šalje zle i nečasne slike u uobrazilju vrati mu ih s prezirom natrag. Kaži mu: „Odlazi od mene, nečisti Duhu; srami se, bijedniče; ti si svakako u najvećoj mjeri nečist kada takve slike, koje su primjerene tebi donosiš u moj um. Bježi od mene, ti prvi od svih zavoditelja; nećeš imati udjela u meni i nemaš prava na mene. Jer Isus je uz mene, a ako je Isus, taj hrabri borac uz mene, ti ostaješ posramljen. Radije ću umrijeti, radije ću podnijeti svaku patnju nego da postanem jednak tebi. Zašuti i zanijemi, jer ja više nemam sluha za tvoj glas. Ma koliko ti nevolja na mene netovario, Gospodin je moje svjetlo, moj spas, koga da se bojim? Ako čitave vojske ustanu protiv mene, moje srce ne drhti. Gospodin je pomoć moja, Gospodin je spasitelj moj".
Bori se kao hrabar vojnik; i ako ponekad uslijed slabosti padneš, opet hrabro ustani i pritom skupi nove snage koje će bogato nafoknaditi izgubljene, s pouzdanjem očekuj od mene nove milosti koje će te još moćnije podržati i brižljivo se čuvaj tašte samodopadnosti i taštine. Taština i samodopadnost mnoge ljude vode od zablude do zablude, čine ih potpuno slijepima, a njihovo sljepilo čine gotovo neizlječivom. Taj pad oholih, koji se slijepom ohološću oslanjaju na sebe, neka ti bude školom budnosti i poniznosti, a u toj školi ostani postojan do kraja.

-Oni koji su u svojim vlasrtitim očima dovoljno pametni, rijetko imaju dovoljno poniznosti, da bi dopustili da ih drugi vode. Bolje je posjedovati malo znanja, a mnogo poniznosti, nego imati mnogo znanja i mnogo samodopadnosti. (...) Mudrost zasigurno nedostaje onome, tko se u trenucima izlijevanja utjehe u potpunosti preda osjećaju radosti, tko zaboravi svoju prijašnju nedostatnost i napusti sveti strah Božji, koji čini da čovjek nikada nije siguran i uvijek brižno pazi, kako mu poklonjena milost ne bi ponovo bila oduzeta. Sdruge strane, i onome nedostaje mudrost svetih, koji u trenucima tuge i pritiska smjesta postane malodušan, koji zdvojno tetura, te se ne oslanja na mene s onoliko povjerenja, koliko bi mogao i trebao imati.
-kada u trenutku pobožnosti plamen revnosti snažno gori pomisli, kako ćeš se osjećati kada svjetlo i vatra iznovo nestanu; a kada vatra i svjetlo stvarno nestanu, tada misli na to, da mogu ponovo doći jer ja sam ih dao i jer sam ih na neko vrijeme oduzeo kako bih te učio budnosti i kroz tebe proslavio svoje Ime.
-ono, što čini pravu vrijednost čovjeka, ne treba mjeriti prema količini senzacija ili nebeskih utjeha, kao ni prema širini ili dubini njegovog poznavanja Svetog Pisma ili visokom položaju i častima; prava je mjera zaslužnosti ova: biti duboko utemeljen u istinskoj poniznosti i ispunjen ljubavlju prema Bogu, uvijek i u svemu tražiti slavu Božju bez svakih drugih sporednih namjera, ne smatrati se ničim posebnim, prezirati sebe, te imati više radosti u poniženjima i uvredama, negoli u svjetskoj slavi i častima.

-Jer nije dato svim ljudima da se odreknu svega prolaznog, da napuste svijet s njegovim stremljenjima i u nekom samostanu mogu voditi jedan uistinu duhovan život. Zar je to nešto veliko, što Ti mogu služiti kada Ti ustvari svako stvorenje mora služiti? U mojim očima to ne bi trebalo biti ništa posebno, u mojim bi očima trebalo biti veliko i čudesno to, da si Ti bio toliko dobar da si jedno tako siromašno i nedostojno stvorenje uvrstio među svoje služiteije i sjedinio s Tvojim voljenim slugama.
Gledaj, Tvoje je sve što imam i čime Ti služim. No, ne služim toliko ja Tebi, Ti meni služiš daleko više negoli ja Tebi. Vidi, Nebo i Zemlja, koje si stvorio da služe ljudima, svakodnevno izvršavaju ono što si im zapovijedio. To još nije sve, čak i anđele si postavio da služe ljudima. Sve to si daleko nadmašio time, što si čovjeka toliko uzdigao da mu i Ti sam želiš služiti, da mu prema Tvojem obećanju, želiš dati sebe samoga.
Što Ti mogu dati za sve ove tisuće i tisuće Tvojih darova? O, kada bih sve dane svog života mogao provesti služeći Tebi! Kada bih Ti mogao barem jedan jedini dan služiti onako kao si zavrijedio!

-Moraš naučiti da ono što je ugodno u mojim očima, postane jedinom niti vodiljom tvojih težnji. Moraš naučiti ne voljeti sebe, već s plemenitom revnošću vršiti moju volju. Tebi ne nedostaje strasti koje te brzo uspale i snažno potiču, ali dobro provjeri što te ustvari uspaljuje i potiče, da li moja slava, ili tvoja korist. Ako je moja slava ta koja te potiče, tada ćeš svaki puta biti posvema zadovoljan, bez obzira kakav ja ishod odaberem; onog trenutka, međutim, kada tražiš samoga sebe, ma kako prikriveno to traženje bilo, onog trenutka potajno tražiš jedino sebe i ti sam si ono, što te sputava i opterećuje.
-Zato se ne oslanjaj suviše na bilo koju težnju svog srca kojoj si dopustio da se pojavi, ne pitajući prije toga mene za savjet. Jer uskoro bi mogao požaliti ono što si tako vatreno tražio smatrajući to dobrim; uskoro bi ti moglo postati nepoželjno ono što ti se zbog svoje ljepote posebno svidjelo. Ne moraš smjesta slijediti svaku ideju, koja ti se čini dobrom i poželjnom i ne odbacuj odmah svaki osjećaj, koji ti se ne sviđa.
-Ponekad je potrebno boriti se svim snagama protiv svih osjetilnih poriva i muški im se suprotstaviti, uopće ne treba obraćati pažnju na to što tijelo želi ili ne želi, već se mora svom snagom raditi na tome, da tijelo i protiv svoje volje bude podređeno duhu. Osjetilnu narav je potrebno tako dugo obuzdavati i prisiljavati na pokornost, dok se ne pokaže spremnom na sve; dok ne nauči zadovoljiti se malim; dok se ne počne radovati jednostavnim stvarima, i više sebi ne dozvoli prosvjedovati protiv nečeg, što joj se ne sviđa.

-Sine moj, u svemu, što dira tvoje srce, kaži ovako: „Gospodine, ako je volja Tvoja tada neka bude. Ako je na slavu Tvoju tada ću se u Tvoje ime usuditi i izvesti. Ako vidiš, da je nešto za mene dobro i korisno tada mi podaj snage, da je koristim u slavu Tvoju. No, ako vidiš, da bi mi štetilo i da ne bi bilo korisno za spas moje duše tada ukloni iz mog srca čak i težnju za time!"

-Jer ti se još nisi do krvi borio protiv grijeha i nepravde; sve što ti trpiš, u osnovi je malo ili ništa u usporedbi s onim što su sveci morali trpjeti, koji su prošli kroz tako velike kušnje, tako velike nevolje, koji su se morali probiti kroz tako raznolike ispite.

-Bez rada nema odmora, a bez borbe se ne postiže pobjeda.

-U jednom trenutku donosim odluku da ću se hrabro boriti protiv svega što je zlo, no vidi, uskoro se pojavi mala kušnja, i ja sam već u velikoj nedoumici. Često iz neke male i nedostojne stvari iznikne za mene veliko iskušenje. A kada se osjetim donekle sigurnim, prije no što se snađem, naiđe povjetarac i baci me na tlo zajedno s mojom sigurnošću.

-Navikni se, sine moj, živjeti više prema tuđoj volji nego prema svojoj. Od svega što je prolazno radije uzmi manje nego više. Sjedni rado na posljednje mjesto i rado budi podanikom. Uvijek želi i moli, da se u tebi savršeno ispuni Volja Božja. Tko ima takvu narav taj kroči u Zemlju mira.

-Sine moj, ti moraš sve dati za sve; ne smiješ biti ništa za sebe, a sve za mene.

-ako tražiš čas ovo, čas ono dobro, ako želiš biti sada ovdje, sada ondje, ako posvuda gledaš samo na svoju korist i zadovoljavanje svojih sklonosti, tada nikada nećeš biti miran, svuda ćeš brige, koje te čine nemirnim, nositi sobom. Jer na svakoj stvari naći ćeš neku grešku, na svakom mjestu naći ćeš nekog čovjeka, koji se odupire tvojim sklonostima.
Ne pogoduje, dakle, tvojem unutrašnjem miru ako stekneš ili umnožiš bilo koju stvar izvan sebe, već stjecanju mira doprinosi da prezreš tu stvar i sklonost prema njoj izbaciš iz svoga srca, a njene korijene iščupaš. To se ne odnosi samo na novac i bogatstvo, već i na svako tašto stremljenje ugledu i taštoj slavi, kao i na sve što prolazi zajedno s ovim prolaznim svijetom.
-Ti možeš promijeniti mjesto stanovanja koliko god puta želiš, ali time nećeš promijeniti sebe, time nećeš nikada postati boljim. Jer ono od čega bježiš s jednoga mjesta to ćeš naći prvom prilikom na drugome mjestu, i to možda u mnogo neugodnijem obliku, nego što je bilo kada si pobjegao od toga. (Vanjštinom se možeš promijeniti, ali ne poboljšati. Jer kad se pruži prilika i poslužiš se njome, naići ćeš na ono od čega si bježao, čak i još više.)

-Gospodine moj, što je čovjek, da ga se Ti sjetiš, ili sin ljudski, da ga Ti posjećuješ? Kako je čovjek mogao ikada zaslužiti Tvoju milost? Kako bih se imao pravo tužiti ako bi mi uskratio Tvoju milost? Kakav bi mogao navesti razlog prigovoru ako Ti ne bi uslišao moju molbu? Uistinu, mogu ustvrditi da je čista istina kada kažem: sam od sebe i bez Tebe, ja sam ništa i ne posjedujem ništa dobra na sebi, sam po sebi i bez Tebe ja sam slab i nesposoban činiti dobro i težim uvijek beskorisnom, i ako Tvoja svjetlost ne osvijetli moju nutrinu postat ću sasvim bezvoljan i neobuzdan.

-Na meni se mora osnivati ljubav prema prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga tko ti se čini dobar i veoma drag u ovom životu. Bez mene prijateljstvo niti što valja, niti će potrajati; i nema istinske i prave ljubavi ako je ja ne povezujem.
-Čovjek se toliko više približuje Bogu koliko se više udaljuje od svake zemaljske utjehe.

-Ako si u pravu pred Bogom i ako se možeš uzdati u Njegov sud, tada ćeš sasvim lako moći podnijeti ljudsku nepravdu i svoj poraz pred ljudima.
O moj Bože, kako smo duboko pali! Vidi, jedan vremenski gubitak oplakuje se vrućim suzama, a zbog jednog beznačajnog dobitka čovjek radi i trči do iznemoglosti; a ako je duh stradao to se brzo gubi iz pamćenja i nakon mnogo godina jedva da će nam opet jednom dotaći srce. Ono od čega nema nikakve ili vrlo male koristi, na to se prvo obraća pažnja, a na ono što je prvo i najnužnije, ne obraća se nikakva pažnja kao da je bezvrijedno. A sve je to zato jer se čovjek tako rado gubi u stvarima koje su izvan njega i ako pravovremeno ne promijeni svoju narav srce će mu potonuti u izvanjskim stvarima, a jednom potonulo, ostat će ležati u mulju.

-Sakupi, dakle, novu hrabrost i budi muškarac, dovoljno jak i za patnju i za akciju, svejedno koliko se tvoja narav tome odupirala. Ti se moraš pretvoriti u novog čovjeka i moraš postati sasvim drugačijim čovjekom. Moraš naučiti raditi ono što ne želiš i napustiti ono što bi rado htio zadržati. Ono što žele drugi, ispunit će se; ono što ti želiš, zapet će. Ono što drugi govore naići će na pažnju i povlađivanje; ono što ti govoriš neće se poslušati. Drugi će mnogo toga poželjeti i primit će ono što žele; i ti ćeš moliti, ali nećeš dobiti ništa.

-Da bi se približilo meni tvoje se srce treba udaljiti od svega što ti je blisko, treba se osloboditi neuredne ovisnosti o prijateljima i znancima i treba se odreći prolaznih utjeha. U tom je smislu Petar upozoravao prve Kršćane da se kao hodočasnici i stranci na ovoj Zemlji trebaju održati čistima od svake ljubavi prema svjetovnom.
-ne možeš drugovati sa mnom i u isto vrijeme uživati u prolaznim stvarima.

-Sine moj, ne razbijaj sebi glavu taštim istraživanjima i raspravama o tajnom vodstvu Božjem: zašto je ovaj tako siromašan i napušten, a onaj tako mudar i pun milosti; ovaj tako ponižen, a onaj tako visoko uzdignut. Jer sve se to nalazi izvan vidokruga ljudskog razuma. Nikakvo ljudsko istraživanje ne može istražiti Božje odluke, nikakva učena rasprava ne može ih objasniti. Ako ti, dakle, tvoj neprijatelj stavi u dušu takve misli ili ako znatiželjni ljudi žele čuti tvoje mišljenje o tome tada odgovori samo riječima proroka: „Pravedan si, o Bože, i pravedne su sve Tvoje odluke!"; kao i: „Odluke Božje su Istina i one same svjedoče svoju istinitost!" („Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni").
Također ne raspravljaj i ne mudruj o zaslugama svetaca uspoređujući koji je od njih svetiji i tko bi mogao biti najveći u Carstvu božjem. Istraživanja takve vrste isuviše često izazivaju beskorisne prepirke, pothranjuju taštinu i ponos, bude zavist i razdor; jer jedan oholo izdiže ovog, a drugi onog sveca iznad svih drugih. Htjeti znati takve stvari i istražiti ih ne donosi nikakve koristi i ne sviđa se svetima; jer ja nisam Bog razdora, već sam Bog mira; a taj se mir nalazi više u istinskoj poniznosti nego u isticanju sama sebe. Neki su više skloni ovom ili onom svecu, ali u toj je sklonosti više ljudskog nego božanskog. (...) Mene treba hvaliti u svim Mojim svetima, slaviti iznad svega, poštovati Me u svakome!
-Zato se čuvaj, sine moj, lakomisleno pričati ili pisati o onome što nadilazi tvoje znanje, radije nastoj i trudi se, da jednom postaneš priznat barem kao najmanji u Carstvu nebeskom. I kada bi netko sasvim sigurno znao, tko je u Carstvu božjem najviši po svetosti i veličini što bi mu koristilo to znanje kada ga ne bi najprije predamnom bacilo u prašinu, a zatim ponovo pridiglo na veću slavu Mog imena? Tko god pred Bogom procjenjuje koliko su veliki njegovi grijesi, a kako su male i slabe njegove vrline; koliko je daleko njegovo ponašanje od života i savršenosti svetaca, taj se ponaša nesrazmjerno bogougodnije od onoga, tko pomoću učenih rasprava tumači veće ili manje zasluge svetaca. Bolje je svece pomoću vrućih suza i molitvi poniznog i skrušenog srca moliti za njihovu pomoć, nego pomoću uzaludnog istraživanja pokušavati osvijetliti njihovu veličanstvenost koja je skrivena našim očima.

-Radije želim biti zbog Tebe siromašan, nego Bogat bez Tebe.

-"Dođite k Meni svi!" Što namjeravaš ovim blagim riječima, ovim tako prijateljskim pozivom? Kako da se usudim, doći k Tebi kada ništa dobra ne nalazim na sebi, što bi me ohrabrilo da se pojavim pred Tobom? Kako bih te mogao smjeti uvesti u svoju kolibu kada sam Tvoje lice tako puno milosti i ljubavi tako često obesvetio svojom nezahvalnošću? Anđeli i Arkanđeli puni su strahopoštovanja pred Tobom, a Ti govoriš; „Dođite k Meni svi!"? Da to nisi Ti sam rekao, kada to ne bi bila Tvoja riječ, tko bi to mogao vjerovati? A kada to ne bi bila Tvoja riječ, da dođemo k Tebi, tko bi se mogao usuditi približiti Ti se?
Vidi, Noa, ispravan čovjek, stotinu je godina gradio svoju barku kako bi se spasio on i još malo njih, a ja, kako da za jedan sat dovedem u red svoju narav kako bih Graditelju Svijeta pripremio dostojan stan u sebi? Mojsije, Tvoj veliki sluga i posban prijatelj, dao je napraviti Zavjetni kovčeg od posebnog drva, koje savršeno odolijeva propadanju i optočio ga je čistim zlatom kako bi u njega položio ploče Zavjetne; a ja, jedno pokvarljivo biće, kako da se usudim Tebe, koji si pravi Zakonodavac, Tebe, Život života, prihvatiti u svoje srce? Salomon, najmudriji od Izraelskih kraljeva, sedam je godina gradio veličanstveni hram u slavu Tvog imena, posvećenje hrama slavio je osam dana, žrtvovao je tisuću žrtava pomirnica i dao je uz zvuke truba i pjesmu Zavjetni kovčeg smjestiti na pripremljeno mjesto, sa svim mogućim obredima; a ja, jedan od najsiromašnijih i najbijednijih od djece ljudske, kako se ja mogu usuditi uvesti Te u svoju kuću kada sam jedva sposoban u mirnoj pobožnosti ostati miran pola sata? O, da sam barem u cijelom mojem životu Tebi posvetio samo jednom pola sata, provedenih u punoj pobožnosti srca!
O, moj Bože, što su i koliko poduzeli tvoje vjerne sluge da se dopadnu tebi? A koliko je malo to, što ja radim! Kako je kratko vrijeme na koje se ograničava moja priprema na pričest! Rijetko sam u potpunosti sabran u sebi, još rjeđe ostajem makar i na kratko vrijeme sabran i misli koje narušavaju sabranost brzo nalaze put do mene. A ako si Ti prisutan, u mojoj se nutrini ne bi smjela pojaviti nijedna nedolična misao, nijedno stvorenje ne bi smjelo u mome srcu zauzeti Tvoje mjesto; jer nije to anđeo, to je Gospodin anđela, kojeg želim primiti u goste.
-Kada bi ovaj najsvetiji Sakrament bio pružan samo na jednome mjestu u svijetu i od samo jednog svećenika, s kakvom li bi čežnjom ljudi hrlili na to mjesto k tome svećeniku kako bi mogli uzeti učešća u Božanskoj tajni?

-Ti sebi nisi olakšao svoj teret, sasvim suprotno, tebi je nametnuta nova dužnost da živiš svtim životom, ti si pozvan za višu savršenost. Svećenika trebaju krasiti sve vrline, on mora svojim bližnjima služiti kao svijetli primjer svetog života. On ne smije ići širokom ulicom kojom svi hode, već s anđelima ili svetim ljudima ove Zemlje.

-Kada mislim na Tvoje dostojanstvo, o Gospodine, i na moju nedostojnost, tada zadršćem i pocrvenim pred sobom samim. Jer ne pristupim li Tvome stolu, bježim od života; a pristupim li mu nedostojan, padam još dublje.

-Ti si mi dao Tvoje tijelo kao hranu za jačanje moje duše i moga tijela, a Tvoju Riječ da mi bude svjetiljkom u tami ovoga života.

-O, kako je visok i dostojanstven položaj svećenika kojima je dano da svetim riječima veličaju Gospodina, da Ga hvale svojim ustima, drže svojim rukama, uživaju svojim ustima i daju Ga drugima na uživanje! O, kako čiste trebaju biti njihove ruke, njihove usne, njihova srca jer se Izvor svake čistoće želi nastaniti u njima! Iz ustiju svećenika stvarno ne bi smjela izaći nikakva druga riječ, osim svete i izgrađujuće!
Njegove oči, koje gledaju Tijelo Kristovo, trebaju biti čiste i nevine; čiste i podignute prema nebu njegove ruke koje dodiruju Stvoritelja Neba i Zemlje. Riječ Zakona po svome duhu posebno pristaje našim svećenicima: :Budite sveti jer sam Ja, vaš Bog i Gospodin, svet."
Svemoćni Bože, neka nam pomogne Tvoja milost kako bi mi svećenici u potpunoj čistoći savjesti dostojno i pobožno uzmogli vršiti naše dužnosti. I ako još nismo dosegli potrebnu svetost našeg življenja podari nam milost da se pokajemo za naše grijehe u poniznom duhu kako bi Tebi u budućnosti mogli bolje služiti prema ozbiljnoj namjeri naše dobre volje. Amen.

-Drži se, dakle, kao i dosad, čvrste vjere koja ne ostavlja mjesta sumnji, i čija nevinost izdiže srce Bogu, prilazi svetom Sakramentu ponizno i sa svetim poštovanjem. A ono što ne možeš shvatiti ravnodušno i bez straha prepusti Bogu Svemogućem. Bog te ne vara; ali onaj tko sam sebi suviše vjeruje i oslanja se na sebe, taj biva prevaren. Bog je uz one, koji imaju jednostavno i ispravno srce; On se otkriva poniznima, daje razum nevještima, otvara osjetila čistih duša i sakriva svoju milost pred ljudskom znatiželjom i ohološću. Ljudski razum je ljudski razum, u njemu je malo svjetlosti i lako zabludi, ali prava vjera u Boga nikada ne dolazi u zabludu.
Svaki ljudski razum i svako razumno istraživanje trebali bi ponizno slijediti vjeru, ne bi trebali hrliti ispred nje, a još manje bi s taštom nasilnošću smjeli povrijediti prava vjere. Vjera i ljubav izvanredno i na najtajanstveniji način pokazuju svoju djelotvornost u ovom svetom i nenadmašivom Sakramentu. Bog, Vječni i Besmrtni, čija je svemoć bezgranična, čini velika i neistraživa čuda na Nebu i na Zemlji; a Njegova čudesna djela ne može istražiti ničiji istražujući razum. Jer kada bi djela Božja bila tek toliko velika, da bi ih razum ljudski lako mogao istražiti, ona upravo zato ne bi bila velika, ne bi bila čudesna, ne bi ih se moglo nazvati neistraživima i neizrecivima.

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (4)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (5)
Travanj 2008 (5)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Sve što radim, radim

Obitelji na ponos,
Domovini u korist,
Bogu na slavu!



-Bože, molim te, pomozi mi da zaslužim doživjeti novi dan!
Hvala ti!

-Nikad ne teži za nečim što te neće učiniti sretnijim kada to ostvariš!

-Dobro je samo ono što se može podjeliti s drugima.

-Kušnje su dobre jer, ako im se usijemo oduprijeti, postajemo bolji!

-GLOBALIZACIJA - kako ce biti kada budemo putovali po svijetu, a svugdje bude isto? Biti ce dosadno, nece imati smisla...

-Svi su ljudi jednako grešni, razlika je samo koliko su svjesni da griješe i koliko se kaju, tj. koliko su blizu Bogu.

Linkovi

Mir duše - blog
Anđel
Život je lijep - blog

JEDNOSTAVAN PUT
Plod tišine je molitva.
Plod molitve je vjera.
Plod vjere je ljubav.
Plod ljubavi je služenje.
Plod služenja je mir.
Majka Terezija



POČETI KOD SAMOG SEBE
Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.

Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti.

Ako sam sebi ne mogu reći 'da',
ne mogu ni druge ohrabriti.

Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.

Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.

Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.
Carlo Caretto: Iskreno pred Bogom



NIJE LI ČUDNO?
Čudno je kako novčanica od deset kuna izgleda velika kada je u crkvi damo kao milostinju, a tako mala kada s njom otiđemo u trgovinu.

Čudno je kako dugo traje sat vremena službe Božje, a kako brzo prođe četrdeset minuta košarkaške utakmice.

Čudno je kako su dugi sati kada ih provodimo u crkvi, a kako kratki kada gledamo film.

Čudno je kako se ne možemo sjetiti ničega što bismo rekli kada molimo, a nemamo teškoća sjetiti se o čemu ćemo razgovarati s prijateljem.

Čudno je kako se uzbudimo kada nogometna utakmica uđe u produžetke, a kako se žalimo kada propovijed traje duže nego obično.

Čudno je kako je teško pročitati odlomak iz Biblije, a kako je lako pročitati sto stranica bestsellera.

Čudno je kako ljudi žele što bliža sjedala na utakmicama i koncertima, a otimaju se za zadnja mjesta na misi.

Čudno je kako nam je obavijest o nekom crkvenom događanju potrebna dva ili tri tjedna unaprijed, da bismo je mogli uklopiti u raspored svojih obaveza, dok se za druge događaje sve može prilagoditi i u zadnjoj minuti.

Čudno je koliko problema neki ljudi imaju s usvajanjem jednostavnih evanđeoskih sadržaja da bi ih mogli prenijeti drugima, a kako je tim istim ljudima lako razumjeti i prenijeti trač o nekome.

Čudno je kako vjerujemo onome što piše u novinama, a sumnjamo u ono što piše u Bibliji.

Nije li čudno?



SPAVAO SAM I SANJAO
DA BI ŽIVOT BIO RADOST.
PROBUDIO SAM SE I VIDIO
DA JE ŽIVOT DUŽNOST.

RADIO SAM – I GLE:
DUŽNOST JE BILA RADOST
Rabindranath Tagore




«Ako Bog zove čovjeka, mora mu (čovjek) tako odgovoriti da se cijelim svojim bićem posveti djelu Evanđelja, a ne da pregovara s tijelom i krvlju. Takav odgovor bez poticaja i snage Duha Svetoga nije moguće dati. Pozvani stupa u život i u poslanje onoga koji je 'sama sebe oplijenio, uzevši lik sluge'. Zato mora biti spreman da cijelog života ostane vjeran zvanju, da se odreče sebe i svega što je do tada smatrao svojim i postat će 'svima sve'».
Dekret o misijskom poslanju Crkve Ad gentes (AG br.24)


ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
Čvrsto vjerujem u Boga Oca, i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. Svoju odluku polažem u Bezgrešno Srce Presvete Bogorodice Marije.
NAJVJERNIJA ODVJETNICE, NA BRANIKU STOJ, ČUVAJ NAŠU SVETU VJERU I HRVATSKI DOM!
Amen.

Molitva za sretan izbor zvanja
Duše Sveti,Duše mudrosti i savjeta,pomozi mi pri izboru životnog zvanja,tom tako važnom i odlučnom koraku za cijeli život.
Prosvijetli me da spoznam pri tome tvoju svetu volju.
Rasvijetli također i moje roditelje i savjetnike da me pravo savjetuju.
Pokaži mi što je najbolje za moju vremenitu i vječnu sreću.
Udijeli mi snage da svladam sve poteškoće koje mi ometaju dobar izbor zvanja.
Pomozi mi da se osposobim za dužnosti što će ih moje buduće zvanje od mene tražiti.
Vodi me kroz burno mladenačko previranje sretno do cilja.
Moja nebeska Majko Marijo, budi mi Majkom dobroga savjeta i moli za mene!
Sveti Anđele, moj čuvaru, budi mi savjetnik i moli za mene!
Isuse, pruži mi ruku i vodi me stazom kojom Ti želiš!
Amen.

Molitva Božanskom Srcu Isusovu
Božansko Srce Isusovo, udijeli mi milost da uvijek živim prema tvojoj volji, kako u divnim, radosnim i veoma važnim časovima svojega života, tako i u časovima teškoća.
Udijeli mi da uvijek budem pripravan za svoju posljednju uru: udijeli mi odvažnost da žrtvujem sve za tvoju ljubav, pa ako je potrebno i svoj život.
Isuse, po tvojoj presvetoj i pregorkoj Muci, daj da me tvoj dolazak u času moje smrti nađe budna, kao dobrog slugu, s pravim kajanjem, s dobrom ispovijedi, ojačana posljednjim sakramentima.
Gospodine, nemoj me napustiti u posljednjoj borbi na ovoj zemlji, kada se budem morao boriti sa Sotonom, koji možda bude bijesno divljao. O da bi mi tvoja Sveta Majka, Majka Milosrđa, i sveti Mihovil i svi anđeli, pomagali i štitili me protiv svih napasti u času napuštanja ovoga svijeta. O da bi me oni jačali i tješili u mojoj žalosti.
Udijeli mi, Gospodine, tog časa, živu vjeru, čvrstu nadu, žarku ljubav i veliku strpljivost.
Pomozi mi također da sebe pri punoj svijesti posve predam u tvoje ruke i da se kao malo dijete predam tvojem svetom miru.
Isuse, sjeti me se u svojoj beskrajnoj dobroti i u svojem velikom milosrđu!
Amen.

IZREKE

-Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! (Fil 1,21)

-Katolička je vjera moje životno zvanje!

-Čudo je darovano. Možete ga prihvatiti ili odbiti. Čudo u sebi ima dovoljno svjetla za vjernike i dovoljno mraka za nevjernike.

-"Pronaći svjetlo vjere važnije je nego naći svjetlo očiju." rekla je jednom jedna slijepa hodočasnica koja nije ozdravila u Lurdesu. Upravo to, emocionalno ozdravljenje, prihvaćanje stvari onakve kave jesu, nešto je o čemu svjedoči najveći broj hodočasnika, kako iz Lurdesa tako i iz Međugorja.

-U svakom životu najvažnije je osmisliti svoje stanje u mogućnostima kakve jesu i doći u nebo, u raj.

-Ne cijenim toliko svoju glavu da bi strahovao za nju... - Bruno Bušić

-Bog oprašta sve, jer shvaća sve.

-jedina stvar vrijedna žaljenja na svijetu – ne biti svet

-Čovjek je ono što može biti, a ne ono što je sada.

-Kada radimo i mislimo tijelo i um se umaraju. No, s dušom je drukčije, što više vjerujemo to je duša odmornija.

-"Čovjek ne može doći do samoostvarenja, ako je usredotočen samo na sebe. Samoostvarenje je tek posljedica ljubavi prema bližnjemu." -Viktor Frankl

-"Idi k mravu, lijenčino, promatraj njegove pute i budi mudar!" (Iz 6,6)

-Katolička vjera je moje životno zvanje i to mora biti svakom čovjeku bez iznimke. - Ivan Merz

-Ne bojim se zloće zlih, već se bojim šutnje poštenih -Martin Luther King

-Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. (Rim 12,21)

-Život je Božji dar vama. Način nan koji ga živite, vaš je dar Bogu.

-Ako mi je život neplodan, nije važno tko me hvali, a ako mi je život plodan, nije važno tko me kritizira.

-Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat i da do tebe ništa ne drže.)



-Umro u miru katoličke vjere.
Život mi je bio Krist, a smrt dobitak.
Očekujem milosrđe Gospodinovo i nepodijeljeno
potpuno vječno posjedovanje Presvetog Srca Isusova.
I. M. blažen u pokoju i miru.
Duša će moja postići cilj za koji je stvorena.
U Gospodinu Bogu.
Ivan Merz

-Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani. -Ivan Merz



fra Bonaventura Duda
-Zapitajmo se: jesmo li spremni umrijeti za svaku Isusovu riječ. A onda pođimo još dalje: jesmo li spremni živjeti svaku Njegovu riječ...
-U crnoj noći na crnom kamenu crni mrav. A ipak, Bog ga vidi... S ljubavlju ga vidi...
-Molitva je i riječ i misao i pogled i susret. Sve može biti molitva, cijeli život bi zapravo trebao postati molitva. Ne bi iz nje ni trebali izlaziti. Ako si stalno svjestan da je sve što imaš Božji dar, ako Mu za sve zahvaljuješ, ako je svaki tvoj udah i izdah radosna hvala za sve, onda stalno moliš...
-"Gospodine moj, hvala Ti što si me stvorio." (sv. Mala Terezija) I molim te da mi pomogneš da se ostvarim u punini. I molim te da ja drugima pomognem da se ostvare u punini.


Majka Terezija
-Ne možemo napraviti ništa veliko - samo male stvari s velikom ljubavlju.
-Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa.
-Donijeti odluku da dijete mora umrijeti da bismo mi živjeli po svojim željama, to je bijeda.-Majka Terezija
-Ako sudite druge ljude, nemate vremena da ih ljubite.
-Ne, ja ne bih dodirnula gubavca ni za tisuću funti; ali za ljubav Božju ja ga radosno liječim.
-Ja ne molim za uspjeh, molim samo za vjernost.
-Ako ne možeš pomoći cijelom svijetu, pomogni jednom čovjeku.
-Znam da mi Bog neće povjeriti ništa što ne mogu izvršiti. Kad bar On ne bi imao toliko povjerenja u mene.

Nije težak, brat mi je!