Nemezis
Sve će vam bit isto ko i do sad.
Bila je srijeda kad su stvari sjele na svoje mjesto. Zapravo je bio četvrtak. Oko 6 ujutro. On je spavao, u fotelji, pijan. Mi smo plesali. On, al ne onaj koji je spavao u fotelji pijan je birao muziku. Sa svakom idućom pjesmom stvari su sve više sjedale na svoje mjesto.
Ustala sam oko deset i skuhala lonac kave, za sebe i onog što je spavao u fotelji. Nakon dva lonca kave smo prešli na pivice i dubokoumne razgovore, kakve vode samo oni koji se mamurni opet malo prepiju. Tada su stvari bile savršeno jasne. I nestale su sve dileme i sva pitanja.
Ništa se zapravo nije promijenilo. I rekli su mi da se ništa neće promijeniti. A promijenilo se sve.
***
Cvijeće za mene?
Jel zbog datuma?
Nisi znao koji je datum?
Znači, cvijeće bez razloga.
(Najviše volim cvijeće bez razloga.)
***
Išli smo popodne u šumu, brati gljive. I vikali smo "Vidiiiiim ga!" za svaki vrganj koji smo našli. Pili smo vodu iz potoka i ljubili se na mostiću. Ništa se nije promijenilo.
A promijenilo se sve.
***
Idem sad. Treba stavit luster, a danas nam se izgleda to da radit.