nema me

Počelo je. Itekako je počelo. Odlasci na hitnu, panika, briga, mučnina. I tako dalje. Do kraja života. Fucking unbelievable.
Jednog lijepog dana smo napravili test jer je meni sve to skupa bilo sumnjivo. Ispao je pozitivan. Pa sam skeptično pročitala sve moguće razloge zašto bi test mogao biti lažno pozitivan. Pa smo napravili još jedan. Opet pozitivan. Pa smo otišli doktoru. No to je bio teži dio posla. Ne možeš naći ginekologa u Rijeci. Obišli smo ih oko deset. Ili su na godišnjem ili su krcati. Darja Krešić, cijenjena ginekologica, samo mi je rekla: Curo, šta brineš? Imaš vremena za abortus.
Što me naravno rasplakalo, a Najdražeg natjeralo u svađu s njom. Nikad više tom čudovištu.
No našli smo dobrog barbu, koji me je pogledao i rekao: Da, trudnoća je prisutna. I isprintao mi sličicu malog govanca kako pluta u posteljici. Samo to mi je trebalo, you Krešić bitch.
I što sad? Ništa. Brinem. Oprezna sam. Uživam. Bojim se. Smijem se.
Veselimo se malom govancu više no ičemu. Jučer smo spomenuli pelene i umrli od smijeha. Uza sve muke, definitivno najzanimljivije razdoblje moga života.
Postat ću mama. Mutti. Stara. Keva.
A on će postati tata. Vater. Stari. Ćale.
Nije li to presmiješno?

- Opsjednuta sam flyerom.
- Ne flyerom, nego Flyerom.
- Petra je Tina Bitch.
- Who the fuck is Tina Bitch?
- Zlo se nalazi u Poreču. Postala sam prevoditeljica.
- Ima li to kakve veze sa zlom. Ili je to dobro?
- Radi se o digresiji.
- Digresiraću te ja po goloj guzi.
- Prevoditeljskoj.
- Hmmm, da.
- Josipa je sretna.
- Znaš da je ona otpjevala jednu stvar s Flyerom? To ju je sigurno učinillo još i sretnijom.
- Eh sad ćeš čuti što ja mislim o tome. Josipa je bila jako jako zbunjena žena od kad je Karlo umro. Naravno da je tu bilo pogrešaka. Pokušala je neki dance, neki new age, neke stvarčice s Flyerom i inima, dok nije ponovno stala na svoje noge. Nemreš joj zamjerit.
- Pa dobro, ne zamjeram ja Josipi. Ali, mislim da je ona još uvijek u jednom stanju šoka od Karlove smrti. Evo, tek je neki dan naučila sama zavezati vezice na tenisicama.
- Misliš sâma?
- Da, baš to. Odnosno - tô.
- Ma ti nemaš pojma. â se koristi da bi se razlikovalo sam i sâm. Nema toga u ženskom rodu.
- Šta nije ovaj tvoj blog mjesto potpune slobode govora. Izražavanja. Npr., mogu li ja tu napisati: smrt židovima, živjela Božja stranka? Ili možda ne bi smio?
- Smio bi, samo da staviš bih umjesto bi. Volim pravopis. Gramatiku. Babića, Finku i Moguša. Osjećaš li se ugroženim?
- Ma ne. To je ok. Samo, zaboravila si onog nedavno preminulog četvrtog člana velike trojke.
- Stjepko Težak je zapamćen kao... kao autor priručnika za jezik. Uglavnom. Stjepko Težak rules! Long live Stjepko!
- Da, big deal, stvarno. Poput četvrtog čovjeka koji je zakoračio mjesečevom površinom. No prijeđimo mi na stvar. Welcome back na blog, prevoditeljice.
- Kad smo već kod toga, znaš li ti da ja sad s punim pravom mogu reći da sam prevoditeljica? Kao zanimanje i to?
- Da znam! Hodo!
- Ma ti nemaš pojma.
- O čemu, prevođenju? Možda i nemam. Ali tko ti piše invoices? Molim lijepo. Pa nećemo živjeti od riječi. Barem dok ne zašuškaju u rukama.
- Šuš Šuš jebiga, kaže se računi.
- Ne. Kaže se fakture ako baš hoćeš.
- Ne. Kaže se računi.
- Jebi se.
- Jebi se ti!
- Daj, ajmo radit bebu.
- Ajmo ča.