Nemezis
...kako ti se da?
Imam deset minuta na raspolaganju za pisanje ovog posta. Maksimalno petnaest, koliko mi već treba da popijem pola šalice kave. A onda brzo, brzo treba pofarbati kosu, malo počupati obrve i vidjeti što je još Nemezis zapustila u proteklih tjedan dana. Mjesecima se ništa ne događa. I onda treba u par dana obaviti sve. Pa sam tako prošli tjedan završila plastenik ( još me boli prst koji se uštipnuo na pištolj za tapeciranje), onda sam i preštihala plastenik ( psovala samu sebe zbog apsolutnog nedostatka kondicije), zasijala plastenik (opet hrabro pokušavam sa raznom egzotikom, pa ću se čudit kako čili nikad ne dozrije kako treba), i još sam štihala tamo neki krug u kojem raste cvijeće, da bi u njemu mjesto našao i radić, (koji nije cvijeće, al trebalo ga je presadit s njive koja je napokon izorana), i od tada nisam išla vidjet jel se uopće primio, jerbo sam za vikend obilazila bauhause i razne ostale trgovačke centre da bih upunila kolekciju raznih sjemenki, vrtnih alata, maskara, majica i pločica za balkon. I sretna sam jer nisam kupila još jednu malu crnu haljinicu. Nekako sam si uspjela rastumačit da moram čuvat pare za veliku bijelu haljinu.
Posljedično nisam uopće palila računalo jedno pet dana. Ne stane u raspored, čak ni kad ustaješ u pet, pogotovo ako u subotu navečer zaružiš na nekom veselom roštiljanju, usprkos radnoj nedjelji.
Aktivna na svim frontama, a na ovoj fronti, najdražoj, vrlo slabo.
Al onda obiđem par blogova i vidim da je i kod drugih slično.
Bit će da nekoliko sunčanih dana u nizu utječu na sve nas jednako :)
U međuvremenu sam zaključila da je Stipe u pravu, bar po pitanju čučnjeva. Pa sad idem postat ultrapepeljasto plava plavuša, i dok budem postalala ultrapepeljasto plava plavša malo ću i čučat.
A onda ću voćke pofarbat vapnom. Nije potrebno, al je lijepo za vidit. Šta ću, kad volim taj svoj vrt .
Budite mi dobri i veseli dok se ne vratim, pa ću vas gnjavit još malo sa vrtom i svime što u njemu ne raste a trebalo bi :D