Nemezis
Bogobojazna ateistica, pa još i začuđena. Omg.
Zapravo je bio u pitanju prvi susret. Ako ne brojimo onaj iz daljine, a ne brojimo.
Pristojan pozdrav, pogled oči u oči. Oči plave. Bistre, kristalno. Zjenice malko raširene, kao da je vidio nešto zanimljivo.
Gledam kako hoda. Hoda ispred mene. Široka ramena, neke casual hlače, košulja zavrnutih rukava, taman kolko treba. Plava. Giba se kao da se osjeća ok u svojoj koži.
Pomalo maljav po rukama, preplanulim. I lice preplanulo, kao da je većinu ljeta proveo na plaži.
Tek mrvica parfema, odabranog s ukusom. Pogođenog.
Sat, Fossil, kolko zapamtih. Ležerno se muva oko ruke.
Ljevak je, primjećujem. Ostaje mu malo tinte na malom prstu, lagan plavi trag.
Trepavice duge, preduge, sasvim nepotrebno muškarcu.
Prsti dugi, tanki, njegovane ruke. Fine muške ruke.
Nos možda slomljen nekoć davno. Nalazim to pomalo slatkim, tu sitnu nesavršenost.
Trodnevna brada, koja mu stoji...dobro.
I onda, osmijeh, na kraju, kod pozdravljanja i kurtoazija. Jedan sasvim obarajuć osmijeh.
Na kraju ostade dilema. Što mu bi, pobogu?
Jel gej?
Jel voli malu dječicu?
Jel zaista toliko...ah, valjda zadojen i slijep?
Zna li nešto što ja, a i mi, ne znam/o?
Jel skužio sa 15 godina da i dalje može imati sve što prosječan frajer želi, ako odigra pametno?
Enigma.
Ne primjećujem inače muškarce, niti inače dobiju ovoliku količinu moje pozornosti. Ali, toliki nesrazmjer izgleda, sveukupne pojavnosti njega, i onog što radi...oš - neš, postaneš znatiželjan. I znatiželjna, itekako. I prije svega, jel.
Jedno je sigurno.
Valja mi se ispovijedit i otić na misu.
Spalit će me strijela božja.
Oće, garant.