Nemezis
Pozor, sise na prozor!
Priprema za bebicu u mom slučaju osim peglanja robice i biranja posteljine podrazumijeva i edukaciju o stvarima za koje smatram da su bitne a da se za njih kasnije neće imati vremena.
Dojenje je jedna od tih stvari.
Na početku priče i nisam bila sigurna želim li to uistinu, jer dojenje nosi neka ograničenja. Uglavnom ta ograničenja podrazumijevaju odricanje od raznih, najčešće nezdravih užitaka, poput kave, alkohola, cigareta, nezdrave hrane...
...posljednjih osam mjeseci sam disciplinirana, al nekad mi i ne bude lako. Zna mi se desit da mi nedostaje divljanje do 5 ujutro uz pretjerane količine već navedenih štetnih supstanci.
Al onda opet...kad odvagnem prednosti dojenja nad raznim AD formulama vrlo brzo shvatim da ću učiniti sve u svojoj moći da dojenje bude uspješno za nas obje. Pa čitam knjige, gledam filmiće, skupljam iskustva onih mama koje su bile uspješne, ali i onih koje nisu. Tipično štreberski pristup, jer pokazalo se da većina mojih prijateljica o dojenju nije znala ni izbliza dovoljno pa su najviše zbog neznanja i odustale.
I tu se pojavilo jedno praktično pitanje - dojenje u javnosti.
Nisam nikad uživo vidjela niti jednu ženu koju poznajem da doji. Jedino sam dijete, a da i nisam, moja mama mene nije dojila - u to su vrijeme formule bile hit i vladalo je uvjerenje da su bolje od majčinog mlijeka. Dapače, vlada i danas, pa često čujem da je mlijeko slabo, da ga nema dovoljno, ili ga nije uopće bilo. Ni ujne nisu dojile, velika većina prijateljica također. Tek ponekad sam znala naići na neku Romkinju koja doji i to je to.
Ostaju mi iskustva skupljena ovdje, u bespućima interneta.
Evo nas, dolazimo do glavne teme ove pričice.
Stav prema ženama koje doje je u najmanju ruku poremećen.
Dojenje je nešto što treba skrivati od pogleda. Valja se pokriti nekom maramom ili pelenom, a ako su u kući gosti potrebno je otići u drugu prostoriju. Ukoliko se žena toga ne drži nailazi na vrlo negativne komentare, gotovo uvijek upućene od - drugih žena!
Pa ne budi lijena, objavih pitanje u jednoj od tih FB grupa koje se bave majčinstvom, da vidim kako dišu žene iz regije.
Gotovo sve se pokrivaju u javnosti. Gotovo sve se pokrivaju i kod kuće. Neke odlaze u sobu, zbog srama pred vlastitim ocem ili bratom.
Malo je reć da sam ostala zaprepaštena.
"Mozes ti dojiti vani,nista neobicno,ali red bi bio da se malo zaklonis,okrenes,da bas ne izvadis sisu na "izvolite"."
"Ja sam dojila svugde ali sam se pokrila naravno ali nije mi lijepo dok neka izvadi sisu i niti se ne pokrije niti nista a sjedi pored mene u kaficu i svi se okrecu."
"Dojim svugdi ali nigdi bez marame, pokrijem se..i da odlazim u sobu dojit ali dojim ispred odredenih clanova obitelji ,prijatelja ..naravno zena"
"Smatram da je divno dojiti bebu,ali smatram da tu trebq biti malo pristojnosti.Tipa,da se zena prekrije.Ne shvatam kako majkama nije neugodno izvaditi dojku pred nepoznatim ljudima.pa i pred porodicom."
Ne kažem da ću paradirat sa sisama na "izvolte" al nalazim to vrlo iritantnim. Red je da se zaklonim? Zbog čega? Koga to ugrožava moja sisa? Kako je to nešto čega se treba sramiti? Zašto se onda ne sramim imati dekoltiranu majicu, i kako je moguće da je sasvim u redu da je moja sisa predmet žudnje obilježen seksipilom, a nije u redu da vrši svoju primarnu funkciju? Nismo li i mi sisavci? Kako je nešto tako prirodno postalo toliko neprirodno?
Ne znam, kad čitam to o pokrivanju asocira me na zemlje gdje žena ne smije na ulicu otkrivene glave i bez muške pratnje. Ispada da je dojenje nešto što se prakticira iza četiri zida i itekako utječe na društveni život.
"Dok je beban bio jako mali zaista je sikio po cijele dane i nije mi bilo bas ugodno kad sam vani da ga dojim jer je jako halapljivo jeo. Tako da se nikad nismo predugo vani zadrzavali."
"Uzas mi je izvaliti sisu npr,pred ocem, nisam toliko "moderna" a kad idemo vani nahranim je prije nego krenemo i gledam da se vratim dok ne treba opet jesti."
"Sa starijom nisam isla na kave kad je bas trebala jest, nekako mi se nije dalo,"
"Vani papa kasicu a doma doji"
"Nisam dojila vani nego bih vani dala na bocicu. "
"Kod kuce sam dojila,sklonila se u sobu,nikad nisam u dnevnom ako je netko tu."
"kad su gosti u kuci, ima se soba"
"...nikada nisam imala neko neugodno iskustvo osim par žena koje su mi rekle da je neukusno da djete jede di god i da mi je pametnije da doma sjedim kad već mislim dojiti."
Vrlo je malen broj žena koje su se vodile idejom - ne gledaj ako ti smeta, ovo je moja kuća i ne idem ti u sobu.
Pokri se, sakri se. Objasni sebi da je dojenje jedan intiman čin između majke i djeteta i da nikako nije dobro da netko vidi komad gole kože.
Uz takav stav dojenje nikad neće postati ono što treba biti- prirodan čin hranjenja. Jer, u pitanju je hranjenje djeteta i budimo realni, nekad mi je ružnije vidjet pojedince koji žvaču otvorenih usta, mljackaju na sav glas, srču juhu i podriguju bez zadrške nego bebu koja doji.
Kako će to u mom slučaju izgledati još uvijek ne znam. Ali, čini mi se da sam sklonija pokriti po glavi tetra pelenom one kojima smeta prizor nego vlastito dijete, i sisu, taj tako kontroverzan dio ženskog tijela.
