Nemezis
Snovi, cigarete i blog
Sanjala sam noćas, ok, sanjala sam maločas, nema pola sata, ok, ima sat, sat i po, sad kad gledam na sat i vidim, sanjala sam noćas da sam dala zadnji ispit na nekoj višoj školi. U roku. U pitanju je bio neki marketing.
Ostao mi iz sna taj osjećaj postignuća i zadovoljstva sobom, pa sam se ustala vrlo dobre volje.
Primjećujem da mi već neko vrijeme snovi diktiraju jutarnje raspoloženje.
I iznenađujem me zadovoljstvo zbog davanja zadnjeg ispita na nekom marketingu. Zašto bih ikad studirala takvo što?
Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv marketinga, samo sebe nikako ne vidim u ičem sličnom. Pa mi je samim time i vlastito sanjano zadovoljstvo čudno.
Al onda opet, ta koja sanja u mojoj glavi ima fetiš na zelenooke policajce, pa se valjda i ne bi trebalo previše iznenađivat. Oko ničega, kamoli marketinga.
*
Otkad opet planiram prestati pušiti svaka cigareta mi je najbolja ikad.
Od svake se opraštam sa tugom, u svakoj uživam kao da mi je zadnja. Pušim manje, što je ooogroman napredak, al sve o čemu misim je cigareta. I kava, posljedično. Koju isto želim svest na razumnu mjeru.
Kako sam već iscrpila sve metode bez ikakvih rezultata, neki dan sam, nakon preko nekoliko čaša vina izjavila da ja nikad neću prestat pušit, a sve u nadi da će ono nikad ne reci nikad imat presudnu ulogu, kako je već i imalo preko nekoliko puta.
Zbilja se hvatam za slamke.
*
U grupi bivših i sadašnjih blogera je življe nego na samom blogu. Ne kažem d je to loša stvar, ljudi se druže, javljaju se neki sa kojima se nismo čuli godinama, povlače se zanimljive teme, poput koliko je veza i brakova krenulo ovdje...oh, zasigurno više no što ćemo ikad znati. Vrlo se lako desi romansa ovdje gdje možeš biti tko god želiš. Ma, možeš svugdje biti tko god želiš, al ovdje se možeš prikazati boljim dok si na putu da bolji postaneš. Lako. Brzo. Bezbolno .Pa se ponekad desi i neko ne baš lijepo iskustvo, ali za to ne treba kriviti blog. Reć bi da i u životu nije drugačije.
Međutim, ono što me fascinira, od onog dana kad sam otvorila svoj prvi blog je koliko ljudi različito izgedaju od onog kako sam ih zamišljala.
Ne znam je li to i sa vama slučaj, al ja sam malo kad zaključila da mi uz vitualnu osobu pristaje izgled koji nosi.
Također sam primjetila da i drugi na mene reagiraju sa dozom iznenađenja, pa se pitam, kako bloger koji uspit navrati, pročita post, dva, misli da izgleda jedna Nemezis?