nema me

Danas će me mama pitati jesam li išla na groblje zapaliti svijeću. A ja ću joj reći da svaki dan palim svijeću u stanu. Obljetnica smrti. Ceremonije koje su oni zamislili su paljenje svijeće i misa. Misa na kojoj će pop govoriti o životu is smrti, a koja će za mene završiti s Hvala bogu.
Imam ja svoje ceremonije. Ispijanje kave ujutro uz stotine cigareta. Na prvoj godini faksa imala sam i jedan ritual prije ispita: odlazak iz sobe uz Massive Attack - Man next door, spremanje pera u ruksak i jedna cigareta ispred Riječke banke. Nevažno.
Iako ne želim ceremonije danas, moj dan počinje prisjećanjem onoga što se desilo prije točno godinu dana. Na blogu sam pisala o strahovima. Slušala sam Smashing Pumpkins - Disarm i u sebi pjevala 'Neka se čudo desi'. Bila sam strašno umorna. Gotovo cijeli dan sam provela u dnevnom boravku, zaogrnuta dekom i uglavnom plakala. Znala sam da će Dan žena biti taj dan.
Dan koji mi neće biti obilježen slavom žena ni šogoričinim rođendanom već obljetnicom jedne smrti...
No, odlučila sam. Bez ceremonija. Bez rituala. Život je krvnik smrti. Ne mogu vjerovati da je prošlo već godinu dana...
Umjesto dijela