Nemezis
Šoping je postao narodni doping
"...taj internet je postao nekoristiv!"
...reče on neku večer, uzrujan pop-up prozorima kojima bi i kokice pozavidjele na popanju. Složila sam se, dodavši da mi se sve stranice, portali pogotovo, učitavaju beskonačno zbog sve siline reklama koje nikako da se učitaju do kraja. I taman nešto kreneš kliknut, evo ga, pop up. Oćem li se ja pretplatit na njihov njuzleter, pa će onda oni meni pisat na mejl svašta šta me ne zanima i spamat mi inboks? Nećem.
Zovu me iz mobilne mreže. Veli teta, ima ona za mene ponudu. Vidi da sada tošim ukupno 50 kuna mjesečno na tarifu tu i tu, koja mi pokriva to i to. I nudi mi tarifu sa megabajtima, više nego što imam sad, i porukama, koje pišem samo u slučaju krajnje nužde (ne znam kako vi, al otkad imam smartfon ne mogu natipkat ništa osim ako se ne posvetim samo tome, objeručke, pa radije nazovem) i dakle, što sam ono...aha. Nudi meni teta maltene istu tarifu, al na pretplatu na dvije godine, za 120 kuna mjesečno.
I pitam ja nju, vi želite da ovo što imam sad, i zadovoljava sve moje potrebe, a bez obaveza, zamijenim za isto, sa obavezom pretplate, ali duplo skuplje? Da. I nećem dobit novi smartfon? Ne. Hvala, ugodan dan...
Realno, ne treba mi novi telefon. Je, ovaj je tri godine star, sramota božja, imat smartfon tako dugo, ali radi i dalje sasvim ok, i ne vidim zašto bih potrošila stotine i tisuće novaca na isti, samo novi? Jer ima neke funkcije koje ovaj nema? Koje su to? Može se napisat sms kao na Nokiji 3310? Ne može? Ne zanima me.
Sa svih strana nas stalno obasipaju reklamama. Kupiiii...kupiiii...kupiii...akcija je još samo danas, povoljno je, unikat je, zadnji je primjerak, nešto je gratis, a ako ništa od toga ne upali, znaju oni da mogu igrat na kartu koja uvijek dobiva.
Taština.
Dati ću vam primjer. Trebam isprazniti ormar i ostaviti si samo neophodnu odjeću, a zbog preuređenja spavaće sobe. I gledam ja tako što se sve u tom ormaru nalazi, i zaključim da od sve odjeće koju imam nosim cca 30 posto. Sad, kako sam na bolovanju, i manje. Ali, recimo da je 30% realna brojka. Sve ovo drugo čeka neku prigodu koja vjerovatno nikad neće doći, i iako realno, imam dovoljno odjeće, svake sezone kupim nešto novo. Imam dovoljno odjeće do kraja svojih dana. I majica, i hlača, i traperica, i najlonki, možda bih potrajbala rublje i čarape za par godina da ih ne obnavljam redovito. Ali, realno...kaputa, jakni, suknji, haljina...nema šanse da ih iznosim, kamoli potrošim da se ne mogu koristiti. A svejedno kupujem.
Kao što svi mi kupujemo. Nekad ti i trebaju nove traperice, ali realno, odjeću se ne kupuje iz potrebe, već imidža radi, jer nam se sviđa. Ta torba. Te cipele ( o cipelama neću reći ni riječi, pogotovo štiklama, njih bi bilo i za tri naredne inkarnacije), ta košulja...sve mi to sebi objašnjavamo, racionliziramo i pretvaramo se da nam treba.
Ako već ne zbog radosti koju u život unosi novi komad odjeće i vlastitog mišljenja o sebi, a onda zbog straha od izopćenja iz društva i mišljenja drugih.
Okolina nas sili da se povodimo za trendovima. Društvo nam nemeće modne stilove, koje pratimo, ponekad sasvim nesvjesni što činimo. Gubimo identitet povodeć se za masom, pa gledamo oko sebe Uggsice u svim bojama i materijalima, neki od nas sa vječitim pitanjem - koji ti je K****, ženo božja, pa dal ne vidiš na što to sliči, na što ti sličiš u tome? Kupi si čizme, molim te, baci ovo. I zatuci lopatom.
I onda tu odjeću poklanjamo, kad izađe iz mode, bacamo ako nam se čini da je beskorisna ( a samo treba zamijenit patent) i opet kupujemo novu...krug zatvoren.
Smatam se razumnom osobom. Ne kupujem tehniku dok me stara dobro služi, namještaj ću uvijek radije izraditi ili preraditi nego kupiti novi, radije glasam za popravak vešmašine nego kupovinu nove, čk i hranu radije uzgajam nego kupujem, ma koliko to nekad mukotrpno bilo.
Ali, znaju oni da imam soft spot. Svi imamo. Moj su cipele, torbice i sve sa mašnom. Zahvaljujući fejsu, guglu i inim čudima našeg doba, znaju i bolje od mene same što će mi se svidjeti. Pa svako malo popne neki pop up kojeg ne mogu baš samo tako iksnut. Mislim, ko gasi ako su u pitanju crvene štiklice, sa mašnicom, prije no što dooobro razmisli hoće li žaliti za tom prilikom?
A Zemlja grca u smeću, truje se farbama za odjeću, negdje nečija dječica šiju najkice za dolar mjesečno jerbo meni treba novi par...
Prigodna... za kraj.