10.08.2008. nedjelja

O Osmom Mjesecu

ajde da napisem par rjeci... evo nakon skoro dva tjedna... bio bi red...

puno stvari se desilo... dosta toga se promjenilo... moje izbivanje s mojeg i vaših blogova nije namjerno niti planirano... 28.7. je bio tako davno... a opet... kao da je bio jucer....

dakle... evo mali pregled prosla dva tjedna...

kao prvo i prvo... ona je otisla... pocetkom osmog mjeseca... u daleku zemlju... sada se ni preko msn-a vise ne cujemo... obecala je javiti se kad bude mogla... kad bude imala priliku... znam da i hoce... ja mogu samo cekati... cekati i misliti na nju u međuvremenu... nista sto i inace nebih radio...

kao drugo... prije nego je otisla ostavio sam joj par komentara na blogu... anonimnih... bolje je da nezna od koga su... malo lijepih rijeci i pozitivnih misli i koji savjet... tako malo za pruziti nekome... a tako puno moze znaciti... srce mi se otopilo kad sam vidio jednu svoju recenicu iz tih komentara kod nje na baneru na msn-u... sretniji u zivotu bio nisam...

kao trece... u osmom mjesecu sam si prebacio adsl na flat... malo vise cu platit al zato skadam sta ocu i kolko ocu... to mi je bio san jos od kad znam za internet... toliko filmova mi treba... toliko glazbe... sada cu sve imati... nakon svega sto mi treba skidam i ono sto mi ne treba... kako dobar osjecaj... ^^....

cetvrto... ovaj tjedan su pocele metlice... prvi puta da i ja zarađujem pare nake... za ozbiljno... pare koje sam za praksu dobio više su bile poklonjene nego zarađene... ovo je sada pravi posao... svaki dan od 7 do 3 na njivi... na nogama... pod najjacim suncem... fantasticno... vecina bi pobjegla sto dalje od takvog posla znam... ali ja to gledam kao izazov... sto je tezi posao meni bolje... proci ce me ovo vjerojatno... sada se još volim dokazivati da sam pravo muško... sposobno... jako... da mi ništa nije problem... a tako i je... jer tako razmišljam... uglavnom meni je dobro tamo... potrošim osam sati koje bi inace bacio uzalud... zajebavam se s prijateljima... hvatam boju na suncu... i zaradim 120 a nekad i 160kn na dan... fantasticno... nakon prvog tjedna imam 520kn... tako mi je žao što sam jedan dan propustio... imo bi 640kn... ^^....

to je ono najbitnije...

prije prethodnog posta imao sam toliko tema o kojima bih mogao pisati... pun sam bio ideja... toliko toga mi se motalo po glavi... lijepe... vesele stvari... a onda sam odlucio napisati prosli post... to je bilo ono sto je moralo izaci iz mene... kad tad... nakon sto je izašlo vise nisam imao potrebu reci nista drugo... ono najvažnije sam rekao... sve ostalo je bilo manje bitno... nisam više imao nista tako teško na srcu što bih morao podjelit s nekim.... tako sam druge stvari stavio u prvi plan a blog odgurao skroz iza... nesvjesno...

mozda se stvari opet promjene... mozda se opet vrati sve na staro... vjerojatno i hoce... za tjedan dva kada završe metlice... do tada mozda napisem jos koji ovakav post... poluprisiljeni... besmisleni...

EDIT: gle pa danas je 10.8... mejdeni jel... recimo da sam i zaboravio za koncert... nije mi toliki bed... zao mi je sto ne idem ali ne previse... vi koji idete lijepo se provedite i nauzivajte i za nas koji nismo takve srece... :)
Komentari (13)

28.07.2008. ponedjeljak

O Njoj...

što je ljubav... da li je ljubav osjecaj koji u nama izaziva neciji postupak... nekoliko obicnih rijeci moze u nama pobuditi mržnju i bijes... isto tako i nekoliko drugih rijeci moze u nama pobuditi ljubav... ili je pak s druge strane ljubav obican fizicki refleks koji ne mozemo kontrolirati... kao kucanje srca i razmišljane... možemo li sami sebi zaustaviti srce kad to poželimo... samo tako... odluciti da ono vise nece kucati... ne možemo... možemo li svome mozgu zabraniti da zamišlja stvari... ne mozemo... nemojte zamisliti crnu macu sa zelenim prugama... svi ste ju zamislili... isto tako ne možemo ni sami sebi zabraniti da se zaljubimo... mnogi misle da mogu, ali na kraju... koliko god se trudili shvate da su ipak zaljubljeni......

ovo je pitanje na koje mozda nikada nece biti odgovoreno... ali, zar nam je toliko potreban odgovor... pa i nije... svi smo isti... svi smo sposobni voljeti i svi želimo biti voljeni... kupidon ce nas sve pogoditi... kad tad... znali mi cime nas je to pogodio lil ne...

kao i vecina vas ovdje, i ja sam zaljubljen... sada to znam... nažalost spadam među one kojima ljubav nije uzvracena...

volim ju od prvog dana kad sam ju vidio... sjedila je na stepenicama sa tadašnjim deckom... sva u crnom ...osim carapa dugih... prugastih... s martama na nogama... lica prekrivenog šminkom... bila je prizor kakav dotad nisam vidio... prizor kakav je malo tko vidio... prizor koji mi je ostao trajno urezan u pamcenju... prizor koji mi se strašno svidio......

bio je pocetak skolske godine... jedno od boljih razdoblja u godini ako si stanovnik doma... nakon dugog ljeta svi se opet sastajemo da zivimo skupa pod jednim krovom... nitko se vise ne sjeca prošlogodišnjih svađa i nesuglasica... svi smo si opet super i dobri... pozdravljamo se... komentiramo kako se tko promjenio... prepricavamo dozivljaje s praznika..... nakon takvog prvog tjedna svi se brzo vrate na staru rutinu... kao da praznika nije ni bilo......

kada su se stvari u domu smirile, po hodnicima se pocelo šuškati o novoj curi... o sotoni i vragu i neznam kako ju sve nisu nazivali... neznam jer nisam bas previse obracao paznju... nije mi bilo bitno sto se o njoj prica... nit sam ju poznavao, niti sam ju ikad vidio... glasine su ulazile na jedno uho i izlazile na drugo... brinulo se oko bitnijih stvari tada... kako sto vise vremena provesti zabavljajuci se a što manje uceci......

za nove klince nisam previse mario... nitko nije previse mario... prolazilo se kraj njih bez pozdrava... kao da i nisu tamo... a onda sam jednom prolazeci ugledao nju... na stepenicama... bila je tamo... onaj đavo o kojemu se pricalo među deckima... bila je tamo... sjedila... samo što... nije bila đavo... bila je anđeo...... ja sam stajao tamo... zelen... balav... puno stvari nisam znao u ono vrijeme... viđao sam abby na tv-u... bila je nekakva darkerica ili nešta tako... bila je fora... tad nisam znao nista o tome... nisam mogao ni slutiti da cu stajati ispred "tako necega" i ovako se osjecati... bio sam izgubljen......

lika s kojom je bila poznavao sam vrlo malo... soba mu je bila dosta blizu mojoj... cesto sam ga viđao u prolazu... oblacio se u crno... nosio lance i sve to... uvijek mi je bio fora... netko s kime bih mogao biti prijatelj.... ali ne i sad... sjedio je s njom tamo... pricali su... ljubio ju je... to nije bilo u redu... više nije mogao biti prijatelj... imao je nešto što sam ja željeo... nju... bio sam ljubomoran......

bio sam nitko i ništa... nisam znao što volim... nisam znao što želim... nisam znao gdje pripadam... nisam imao nikakav stav... nisam imao samopouzdanja... bio sam hodajuci leš... leš bez života... bez identiteta... samo prazna ljuska... ljuska koja je gadno pogriješila... mislio sam da mogu biti voljen... da ce sve doci samo od sebe... nadao se jer nisam imao hrabrosti napraviti nešto... nisam imao hrabrosti pokazati sto osjecam... nisam znao kako... bojao sam se da cu biti ismijan... samo sam cekao... dugo... pre dugo... toliko dugo da posljedice vise nije bilo moguce ispraviti... ona je u meni pronasla jos jednog prijatelja... samo prijatelja... sve je palo u vodu... kada sam skupio hrabrosti... došao pred nju i iscjedio one dvije rijeci iz sebe... vec je bilo pre kasno... njena slika o meni vec je postojala... pred njom je stajao njen prijatelj......

danas... dvije godine kasnije... moja ljubav prema njoj nije nista slabija... jaca je nego ikad... druge su ljubavi dolazile i prolazile... bivale zaboravljene... ona je ostala... uvijek prisutna... zauvijek tu... moje srce i dalje pripada njoj... sve moje sada pripada njoj... zbog nje sam sada ovdje gdje jesam... vise nisam leš bez života... oživljen sam... iako još uvijek slab... borim se da zadržim to malo života što u meni tinja... ne želim se opet vratiti među leševe... toliko toga me naucila... o životu... o ljudima... vjerojatno nije ni svjesna koliko mi je pomogla... nije ni znala da mi pomaze... njeno prisutstvo bilo je dovoljno... da nema nje sad bih bio drugi covjek... bezvrjedan... ništavan... jadan... kakav sam nekada bio......

žalim li za icim?... ni naj manje... zašto sam onda na pocetku napisao nažalost... zašto nikada nismo svjesni onoga što imamo... zašto uvijek želimo više... zašto tek kad izgubimo nešto shvatimo koliko nam je to znacilo.........
Komentari (18)

26.07.2008. subota

O Nepripadanju Ovdje...

blog zajednica je velika.... 550 tisuca blogova ako je za vjerovati blog.hr-u... recimo da im ja vjerujem... ljudi vole otvarati blogove... kako i kad im pukne... ipak, mislim da je od tih 550 tisuca blogova aktivno mozda njih 30ak tisuca... ako i toliko... svejedno.... to je hrpa ljudi,.. svih dobi i razmišljanja... zašto se onda ja, uz toliki izbor mesa, krecem upravo ovim krugovima kojima se krecem i u koje ne pripadam? mozda ipak pripadam? ne... nebih rekao...

opet se dosada ubija pred kompom, citajuci blogove... ovaj put je to bila potraga za osobom slicnom meni... osobom sa slicnim stavom, razmišljanjima i ukusom ali i godinama... i jesam li našao koga? nisam... da sam maloljetna curica od 14-15god, obucena u crno, izrezanih ruku i nogu i s kilom ugljena oko ociju razmazanog suzama, u vjecnom bedu, našao bih milijun istomišljenika/ca... više ca... ma savršeno bih se uklopio... ali nisam takav... ništa gore navedeno ne vrijedi za mene... serem... nosim crno... ali ne osjecam se crno iznutra nego se u crnom najbolje osjecam... sigurniji sam u sebe i slobodniji kad sam u crnome... ali to je to... nikada nisam osjecao neku veliku depresiju ili duševnu bol... ne toliku da bih se pozelio ubiti ili rezuckati... nikada nisam plakao zakljucan u sobi zbog toga što je svijet okrutan prema meni ili što me nitko ne voli... nikada nisam izgubio nadu u buducnost i u sutra da ce biti bolje... jesam li trebao? zar je život stvarno tako strašan i okrutan? izgleda da sam propustio negdje nešta... meni ne izgleda tako grozno... nisam baš najsretnija osoba... puno stvari je moglo ispasti bolje za mene... za puno stvari bih volio da se nisu desile ili da su ispale drugacije... daleko od toga da me zivot mazio... nije me mazio, ali nije me ni silovao... život zna biti nepravedan... ponekad se cini da malo pretjera... ponekad se cini da su svi oko nas sretiji... pa isto se tako cini i da je kod susjeda trava zelenija a nije... svi imamo svoje probleme sto nam zivot nabaca na leđa... s nekima se moramo suociti sami... neke mozemo podjeliti s nekime i tako malo olakšati stvari... neki ce se riješiti sami od sebe uz malo srece... bitno je da se suocimo s njima, a ne da se skupimo u kutu i placemo zbog njih...


eto malo mog mišljena o svemu ovome... malo sam skrenio s teme o kojoj sam htio pisati, ali nema veze... ispricavam se ako se nađe netko uvrijeđen necim gore napisanim, to mi nije bila namjera... ne zelim nositi neko samoubojstvo na duši... ;)
Komentari (7)

23.07.2008. srijeda

Ide Vrijeme...

iz iskustva znam komentari se nece sami napisat ispod postova... da bi dobio komentar moraš dati komentar... uvijek je tako bilo i uvjek ce i biti... jednostavna politika koja ne vrijedi samo ovdje nego se moze pronaci i u stvarnom životu...

potaknut dosadom u ovo gluhonoćno doba, s namjerom da si zaradim koji komentar, odlucio sam posjetiti blogove starog društva... ljudi s kojima sam nekad davno razmjenio 2, 3, 10 komentara... prije godinu i nešto dana znacili smo si nesto... citali smo si postove, komentirali si, "pomagali" si,.. "poznavali se"... neki od tih poznanika dobili su svoje mjesto među hrpom bookmarks-a u firefoksu... folder samo za ekipu s bloga... taj se folder posjećivao obavezno svaki dan... nekoliko puta ako treba... ostavljalo se komentare, citalo postove, ponašalo se kao da se znamo 1000 godina... a onda je došao dan... dan isti kao i svaki drugi... bar mi se tad tako cinilo... nakon nekog vremena izbivanja sa bloga taj dan sam napisao post... post isti kao i svaki drugi, napisan onako radi reda tek toliko da se nesto napise... nije više bilo uzbuđenja u pisanju postova, ne kao nekada... u zadnje vrijeme postovi su se pisali radi reda, a komentiralo se iz navike bez citanja posta ispod kojeg se ostavlja komentar... to je bio zadnji dan... nakon tog dana nisam više nikada napisao post... nikada mi nije palo na pamet... folder u bookmarksima nisam više nikad posjetio... nisam ga vidio jer ga nisam ni tražio... preskakao sam ga trazeci druge adrese... u zadnjem postu nigdje se ne spominje da je zadnji, u zadnjim komentarima nigdje nisam napisao da nece biti novih... ni sam to nisam znao... samo sam otišao... kao da ništa od toga nikada nije ni postojalo...

danas... potaknut dosadom u ovo gluhonoćno doba, s namjerom da si zaradim koji komentar... otvaram taj folder pun paucine i prašine, koji je dosad nevidljiv stajao na istom mjestu kao i prije godinu dana... otvaram ga i listam adrese... sve mi djeluju tako poznato... tako poznato a opet tako strano... otvaram prvu adresu... tko je ta osoba, zbog cega je ovdje... nekada sam ju poznavao... više ne... prošlo je previše vremena... stranica se ne otvara... nepostojeca adresa... tko zna koliko dugo ne postoji... gdje je sada ta osoba, dali se ona sjeca mene, sto je mislila o meni, tko je uopce bila, o cemu smo razgovarali?.............
Komentari (7)

22.07.2008. utorak

Prvi post...

...na ne prvom blogu... stari sam davnih dana napustio... još je živ negdje u bespucima interneta... nema smisla nastavljati ga jer to jednostavno više nisam ja... ili to ne želim biti... ovaj sam otvorio jer... a neznam, želim reci neke stvari, nekome, negdje,... ovdje mogu... tolko za sad... polako...
Komentari (0)


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Company Management

O Meni...

Necu vam nista puno o sebi reci, svjet je jednostavno pre mali... Treba uciti na greškama...

Iz Osijeka sam i imam 19 god... i vec sam previse napisaO...

ako tkogod oce moj msn, nek pita lijepo...

O Glazbi...

Slušam stvarno svašta... stvarno... recimo najbolje od svega (od skoro svega)...

Od naših Belfaste i HP i Elemental i Opću Opasnost i Prljavce i Majke i Balaševića i Divlje jagode i Azru i TBF i Edu i Marchela i Frenkia i We Come One i Wastede i Enkidu i ...

Od Industriala Jesus On Extasy i MSI i Combichrist i Die Form i Dope Stars Inc. i Emilie Autumn i Nine Inch Nails i Zombie Girl i Rammstein i VNV Nation i Suicide Commando i KMFDM i druge neke još...

Od Metala onak Mejdene i Metalicu standardno i još Blind Guardiane i Hammerfall i Manowar i Sonatu Arcticu i In Flames i COF i COB i Iced Earth i Lorde i još mnoge druge, ovih ima stvarno puno...

Od Irskih tu su Belfasti i Flogging Molly i Dropkick Murphyse i Great Big Sea i Irish Roverse i The Pogues i još neki...

Od svega ostalog White Lion i Pink Floyd i Twisted Sister i Lafee i Kiss i Depeche Mode i Drowning Pool i Whitesnake i tri tockice...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se