Nemezis
13 je moj sretan broj
Danas u 13 i 30 je službeno zapoeo moj godišnji odmor. Lanjski. Ukupno 13 radnih dana, sa nedjeljama cijelih 15. Jeeeeji! :D
Neslužbeno će zapoeti sutra, nakon još par sati administracije i rješavanja ovih i onih zavrzlama, a sve u nadi da će kolegica kojoj ostavljam trgovinu u ruke uspjeti izdržati bez mene. Znam, jako bahato zvuči. Al, trgovina bez mene ne funkcionira bogzna kako. Ne jer sam ja ekstra pametna, već zbog nestručnog kadra. Zaposli se svako u dućanu, pa onda razni farmaceutski tehničari grcaju u mukama kad se susretnu sa blagajničkim izvješćima, parcijalnim inventurama, periodičnim izvještajima, tridesetak raznih dobavljača, evidencijama (njih milijarde ako slučajno radite po Haccapu) i inim gnjavažama, da ljude i ne spominjem. A ako slučajno osoba ima trgovačku školu, najčešće ju je upisala jer nije imala ocjene za išta bolje.
Pa je teško ostaviti dućan uštiman ko švicarski sat i takvog ga naći. Vjerujte, nije da nisam pokušala :D
Radila sam svakojake poslove, bila odgovorna za milijunske zalihe, dogovarala poslove sa lijepim velikim firmama koje posluju diljem svijeta, radila sam i na štandu, za Janjevca, i prodavala torbe. Bilo je vrlo odgovornih pozicija, i nekih nimalo odgovornih, ali posao koji radim sada je daleko najstresniji...ako ga želiš raditi kako treba.
Pa mi ga godišnji dođe ko muka, do jedne mjere. Sa druge strane, svako malo mi dođe da zapalim tih 200 kvadrata psihijatrije i jednom zauvijek si ih skinem s grbače, iz čega zaključujem da mi je odmor neophodan.
Imala sam u planu svo to prekrasno slobodno vrijeme provesti u vrtu, sijući.
Kako sam prije odlaska na godišnji posijala čilije, feferone, paprike, paradajze, cvjetače, brokule, blitve, keljove, špinate, salate, mahune, tikvice, bundeve, cikle, mrkve, krastavce, rotkvice, peršine, celere, pastrnjake, komorače, graške i posadila kapule, reć bi da i neću sijati i saditi ovih dana. Dobro, možda još malo mahuna. I malo eksperimentalnog češnjaka.
Ljudi se ovdje jako čude tim mojim kulturama. Malo je reć da se čude, zapravo. Neki su me i odgovarali od tih čudnovatih biljaka, jer šteta je njive, bolje posadit krumpir, s njim znaš na čemu si.
Da, znam. Okopavaj, nagrinji, skupljaj zlatice. I skupljaj zlatice i još skupljaj zlatice. Kako u vrt ne ide ama baš ništa umjetno, a pogotovo nema opcije špricanja, cielo ljeto bi trebalo provesti skupljajuć zlatice. Da mi netko ponudi sto kuna po zlatici...morala bih dobro razmisliti. Nema odvratnije bube na svijetu, osim možda noćnih leptira, i ne želim to dirat i točka. Fuuuuuj. A i ne volim baš krumpir.
Ujna (ne moja, ujna mog potencijalnog svekra, sa kojom dijelim vrt) je posadila krumpir u moje ime. I brinuti će se o njemu umjesto mene, a ja ću zauzvrat brinuti o njenoj polovici plastenika. Već smo se igrale tako i zaključile da je to ok.
Kako mi ostaje vremena, divnog slobodnog vremena, koje neću utrošiti u vrtu, jer sam bila vrijedna ko pčelica, onda ću si godišnji iskoristiti za druge neke stvari.
Izradu pozivnica za vjenčanje, odabir restorana, isprobavanje tih dosadnih bijelih haljina i pokoje spontano pijuckanje vina oko pet popodne. Još ću pokrečit kuću ( kuhinju opet u narančasto, dnevni opet u boju breskve, kuponu opet u bijelo, a sobu...možda jedan zid u bordo, ne znam još). I imam još za gletat...naravno, jbt, uvijek imam za gletat. I neke ukrasne lajsne moram narezat i polijepit. I valja stavit pločice na balkon. Usput generalno očisititi kat, kad već krečim. I izborit se sa sveopćim kaosom u prizemlju, koje služi kao stolarska/pčelarska radiona. Što me sjetilo da bi trebalo i naljepnice napravit. Za med, propolis, medicu....nisam si baš zadovoljna sa lanjskima, pa ajmo opet ispočetka. Štaš, ne valja ako nije savršeno. A nije :D
Bude mi ponekad vrlo drago što me taj radoholizam primi svako proljeće i pusti tek u kasnu jesen. Ne znam kako bih se natjerala na sve ovo, da se moram tjerat :D
Uz sve to moram pazit na nokte. Kao svaka uzorna prodavačica/poslovotkinja, nokte držim u skladu sa sanirtarnim propisima. Pa onda samo na godišnjem smiju biti dugi i lakirani. I to je bilo prvo što sam učinila kad sam došla sa posla danas. Circus confetti. Najciganskiji mogući lak sa šljokicama ikad, kaže ovaj moj. Moram se složiti, totalni kič i neukus. Baš kako volim :D
I još sam mislila taj svoj godišnji pretvoriti u pravi odmor za dušu i tijelo pa zajedno promijeniti neke navike. Naprimjer, početi doručkovati, vježbati, korisititi bicikl umjesto auta, prestati pušiti i obavezno piti dvije litre vode na dan, a sve u nadi da ću kad se vratim na posao imati neke nove, zdravije navike, ali ne znam koliko od navedenog zaista mogu u dva tjedna izgurati. To prestajanje pušenja je glavno, a čini se daleko najveća gnjavaža. Ah, vidit ćemo u nedjelju, sutra još po starom, kafa, poso, birtija, bevanda, rakija. Tim redom i nikako drugačije :D
Netko je lijepo zamolio da i neku fotku stavim, pa evo:
Lijeva strana vrta je moja, a jasno je da mi maslačci daleko najbolje napreduju :D
Eto, dragi moji, pozdravljam vas do neke druge prilike. Trebat će opet čekat da se lak na noktima osuši, i vjerovatno ću tad naći pola sata da vas izvjestim kako napreduju planovi. A možda do tada i proklete voćke napokon pokrečim. Povapnim. Štagod.
;)
03.05.2013. u 18:54 | 12 Komentara | # | ^