Nemezis

Amanita verna, pohana, a može i na gulaš

Jedna stvar mi već danima para živce.
Možda i tjednima.
*
Počela je sezona berbe gljiva.
Moj je kraj po gljivama, vrganjima prvenstveno, poznat.
Svake se jeseni sjati gotovo cijela Rijeka i okolica, bliža, daljnja, i prekupci iz Istre u ove naše već odavno prebrane šume i od jutra do mraka hodaju sa svojim koševima. Bacaju iza sebe konzerve mesnog doručka i prazne kutije cigareta. Plastične boce, zanimljivo, ne baca nitko. Šutaju nogom i izvrću štapom glive koje ne poznaju, a ne poznaju gotovo ništa osim vrganja, i urlaju iz sveg glasa čim nešto šušne, u strahu da je medvjed.
Ko da je medvjed budala, pa se odavno nije sklonio od takvih...
Ni dozvolu najčešće nemaju. Pa se natežu sa lugarom, cjenkaju i cigane.
Dakle, ništa dobrog od takvih. Eksploatacija šume u svrhu preprodaje za male pare, devastiranje okoliša usput.
No, kako je pola mog kraja početkom godine polomio led, mislim da će optimista biti nešto manje, i zaista mi je drgo da je to tako.
Mislim, jel mi vama čupamo šparoge i krademo marune? Ne bi reć...

Tu sad dolazimo do stvari koja mi para živce.
Na fejsu sam u preko nekoliko tih grupa, ljubitelja ovog i onog, prijatelja ovog i onog, mojeg ovog i mojeg onog...i primjećujem, u nekoliko njih, a koje nisu usko vezane uz zadanu temu, da ljudi postavljaju vrlo, vrlo bolesna pitanja.

Konkretno - objave fotografiju gljive, pa pitaju članove grupe koja je to i je li jestiva.
Zbija moraš bit malo kuku... ok, moraš bit lud ko šiba, pa ne bih Romanu Božcu poslala mail sa fotkom gljive i pojela je u slast da mi sto puta kaže da je jestiva a kamoli vjerovat...
...Štefici iz Mrduše Donje, koja tvrdi da je to livadska pečurka, stoposto, jer je roze odispod.
Mislim, ko da nije dosta lud onaj tko se pouzda u mišljenje sasvim nepoznatih i sasvim neukih ljudi sa fejsa, nego se onda nakalemi još trideset većih luđaka koji tvrde da je garant jestiva. I ne moš ti tu nikog uvjerit, ma šta uvjerit, barem malo cimnut, potaknut da si uzme pet minuta vremena, prolista kakvu knjigu sa fotografijama i opisima, ode kod susjeda koji se kuži, ili ne daj bože, baci sumnjivu gljivu (kog vraga si je uopće nosio iz šume?) i drugi put ubere samo one pouzdano jestive...

Je, jestiva je, to bez daljnjeg. Pitanje je jel jestiva samo jednom, a koliko vidim ljudi su u stanju riskirati gadne zdravstvene probleme, a i moguću smrt jer su negdje nešto našli džabe.

Tu se krije i rješenje gore nevedenog problema, mogla bih zaključiti.
Jer, dobar dio vrsnih gljivara će se namrtvo potrovat zahvaljujući društvenim mrežema, pa će napaćene šume malo i odahnut. A i medo isto tako.


11.09.2014. u 11:37 | 14 Komentara | # | ^
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (9)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (4)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (4)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (6)
Prosinac 2013 (5)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (4)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (6)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (7)
Veljača 2013 (12)
Siječanj 2005 (1)











Brojalica:

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se