Nemezis
Nesavršeno savršeno svoja :)
"Što se tiče hobija, negdje sam pročitao da bi idealno bilo imati tri hobija - jedan koji te drži fit, jedan od kojeg možeš zarađivati i jedan koji potiče tvoju kreativnost. To mi se sviđa"
I meni se sviđa.
Pa razmišljam malo o tome, kad ne razmišljam o glupostima kojima me život iz dana u dan zasipa, valjda misleć da će mi skrenut pozornost sa stvarno bitnih stvari.
Ovako nekako mi to sad izgleda:
Jedini hobi koji bi me mogao držati fit, a da je u domeni hobija a ne samokažnjavanja je ples. Sve drugo spada u domenu "moraš jer je to za tebe dobro" a kako ne vjerujem da su stvari koje se moraju dobre za ikoga, tu je izbor vrlo jasan.
Manji je problem apsolutna nemogućnost plesanja igdje osim u vlastitoj režiji, što će reć, odguraj fotelju, nađi na tjubu, navuci zavjese i uživaj, jerbo u mom kraju nikakav plesni tečaj nije organiziran nikad, birtija u kojima se pleše nema, a zabave u zadružnom domu spadaju u kategoriju once upon a time...
..pa plešem sama sa sobom, i uživam u tome istinski. Čini me pravo sretnom, i sasvim fino utegnutom.
Hobi od kojeg mogu zarađivati...mogu zarađivati na kremicama i sapunima i labelima, a možda i na prirodnoj, homemade dekorativnoj kozmetici (područje koje zahtijeva još puno pokušaja i pogrešaka, bojim se. I neke inovacije, jerbo nisam našla prihvatljiv način ubacivanja ručno rađene maskare u onu kutiju u kojoj dođe kupovna maskara. Al bit će, ako baš zagrizem).
Ne bavim se time da bih zaradila, već zbog uživanja u samom procesu, jer, ima li išta ljepše od branja kamilice i lavande, udisanja tih krasnih mirisa, sunčanja tih biljčica u maslinovom ulju i onda stvaranja nečeg za što odmah vidiš da koži tako goooodi? Ma, nema, brate. Al je skupo, i da bih mogla uopće biti u nuli, valja mi ponekad ponešto prodati. Dakle, mogu zarađivati. Zarađujem. Sitno, ali bitno :)
Hobi koji potiče moju kreativnost...na kraju se moram odlučiti za glinu. Jedva da spada u kategoriju hobija, više je isprobavanje i pipkanje, jer nemam mogućnosti pečenja i glaziranja iste (zasad), ali smatram da mi ide vrlo dobro, i osjećam se tako slobodno, tako tu i tako sretno da uopće ne sumnjam da će to postati hobi koji se ne samo isplati već osigurava egzistenciju, a bogami prenašanje blokova od 25 kg sirove gline te itekako drži fit.
Ponajviše zbog tog hobija zapostavljam neke druge obaveze, pogotovo one društvene, ali nekako već duže vrijeme osjećam da mi ionako većina ljudi sa kojom sam do sada provodila vrijeme jednostavno ne odgovara, odnosno da ja sve manje odgovaram njima, ako ću biti iskrena prema sebi. Sasvim mi je to u redu, i nekako mi je u ovom trenutku prirodno tome ne misliti previše i ne zamarti se time. Oni pravi će ionako biti tu, kao što uvijek i jesu, a ovi drugi...dođu, daju ti nešto, ti njima daš nešto, i odete svaki svojim putem, i to ne bi trebalo uopće biti loše.
A možda sam i odlepila, savim.
Ponekad nađem vremena i za čitanje, i za pisanje, nastojim imati vremena za vrt, ali uglavnom si vrijeme organiziram tako da ga ostane što više za stvari koje volim.
Čak sam i kuhanju, tom tako velikom gutaču vremena (volim fino papati, volim i kuhati, ali ne svaki dan i zasigurno ne sa budžetom od 11 kuna) doskočila tako da sve što je moguće kuhati u loncu od 5 litara upravo tako i kuham. Pa imam punu škrinju ajngemahteca, sataraša i raznih maneštri. Vadim po potrebi, i punim čim nešto na vrtu dozori.
Idem sad, isprobavati nešto sa pigmentima kojima sam se počastila, tirkiznom se naročito veselim. A ako ste se pitali zašto mi je budžet za ručak 11 kuna eto vam odgovora. Častila sam se. Pigmentima. ;)
P.S. Slobodno nabrojite svoja tri hobija :)