Nemezis
Ili piruj ili miruj
Na kraju ništa nije kako sam htjela.
Ponekad popustiš jer ti i nije toliko važno.
Ponekad kompromis, kao na pola puta, a zapravo ni vrit ni mimo, nitko zadovoljan, a svi se prave ok.
Ponekad je u pitanju čista manipulacija pojačana zastrašivanjem, a ponekad samo želja da ti se pomogne, iako pomoć nisi tražio, niti smatraš da je trebaš.
da skratim...
...nit se ženim u crkvi koju sam htjela, nit sam se uopće u crkvi i htjela ženit, inzistirala sam na obredu a na kraju će biti misa, nisam htjela okupljanje nigdje prije, a ne da ćemo se okupit, nego ćemo se okupit, imam situaciju s kumom, i situaciju s cipelama, i blesava cvjećarka ne može nabavit zelene ruže. Pa neću imat zelene ruže, nego neke retardirane bež i breskvaste- a od breskvaste mi se lagano povraća.
Al dobro. Al ajde.
Kad je ijedna mlada imala vjenčanje iz svojih snova?
Uvijek to budu nečiiji tuđi snovi.
I sad ide ono...pa ok je to, moraš i drugima izać u susret, oni su tebi dobri (što je točno) pa moraš i ti njima bit dobra, i jel to uostalom zaista toliko bitno...
Ma nije. Više mi zapravo ni malo nije bitno. Ni kakva će bit muzika ni kakva će bit hrana ni dal će valjat vino. Ni dal su mi lijepe dekoracije ( mislim, meni su prekrasne i smatram da mogu posramit sve aranžere u krugu 500 metara) ni kome se sviđa pozivnica ni kakva će bit torta.
Aposolutno mi puca kakvo će mi vjenčanje bit, samo oću da već jednom prođe i završi i da ga ne bude i da spremimo stvari i odemo odavde u tri pizde materine na sedam dana i da ne vidimo nikog i da ne čujemo nikog i da nikog koga poznajem nema sototinama kilometara uokolo.
Jebemti mater, kako uspije takakv jedan intiman i svečan i važan čin kao što je obećati se jedno drugom u dobru i zlu postati baš ovolika parada pijanstva i kiča?
Ne znam. Evo, ne znam.
Bit će da nisam dovoljno pazila.
Jedino što me brine jest kako ću taj dan preživjeti bez B., i s kim ću pit jeger za hrabrost, i onaj za komunikativnost i onaj za blistave oči i zarazan osmijeh...al šta sad. Znam ja pit i sama :D
P.S.
Zgađena svom tom bjelinom nisam si mogla ne kupit krajnje neprikladu torbu.
;)
Bogobojazna ateistica, pa još i začuđena. Omg.
Zapravo je bio u pitanju prvi susret. Ako ne brojimo onaj iz daljine, a ne brojimo.
Pristojan pozdrav, pogled oči u oči. Oči plave. Bistre, kristalno. Zjenice malko raširene, kao da je vidio nešto zanimljivo.
Gledam kako hoda. Hoda ispred mene. Široka ramena, neke casual hlače, košulja zavrnutih rukava, taman kolko treba. Plava. Giba se kao da se osjeća ok u svojoj koži.
Pomalo maljav po rukama, preplanulim. I lice preplanulo, kao da je većinu ljeta proveo na plaži.
Tek mrvica parfema, odabranog s ukusom. Pogođenog.
Sat, Fossil, kolko zapamtih. Ležerno se muva oko ruke.
Ljevak je, primjećujem. Ostaje mu malo tinte na malom prstu, lagan plavi trag.
Trepavice duge, preduge, sasvim nepotrebno muškarcu.
Prsti dugi, tanki, njegovane ruke. Fine muške ruke.
Nos možda slomljen nekoć davno. Nalazim to pomalo slatkim, tu sitnu nesavršenost.
Trodnevna brada, koja mu stoji...dobro.
I onda, osmijeh, na kraju, kod pozdravljanja i kurtoazija. Jedan sasvim obarajuć osmijeh.
Na kraju ostade dilema. Što mu bi, pobogu?
Jel gej?
Jel voli malu dječicu?
Jel zaista toliko...ah, valjda zadojen i slijep?
Zna li nešto što ja, a i mi, ne znam/o?
Jel skužio sa 15 godina da i dalje može imati sve što prosječan frajer želi, ako odigra pametno?
Enigma.
Ne primjećujem inače muškarce, niti inače dobiju ovoliku količinu moje pozornosti. Ali, toliki nesrazmjer izgleda, sveukupne pojavnosti njega, i onog što radi...oš - neš, postaneš znatiželjan. I znatiželjna, itekako. I prije svega, jel.
Jedno je sigurno.
Valja mi se ispovijedit i otić na misu.
Spalit će me strijela božja.
Oće, garant.
ode.
Zadnje vrijeme i ne vidim neki smisao objavljivanja ičega ovdje.
Jer nemam vremena odgovorit na komentare. Kamoli posjetiti vas i vidjet što ima.
Što nije neobično, obzirom na okolnosti.
...pa vam želim sve naj, naj, do idućeg tipkanja, uz savršeno prikladnu stvar.
Budite mi dobri i veseli ;)