Ponovo zajedno...

Vratio se...da još jednom krenemo ponovo...bilo je kao na početku...i ljepše nego prvi put,...rakao je da me voli i da me ne želi zauvijek izgubiti...cijeli taj dan je bio kao iz bajke...osijećam ga...zapravo se i nije puno toga događalo,...bili smo na jednom mijestu,...tako posebnom, čarobnom i samo našem,...činilo se kao da nije stvarno,,...Kako nešto izgubljeno može biti ljepše vračeno???Zaustavila sam vrijeme u mislima...i poželila da ovaj trenutak traje zauvijek...bili smo zajedno i volimo se više nego prije...svu sam tugu zaboravila,...prošlost odmahnula i u trenutku živjela...i kad sam ga pogledala , pomislila sam...da je zaista sretan, u očima mu se očitavala sreća kao kod malog djeteta kada dobije dugo očekivanu igračku,...svaki put kada trepne, kao da pusu šalje...Volim ga jer bez i jedne riječi on zna kada ga trebam...i kako me utješiti,...zna kako me iznenaditi i nasmijati...Volim njegove ruke, snažne, a prema meni nježne...volim svaki njegov dodir...njegov i moj spojeni dlan...kad me čvrsto, onako muški primi, zagrli i uz sebe stisne,...volim i te noge snažne,...kad ih smirim...opustim i masiram, u njegovim očima vidim hvala...volim leđa i prsni koš...sve mišiće, bolove i znoj,...i taj znoj obrišem,...prstima leđa milujem,...sve to moje je...volim njegovu kosu...crnu...volim ga raskuštrati i to pogotovo subotom kad znam da se namućio da svaka dlaka bude na svom mjestu, znam da sam zločesta, ali eto...Volim njegov glas jaki,...kad se buni...pjevuši ili šapće...nekako magično u mom srcu djeluje,...od njega su najljepše riječi izrečene,...:malena moja, volim te,...taj glas čujem i kad nije tu,...samnom je i u dobru i u zlu,...volim i čeljust,...bradu koja usne miče...takvo lice se ne nalazi više...meko kako se kaže ko bebina guza,....:)hehe pretjerujem...kad vidim to lice,...poljubac sam od sebe ide...a te usne kad ljubiti krenu...one za tren mogu trnce u tijelu probuditi,...tako su magične...mogu me u trenu promjeniti, tako me lako pridobiti...A taj miris,....taj miris me prvi i zaveo,...taj miris sam osijetila i prvi i drugi i treći put,...pa čak i kad tog mirisa nije bilo,...tako opojan...zavodljiv...miris uvijek ostaje u siječanju,...i kad uspomene blijede,...i zajedničke stvari gube značenje, dovoljan je taj miris...da sječanja sama od sebe krenu....taj miris najjača je uspomena,...uživam u ovom trenutku...u srcu ponovo vrije...tako zna koliko će potrajat..., ali ne mislim na to...prepuštam se njemu....i trenucima...trenutak je oduvijek bila njegova stvar,...uvijek je znao odabrati pravi i na najbolji mogući način ga iskoristiti,....osijećam da sam spremna mu oprostiti,....i živjeti sretno sve dok jednog dana ne dođe najljepše noć-rastanka,.....

17.05.2006. u 23:26 | 63 Komentara | Print | # | ^

Dižem se iz mrtvih:):)

Evo me, nakon par dana tugovanja, jadikovanja sama nad sobom, evo me tu sam,...joj, bilo je svega,....vidjela sam ga,pričali smo, plakali, derali se,...svega je tu bilo, ali na kraju svega rekla sam mu da me više nikad ne nazove,...da mi nikad više ne kaže da me voli, jer on ne zna što to znaći,, da proklinjem dan kad sam pristala bit s njim(naravno, ne proklinjem s jedne strane mi je drago jer sam sad jača, uvidjela sam kako život doista može biti okrutan),rekla sam mu da ću ga zaboravit u najkraćem mogućem roku(naravno znam da to nije moguće), na pitanje dali su mi išta značile one naše noći, odgovorila sam da je to samo bila iluzija jedne nepostojeće ljubavi, rekla sam mu da je za mene to bilo samo razbijanje monotonije života(naravno,za mene su te noći bile savršenstvo, jedni od rijetkih sati koje nikad neću zaboravit, i naravno pito me dali ga volim bar malo, i dal je to malo dovoljno da uspijem mu oprostit te gadosti kojih je svjestan(tako bar kaže), rekla sam mu da ga više nevolim ni toliko malo da bude dovoljno da pređem preko takvih stvari, (naravno, lagala sam, čak sam bila u stanju da mu oprostim, ali sam sama sebi rekla˝pa čekaj malo Tanja, zar si zaslužila to?zar si napravila nešto loše što si voljela onog kog nisi smijela, rekla sam si, Tanja, ojačaj, nedaj da te zajebava, sad imaš priliku, i sad mu pokaži da te nije vrijedan,...˝)eto, sama sam sebe prisilila da mu lažem, da mu kažem suprotno od onoga što je,....Nakon svega toga mi je reko da nemože vjerovat da sam tako hladna, da sam svih ovih godinu i pol tako dobro glumila...(JA GLUMILA????pa mislim stvarno, koje drskosti),reko mi je da usprkos svemu što sam sada rekla voli, da me voli tolikom ljubavi da bi se mogla ravnat sa njegovom sestrom, da nikada neće zaboravit niti jedan trenutak proveden samnom, i da će me pamtit onakvu kakva sam bila prije ovog incidenta, na kraju je samo reko:dobro Tanja, ako ti tako želiš ja ću otić,...nikad te više neću zvat....neću te više molit, pustit ću da idemo svako svojim putem, još mi je reko da me nemože silit na ništa, ako ja to ne želim,...nakon svega toga se okrenuo i otišao...o Bože, kako je glup, zar nije vidio da su mi se zasuzile oći....da su ga suze molile da ostane, zar nije vidio da su mi noge odsjekle kad sam mu govorila one laži da ga nevolim i to,...pa kako je tako slijep, poželjela sam vikat za njim, sve mu priznat, ali ne...nešto mi je govorilo, Tanja nemoj, opet ćeš patit, i to je bilo to....nisam ništa poduzela ostalo je na tome, još mi se nije javio, a mislim da ni neće,...S frendicama sam razgovarala, složile su se samnom, pokušat ću ga što više zaobilazit, neću ić u njegov kafić ujutro na kavu, pokušat ću u najkraćem roku nać nekog dečka, tek tolko, da ga pokušam zaboravit, a kad se sjetim na to kako je bilo, isplakat ću se , a onda opet krenut nanovo, pred njim ću se pravit da sam super, savršeno, uglavnom, smisao svega toga je zaboravit sve, glete ljudi, ja znam da nebum, ali ja se tješim da bum:):)hehe, ...ljudi, fakat vam hvala na onim savjetima, niste svjesni kolko ste mi pomogli,...da nema vas i ljudi koji me vole ne znam dal bi se mogla tako brzo suprostavit stvarnosti,...eto sad malo učim, imam viška slobodnog vremena, razrednik me prekjuće poslo doma, kad je vidio kakva sam,...reko je samo, ajde se ti kući odmaraj do ponedjeljka ja ću sve opravdat, a ti lezi i razbistri si glavu,posloži kockice reci JA TO MOGU!, i vidjet ćeš da će sve opet biti uredu!Joj, kako zakon razrednika imam, da sam birala nebi izabrala boljeg, fakat mu je stalo do nas,...Ja se juće pitam kako je skužio, a sad mislim si pa kak i nebi, svi znaju kako smo bili povezani,...svaki dan me čeko poslije škole da me vozi kući, čak je znao po sat vremena, sjedit u autu kad sam ga zajebala za vrijeme-i nije se bunio!, trpio me onakvu kakva jesam,...eh...čak mi je i razrednik reko da ću teško nać dečka koji će trpit moje ispade, jer kako on kaže moram na svaku poklopit, a šta ćeš, Taki sam ti ja čovik, hehe,...eto to je sve, trenutno sam OK! Idem se još malo rolat i tak, uvidjela sam da bi i koju kilicu mogla skinut prije mora, hehe, hvala vam svima još jednom...

12.05.2006. u 13:34 | 28 Komentara | Print | # | ^

U KOMI SAM!!!!!

Saznala sam takvu vijest da sam u totalnoj komi...izvan sebe sam, nemam riječi....Nisam mislila danas pisat al me POPOCATEPETL prisilila, i samo da je ne nosim na duši...pusa njoj, btw i svima vama, ovako da pređem na stvar.Moj najveći, najdraži, najvoljeniji, najbolji, ma sve naj, naj...Taj kojem sam vjerovala,...kojem sam se radovala,...za kojeg sam živjela,...koga sam jedino voljela,...kome sam se prepuštala,...kome sam rekla i najveću tajnu, koji je znao sve ono dobro i loše o meni a ipak me kako kaže volio,...taj koji je bio uvijek uz mene, taj o kome sam sanjala da ćemo jednog dana imat obitelj, taj koji me vratio u život i sve mi oprostio...da ne duljim...danas mi je reko da je druga ostala trudna s njim, i da je to bio samo seks,....da mu ništa ne znači, ta cura je trudna i ne želi ići na abortus nego ga ucjenjuje, puknut ću, poludit ću, porazbijala bi sve,...toliko me povrijedio,...pogodio me di me najviše boli,...nemogu više živjet, nemam razlog, ovo mi nije trebalo, sve što je bilo lijepo, nestalo je, sve ćemu sam se nadala palo je u vodu, zauvijek...nema povratka, više nemam nikakvih prava na njega, nemam više ono što je bilo moje, ono što sam bila uvjerena da će uvijek biti samnom,...maštala sam o tome kako ćemo otić negdje zajedno, kako ćemo uživat i kako će nas biti briga za sve...ali ne...ja sam osuđena da patim...da nemam sreće, da budem par dana sretna svega cijele godine, ali to one lažne sreće, tih par dana živim u slijepoći ne obazirući se na sve,...nema više ni toga,...ona ljubav na kojoj su nam svi zavidjeli, nema je više...ostala je bol toliko jaka da se predajem, po prvi put dopuštam da ostajem poražena, prepuštam se rukama sudbine, on kaže da to još nije sigurno, kaže da bi se htio viđat samnom, da me voli, da...a da je tako...zašto je to napravio, nesretnim slučajem?, trenutnom strasti?, ma koga on laže,...toliko bi željela kad ga vidim potrčat mu u zagrljaj kao prije, željela bi da se one noći vrate, one lijepe riječi, oni poljupci, dodiri, nemogu se pomirit s tim,...željela bi nastavit život s njim, zaboravit na neke stvari, preć preko toga,vratit onu ljubav ajme ne znam kaj da radim, ali jednostavno ovako više ne mogu,...ljudi, neznam dali ću vam pisat dalje, ...ne znam dali je ovo zadnji post, toliko sam strgana da nemam volje za ništa,...ne znam oću li ikad više biti ona nasmijana cura kao nekad, dali ću se ikad više s osmijehom budit, dali ću ikad više biti ono što sam nekad bila, sve vas volim, fala što ste sve ovo vrijeme bili uz mene,...

08.05.2006. u 21:07 | 23 Komentara | Print | # | ^

Tebi...

...ti sto si znao da me voliš...
...a ja nisam znala da to cjenim...
...davno sam te izdala...
...našu ljubav uništila...
...tebi što si me volio...
...i ja sam te voljela...
...sad bi srce dala...
...bit ću ti sve što nisam dosad bila...
...dat ću ti sve što ti nisam dala...
...uvijek si bio uz mene...
...cijenio si me i bodrio...
...branio i hrabrio...
...ovime ti kažem da te volim...
...iako sumnjaš, ali si jedini...
...i onaj dan kada si mi rekao:...
...da me niko neće voljeti kao ti...
...tek sam sada postala svjesna...
...tek sam sada sama sebi priznala...
...branili su našu ljubav...
...ali mi smo se vješto opirali...
...rušili su naše snove...
...ali mi smo ih nanovo gradili...
...uspijeli su poljuljat tvoje povjerenje....
...ali osijećaji su još uvijek tu...
...oprostio si mi nešto...
...što sama sebi još nisam...
...dokazao si da sam ti neko i nešto...
...hvala ti što si bio i što jesi...
...moj jedan, jedini i najveći...
...razlog za život...
...micek, volim te...

05.05.2006. u 16:52 | 26 Komentara | Print | # | ^

HELP!!!

Ovako,... u subotu sam otišla na piće s najboljim frendom od mog miceka,...sve je bilo super dok mi on u jednom trenutku nije zagrlio reko je kao da mu je hladno i da će se ovako grijat, samo sam ga pogledala i kasnije se pomaknuo, no nakon nekog vremena počeo me ljubit po vratu, ja sam ga odgurnula, no on me stisnuo sve jače, htio me na silu poljubit,...ja sam mu rekla da se makne no on nije reagirao, samo je reko:ajde, neće niko saznat, ja neću nikom reć...no bez obzira ja sam ga uspijela odgurnut i rekla sam mu da oću ić doma...On me samo pogledo i reko sorry...Tada smo se dogovorili da za to nećemo nikom reć...No ja više nemogu šutit,...sve više i više me proganja sama ta pomisao da ovaj moj slijepo vjeruje svom frendu, da bi za njega napravio sve a da ubiti njegov ˝NAJBOLJI˝frend toga nije nimalo vrijedan...Sama sebe krivim što sam uopće pristala ić na piće s njim, da sam rekla da neću do ovoga nebi ni došlo...Sva sreća pa nisam pristala ni na što...Bojim se reć ovom svom miceku zato kaj mi možda nebi vjerovo, bojim se da ne pomisli da ih ja želim posvađat, ne želim ja biti ta zbog koje bi oni uništili dugogodišnje prijateljstvo...A s druge strane nemogu dopustit da moj micek živi u uvjerenju da ima super frenda, jer pošto je taj njegov frend spreman bio napravit i ovo, ko zna gdje bi ga još uspio zajebat jer mu ovaj fakat mu ovaj slijepo vjeruje...Ja sam se prije par dana pomirila s dragim napokon(nisam vam stigla javit), i nismo se još ni praktički oporavili od prekida i sada opet ovo...Dajte mi pomozite, dal da kažem miceku za ovo kaj je bilo pa makar riskirala da opet ostanem sama, ili da šutim, pravim se koda ništa nije bilo i gledam kako on misli da ima iskrenog frenda...kaj da radim ljudi?!hitno...

01.05.2006. u 19:01 | 120 Komentara | Print | # | ^

ZADNJA ŠANSA...

Tata, više te nema....po neznam koji put razmišljam kako bi bilo da sam ti to veće donjela čašu hladne vode kad si me zamolio...da ti nisam rekla da nemam vremena...radi tog smo se jako posvađali i ti si mi u jednom trenutku reko:BIT ĆE TEBI ŽAO!!To veće sam otišla spavat kod frendice,nisam ni slutila da će to veće biti posljednje što sam te vidjela, da će naša svađa, sve one rijeći biti posljednje što sam ti uputila...Sljedeći dan kad sam se vratila kući...hitna je već bila gore, mama me sam poslala u sobu i rekla da ju tamo čekam...nakon sat vremena brat je ušo u sobu i reko:TATE VIŠE NEMA, te riječi nikad neću zaboravit....Promjenile su mi život,u trenutku su mi se svi događaji pomutili, svi trenuci provedeni s tobom su mi se slivali na oči,...Nisam mogla vjerovat da s tobom neću više nikad kartat, da mi više nećeš čitat lektiru prije spavanja,da nećemo više trčat naveće,jednostavno nisam mogla vjerovat da te više nema...Nisam ti stigla reći koliko te volim, koliko mi je žao što si bolestan,...kako mi je mama cijelo vrijeme govorila da je to prolazno stanje i da ćeš brzo ozdravit nisam se previše zamarala s time, tek sam na dan tvoje smrti saznala da si imo rak,...iako sam imala 14 godina shvačala sam kako je to opasna bolest bila...Dugo si vremena prebacujem da sam ja kriva za tvoju smrt, da sam ti donjela vode bilo bi sve uredu, da nisam bila toliko pokvarena i sebična...Da imam priliku rekla bi ti sve, rekla bi ti da mi nezamislivo fališ, da te volim više nego što ti misliš, da u svakom trenutku proklinjem onaj dan kad smo se posvađali, da svih ovih godina mrzim sama sebe , da sam svako veće molila boga da uzme mene, a tebe vrati, ti bi ovaj život živio na bolji način,mene tak i tak loša sreća prati...Nadam se da me vidiš i čuješ jer onda bi znao da je sve ovo istina i da sam ti zahvalna na svakom danu provedenom s tobom, na svakom trenutku koji mi je uljepšao djetinjstvo, na svakoj lijepoj riječi upućenoj meni...hvala ti što si uvijek bio uz mene, što si se brinuo da uvijek imam sve i na kraju hvala ti što si sve to dao od srca,...Voljela bi ti jednog dana nekako uzvratiti, željela bi da se ponosiš mnome,da budeš sretan što sam ja ta koja je baš tvoja kćer...Žao mi je što sam ti ostala u ružnom sjećanju i što je naš posljednji susret izgledao onako...Trenutno razmišljam dali si ikada naslutio koliko si mi značio i koliko je jako bilo to što sam osiječala iako to nisam pokazala...Hoće li ti ljubav koju sam ti kolko tolko dala biti dovoljna za zauvijek...Od tog dana sam si obećala da ću svima iskreno govoriti o svojim osiječajima, volit ću to i pokazivati, jer postojale su vrlo važne osobe u mome životu koje to nisu znale niti znaju...Kad jednom umrem, neće postojati druga šansa,zato dok živim moram se truditi biti što otvorenija, jer ako se sutra nešto dogodi, više nema povratka...

ZATO, RECITE LJUDIMA KOJE VOLITE ŠTO OSIJEĆATE, UPUTITE IM ŠTO VIŠE LIJEPIH RIJEČI I ŽIVOT ĆE VAM BITI LJEPŠI...JER AKO SUTRA NIKAD NE DOĐE...GOVORIM VAM TO IZ VLASTITOG ISKUSTVA...

27.04.2006. u 22:18 | 20 Komentara | Print | # | ^

Vidjela sam te...

Da danas opet, ma koliko god te izbjegavala, danas sam te opet vidjela...pogledi su nam se susreli iako je to bilo nešto što najmanje želim...
pozdravila sam te, iako ni to nisam željela...ali reko reda radi, radi svega što smo prošli, grozno bi bilo da se više niti ne pogledamo,čemu onda sve one noći, sve one tople riječi, svi oni dodiri puni ljubavi...Pito si me kak sam...Htjela sam ti reći svašta...sve što nisam do sada, htijela sam ti reći da nemogu više ovako, da su mi dani bez tebe za popizdit, da noći provodim plačući,žaleći za prošlosti...da se više ne radujem danu...naprotiv da poželim svake noći da me nestane...da me mrak proguta...da nestane sve te monotonije, i teških suza,...da nestane onaj osiječaj krivnje da sam upropastila nešto do čega mi je jako stalo,...htijela sam, ti reći da mrzim dan kada su prevagnuli ponos i inat, prkos je zavladao mojim srcem, a po glavi mi se jedino osveta motala...htjela sam ti reći da proklinjem iz dana u dan svoj život, da su mi sati postali nočna mora i da se više nemogu sama nositi sa njima...htijela sam ti reći da sam u takvom nezamislivom stanju da sam već počela pisati oproštajna pisma...Htjela sam te zamoliti da pokušamo ponovo...da mi pružiš još jednu priliku, ...htjela sam ti obečati da nikada nećeš požaliti što si me volio onako kako kažeš...Da htjela sam...Ali ipak sam ti rekla da sam savršeno, da sam se potpuno oporavila od prekida...da sam se ponovo zaljubila...i da sam sada napokon pronašla sreću koju s tobom nisam imala...Sve je to bila laž, laž koja je pokopala zauvijek i ono malo ljubavi koja je ostala...U tvom pogledu sam vidjela toliko mržnje...znam da si u tom trenutku požalio što si me ikada upoznao...što si ikada dopustio sebi da me zavoliš,...Znam da sam poslije tih riječi u tvojim očima ostala samo gadura...sebična žena koja nije vrijedna ničega pa čak ni da se na nju pljune a kamoli da joj se pruži druga prilika, sačuvaj bože...Nakon svih tih hladnih riječi koje sam ti bez razmišljanja rekla,...uspio si čak reči :JA TEBE NIKAD NEĆU ZABORAVITI,NITI SAM NAŠO ZAMJENU...te riječi su me dotukle, sama sam se sebe gadila, ali kasno je...nema više povratka...Čak si me pito dali još spavam u tvojoj majci,za što sam imala snage da ti odgovorim PONEKAD,i tu je završila svaka priča,Ko zna kako bi bilo da sam ti danas rekla istinu..

21.04.2006. u 22:32 | 34 Komentara | Print | # | ^

NEDOSTAJEŠ MI...

nedostaješ mi da se ponosiš mojim uspjesima...
nedostaješ mi da se smiješ mojim glupostima...
nedostaješ mi da se raduješ mojoj sreći...
nedostaješ mi da se brineš kada kasnim...
nedostaješ mi da me tješiš kada sam tužna...
nedostaješ mi da me hrabriš kada sam nesigurna...
nedostaješ mi da me hvališ u inat svemu...
nedostaješ mi da stvorimo bar još jednu uspomenu...
nedostaješ mi da mi kažeš kako sam lijepa...
nedostaješ mi da prigovaraš kad ti nešto smeta...
nedostaješ mi da mi pametne savjete djeliš...
nedostaješ mi da se prvi mog rođendana sjetiš...
nedostaješ mi da mi u životu budeš točka svjetla...
nedostaješ mi da me voliš bez ijednog uvjeta...
nedostaješ mi da se ljutiš makar i bez povoda...
a najviše mi nedostaje da me tvoj osmijeh dočeka...
I mjenjat će se ljudi kao i godišnja doba...
u svakome ću tražit bar dio sjaja tvoga...
i znam da ću s vremenom plakat sve manje i tiše...
ali ti ćeš mi nedostajat sve više i više...
i nedostajat ćeš mi još u trenucima raznim...
i tražit ću te uvijek u sobama praznim...

19.04.2006. u 18:33 | 9 Komentara | Print | # | ^

Moja ljubavna priča...

Znam zvuči katastrofalno ali ljubav sam osjetila, ni više ni manje nego prema oženjenom muškarcu, da...dobro ste čuli oženjenom,....bilo je to prije godinu i nešto,sasvim slučajno sam naišla na njega,nije da ga nisam poznavala, jesam ,i što je najbolje nisam ga mogla smislit,...smatrala sam ga ženskarom,kad sam ga vidjela na ulici zaobilazila sam ga u širokom luku, za mene je on bio potpuni stranac, jedino što sam o njemu znala to je da ima dva lokala, da ima para ko blata, i da ima mlađeg burza koji ima 19.god, a on je tada imo 21...Ma koliko god ga ja izbjegavala, sudbiona nas je spojila, ...Nakon mnogobrojnih njegovih poruka, u kojima su bile iznošene razne ponude, jedan dan me pozvo na piće, ni sama ne znam iz kojih razloga sam pristala.I tako, sjeli se mi u KVAK, na Kvatriću...Taj dan sam primjetila da on i nije tako loš, kako su drugi pričali, dapače s njim se moglo pričati o svemu, ...Vidjeli smo se i sljedeći dan, ,taj dan me čak i poljubio uz riječi:NAJTEŽI JE POČETAK, da istina, najteži je, ...Poslije tog poljubca, nastavili smo se viđat, ali rjetko, i ja sam imala dečka, a kolko sam čula po pričama i on je imo curu...Njega sam smatrala istim kao drugima, bit će tjedan dva, pa će proć, ali to se oteglo na godinu dana, u tih godinu dana smo prošli kroz sve i svašta...Provodili smo lijepe trenutke zajedno, sjećam se kako smo lovili zeca na parkiralištu,a onda smo išli prat ruke u njegov lokal, tada mi je reko da sam ja njegova zečica...Nakon nekih 4 mjeseca sam saznala da se oženio, ni sama ne znam koji me vrag još držao da se viđam s njim, ali jednostavno, bilo je tako ljepo da nisam mogla to prekinut...Često mi u misli dođu one noći kada sam spavala kod njega, te noći će mi ostati zauvijek u sjećanju, tada mi se motalo po glavi ono nemoguće, željela sam da takvi trenuci traju zauvijek,...No tada me iz maštanja probudilo to da ima ženu i tada su svi moji snovi začas pali u vodu...Prekasno sam postala svjesna da sam ga zavoljela, napravila sam ono što nisam smijela, unatoć tome što sam znala da ima ženu...I dalje sam se viđala s njim...On je bio taj prvi dečko koji me vidio da plačem,nisam voljela pred drugima plakat,željela sam uvijek ostaviti dojam jedne jake djevojke koju niko nije mogo povrijedit, koju se nemože tako lako slomit, ali jednostavno pred njim se nisam mogla suzdržat, suze su bile preteške da bi ih ostavila u sebi...Ja nisam jaka, možda sam tako djelovala, ali me jako lako povrijediti,ali nedam se, suze su te koje su me ojačale...Svaki dan proveden s njim je bio nešto posebno, pored njega sam se osječala sretno pa čak i kad smo šutjeli.Mogla bi danima biti naslonjena na njega šutjeti i biti sretna zbog toga što mi je pružena prilika da na neko vrijeme bude samo moj...Svaki susret sa njim davao mi je snagu za dalje, on je bio taj koji me tješio, koji mi je davao savjete, kome sam se mogla obratiti kada me nešto mučilo, on je trpio sve moje ispade i pms-ove,a i dalje me volio,...bar je tako govorio, a sad što je od toga svega istina...Koliko sam samo puta razmišljala o tome kako da si naudim, da si napravim nešto da me nema više na ovom svijetu...no preslaba sam da si nešto napravim, a sudbina mi izgleda ne želi oduzet ovaj bezvrijedan život u kojem sam bez njega niko i ništa...Koliko sam noći provela plačući kada su svi spavali, gušila sam se u svojoj boli, jecala sam, proklinjala sam dan kada sam se pristala naći sa njim, da ne duljim, niko mi nije pomogao, možda zato što nije niko znao kroz šta sve prolazim, svi su mislili da meni uopće nije stalo do njega, itd...da je to sve samo moj hir...U kasne sate sam razmišljela o tome kako je ona sada pored njega, kako ga grli,ljubi, kako i njoj govori da je voli, znala sam da nemam nikakve šanse...Stalno sam se pitala, zašto toliko patim, zašto je njen kada ga ja volim više, zašto ga ona ima kada bi trebo biti moj.Kasnije nisam mogla više uživat s njim, svaki put kada bi se vidjeli, stalno bi mi se po glavi vrtjelo to da sve što sada radi meni, će raditi njoj za pola sata, sve rijeći upučene meni, bit će upučene i njoj, i što mi je preostajalo, padala sam u sve veću depresiju...Mnogo puta sam razmišljala o tome što bi bilo da me volio bar upola onoliko koliko je govorio.Maštala sam o tome da ćemo zajedno pobjeći negdje , gdje nas niko ne zna, pronaći neko mjesto gdje ćemo zauvijek biti sretni...Znala sam da to ništa nema smisla i da to nikada neće biti tako, ali bila sam spremna na sve!Moji bi ga prihvatili, znam sigurno bi,možda u početku i nebi bili najsretniji, ali bi sto posto poštovali moju odluku,da opet maštam...Kad god bi vidjela njegovu ženu u lokalu, razmišljala bi, koja je ona sretnica, ali ona ga nije zaslužila, ona ga sigurno nevoli toliko koliko ga ja volim...Kasnije sam polako počela shvačat da sam mu samo ljubavnica, kojoj dođe kad ima viška vremena...Mnogi su mi govorili da je on nju iz nekih razloga morao oženit(kažu njegov stari je imo prste u tome),da to meni ne želi priznat,mi nikada nismo razgovarali o tome, tako da mi nije niti reko da ju je sam svojom voljom oženio, niti to da je bio prisiljen,znam samo da nisu imali djece, niti je ikakvo bilo naputu...svi koji su znali za nas su mi govorili, da voli mene, i da mu je stalo do toga da se viđamo, ali ja nisam u to vjerovala...Unatoć tome svemu, iako sam znala za njihove svađe, iako sam vidla da svaki put kad je ona dolazila u lokal on nije bio baš najbolje volje, možda se to meni činilo, ali takav je dojam ostavio.Često sam se uhvatila u razmišljanju da imam bar malo šanse,Prijatelji mi govore da nikada ne odustajem, da ne dozvolim da me pobjede, ali kamo, kuda, ostala sam zatočena u kavezu, nemam više snage da se borim, jednostavno osjećam da propadam, molim boga da mi se dogodi nešto da nemoram više prolazit kroz ovaj pakao.On uvijek govori:IMA NADE!,ne nema, nade više nema, za nadu više nema mjesta, sada su mi neke stvari jasnije, ...maknut ću se s puta, zašto uništit nekome sreću radi pohlepe,...Pokušat ću zavoljet nekog drugog, teško, ali jednom ću uspijet...............Tanja

18.04.2006. u 15:39 | 9 Komentara | Print | # | ^

To sam samo ja...

Hej, ljudeki, evo i ja sam počela pisat blog,što zbog dosade, što zbog potrebe da iznesem svoje mišljenje i svoj stav u javnost,a najveći razlog mog bloganja je taj da više ne zadržavam sve u sebi, jer bum inaće pukla i to nebu bilo dobro...Ovdje ću pisat većinu stvari iz mog burnog života,vidjet ćete da nije jednostavno bit tinejđerica koju rijetko ko shvaća,...Ukratko, rođena sam 14.o3.1989,.u znaku ribe, što se jako učitava u mom gledanju na svijet, velika sam sanjalica, te često maštanjem pobjegnem od stvarnosti, Često se razočaram kad shavatim da pojedini nisu onakvi kakvim sam ih doživljavala,...Vrlo lako me povrijedit,...Simpatije se mjenjaju iz dana u dan, ali ljubav sam osijetila samo jednom, ako izostavim onu obiteljsku,...Ovdje sam nova, i nadam se da će te me prihvatit, i da ću s vremenom postat dio jedne velike cjeline,...
...........Tanja

18.04.2006. u 14:39 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2006  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Svi usponi, padovi, nezaboravni trenuci,nepreboljene ljubavi,ma da ne duljim, svega bu tu bilo...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

TREBAŠ MI...

Pogledaj kako drhtim kada gledam te, i kao da si posljednji na svijetu nedam te,...Pogledaj moje oči, sve ti govore, kad te nema uvijek pomislim na najgore,i tijelo drži se...i ruke znoje se,a u stvari znam da voliš me...Trebaš mi, trebaš mi, ni sunce zemlji, kao ti meni, meni...Hajde dođi pa me uvjeri, uvjeri, da sumnje nebude u meni.Trebaš mi...Zamisli kako mi je kad se probudim, kako mi srce lupa kad na tebe pomislim i sumnja javi se, sa srcem bori se,a u stvar znam da voliš me..Trebaš mi, trebaš mi, ni sunce zemlji, kao ti meni, meni,i hajde dođi pa me uvjeri,uvjeri, da sumnje nebude u meni, Trebaš mi...

Evo, ako mi želite nešto reći, zamoliti, ili tak nešto, a mislite da nebi trebali svi znati, ili ako me pak želite samo pozdravit, javite se NA MAIL:::: ijancar@inet.hr,bilo bi mi drago, ....pusek

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se