nema me

subota, 30.05.2009.

all those days spent together when i wished for better

tako je malo vremena, a tako puno ideja. i onda zapnem za jednu i držim je se pa pogledam seriju gdje je sve zeleno i... the grass is always greener on the other side. choices in life. životni poziv, rekla bi moja šogorica. odlučiti se za izbor ili odlučiti se za kulturu, obrazovanje, tradiciju, prekrasan jezik, puno trave, zelene trave, zelenila... ili za izbor? kad malo razmisliš, koliko ti zapravo znači snijeg? kad malo pogledaš, puno. a nemaš ga već cijelo desetljeće. istina. imaš more. no opet kad malo bolje razmisliš, nema mora ni preko atlantika. if you know what I mean... znači, tvoja je ideja zasnovana na čistoj, nepatvorenoj sebičnosti? jest. koji je temelj te sebičnosti? snijeg? možda. ali ja zapravo ne znam ima li gore snijega. izguglaj. jesam. ima. ok, ne radi se samo o snijegu, da se razumijemo. nego? o jeziku. ti i tvoj jezik. o kulturi. da, svaki dan si u kazalištu. o tradiciji. danas si vidjela da jedan vrtić u rijeci nudi montessori princip, ali kad si vidjela da se radi o vrtiću u sklopu samostana, rekla si - samo da te podsjetim - gnjusno. tradicija nije isto što i religija. što je tradicija? čaj u pet? ja volim svoje tradicije. koje? one o odlasku na kavu petkom? recimo. e, pa nisi baš majstor od tradicije, ajmo dalje. obrazovanje. obrazovanje? obrazovanje. čije? od moje kćeri. od najdražeg. moje. obrazovanje? obrazovanje. ok, tu nemam što prigovoriti. sigurnost! sigurnost? da, mislim da nikad neću zaboraviti riječi omraženog mi simona (koji mi je, btw, postao najbolji frend) - as a soft Englishman, I did find Croatia quite aggressive... sigurnost. ok, istina, morali smo tražiti po raznim mapama koja su sigurna područja tamo preko, ali što je s onim da nas oni nikad neće prihvatiti? jebe mi se. da? da. prihvatili, ne prihvatili, jebe mi se. kao da sam ja društveno biće. družim se s ljudima samo zato što je bubici potrebno društvo. da nema nje, ne bi ni mene bilo. da nema mene, ne bi ni nje bilo. zanimljivo. ali zaista, ona je najbitnija u cijeloj priči. stoga - SIGURNOST. ili izbor? SIGURNOST. ma koja jebena sigurnost? ne znam, ali Englezi zaista jesu soft. otkud ti to? neam pojma... dojam. no jedno znam zasigurno. što? to je da je ova država najnesigurnija na svijetu. to je da ne želim da odrasta uz sanadera i njegove neobrazovane pizdune. to je da je razina agresije u ovoj državi narasla preko granice koju je moguće kontrolirati. to je da joj se u parku loren nabacuje s puškom u glavu i ja se ne osjećamo sigurno kad to radi. jer svi znamo da će loren jednog dana postati ubojica luke ritza, arnold uremović, loren s puškom ili tenkom. ja to više ne mogu. ne mogu više gledati sanadera ni jadranku kosor ni milanovića ni bandića ni raznorazne ministre šukera, luđaka primorca, ne mogu više gledati keruma i njemu slične, ne mogu više slušati male poduzetnike kako izbjegavaju plaćati račune, ne mogu slušati radnice koje rade za velike poduzetnike kako smišljaju isprike za svoje velike gazde, ne mogu više gledati severinu ni simonu ni nikolinu pišek, ne mogu više gledati rtl hrvatska s amelom ćilić i ostalim kretenima koji pojma nemaju o tome koja su to osnovna pitanja u novinarstvu, ne mogu...

- 04:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #