Nemezis
Buba
Neke stvari želiš zaboraviti,
ali ne smiješ.
Neke ne želiš,
ali moraš.
Trik je, valjda, u tome, da znaš odrediti koje su koje.
Kad je prvo u pitanju...pišem. Poznajem se dobro, svjesna sam kako ponekad znam biti vrlo sklona umanjivanju.
Pa zapisujem.
Zapisujem i zbog sklonosti uvećavanju, a sve u nadi da ću donijeti neke zaključke, ispravne.
Jer, ovom trenutku trebam donijeti neke zaključke.
A i neke odluke, bojim se.
I onda te odluke i sprovesti, a sve bi trebalo krenuti jednim direktnim pitanjem.
Što ću nekako ishendlat, znam ja postavljat pitanja.
Al, da li ću znati da li laže ili govori istinu, to ne znam kako bih mogla znati.
I što ako dobijem odgovor kojeg se bojim, a čini se vrlo izvjesnim?
Da li bih odmah trebala znati što ću tada ili možda bolje pustit da se stvari odvijaju prirodno?
Nastojim sagledavati samo i isključivo činjenice, i držati svoju podivljalu imaginaciju pod kontrolom.
Nastojim, kažem.
Kažu da je jutro pametnije od večeri.
Reć bi da ću ga dočekati budna, pa ću vam sutra iz prve ruke znat reć jel to zaista tako.
Pjesma.
And if you were to ask me
After all that we've been through
Still believe in magic
Oh yes I do