gustirna

srijeda, 22.04.2015.

Okršaj u kanjonu Vela Draga

S ovim postom stojim u pripravnosti već.....paaaa...nekoliko mjeseci i eto sad me povuklo da ga dokrajčim.
Bar sam vjerovala da ću sa par završnih rečenica okončati ovaj nezapočeti okršaj. Teško.
Kad sam se napokon uspjela ulogirati i kliknuti na "skice", ....od posta u pripravnosti nađoh tek naslov....
I to je nešto.
Kanjon Vela draga posjetili smo u siječnju kada je vegetacija gola i siva, ali upravo zbog tog detalja do izražaja će doći
svi oni detalji po kojima je Vela draga poznata i zaštićena kao Geomorfološki spomenik prirode.
I to riječko jutro je bilo sivkasto, baš onako siječanjski sivkasto. Pokupili smo našu Višnju, duplericu Novog lista , kartu za PP Učka imamo i ...idemo.
Višnja je tu domaća, al vjerujte mi na riječ....svo troje smo imali premijerni susret s kanjonom Vela draga kojeg ćemo još dugo, dugo pamtiti

Ušli smo i izašli iz tunela Učka, skrenuli desno, pa lijevo i već smo na parkingu na početku poučne staze Vela draga koja prolazi rubom kanjona.
Poučna tabla "Kako je nastala Vela Draga?" otkriva tajnu postanka ovog čudesnog spomenika prirode, pa prepisujem tekst koji su pripremili stručnjaci iz Parka prirode Učka:

"Nakon izdizanja Učke, koje je bilo najintezivnije sredinom tercijara, prije oko 30 milijuna godina, na vapnenac Vele drage počeli su djelovati atmosferski procesi
kao što su otapanje, trošenje i erozija - poznati kao OKRŠAVANJE, koji su oblikovali i još uvijek oblikuju kanjon.
Osim na površini, okršavanje napreduje još intezivnije u podzemlju gdje se voda skuplja u snažne tokove koji otapaju stijenu i tako proširuju pukotine pretvarajući ih u špiljske kanale. Površinskim i podzemnim okršavanjem duž lomova, vremenom je nastao današnji kanjon."


Upotpunimo znanje sa još malo tekstualnih podataka:
Vela draga još se naziva i Vranjska draga, po selu Vranja koje se nalazi u blizini kanjona.
Najviši dio kanjona nalazi se na 600 metara nadmorske visine dok je najniži kod Boljunskog polja na nadmorskoj visini od 153 metra. U svom gornjem dijelu širok je 450 metara, a najuži na području oko željezničke pruge, svega 150 metara.

Slike će dalje pričati svoju priču....priču o čudesnim ljepotama prirode koje su nam tako blizu, a tako malo o njima znamo.

Kao da se planina razlila i ulila u ovaj kanjon


Otvori tunela Zrinščak koji sa svojih 5062m prolazi kroz Učku , a u krajnjem dijelu i kroz sam kanjon Vele drage. Nažalost, izgradnjom tunela uništeno je nekoliko šiljastih tornjeva po kojima je kanjon specifičan


Veliki toranj ili Comici brid - talijanski alpinist Emilio Comici je 1931. na njemu ispenjao prvi alpinistički smjer


"Impresivnim stijenama i vapnenačkim stupovima visokim i do 100 metara, te s više od 60 uređenih penjačkih smjerova, Vela draga predstavlja jedno od najljepših penjališta u Hrvatskoj" (preneseno iz prospekta PP Učka)
Jednog penjača smo zatekli na djelu i smjeru


Spuštajući se stazom u srce kanjona nailazili smo na zanimljive kamene oblike pred kojima moraš stati i zamisliti se?
Asocijacije se nameću same po sebi, svakome po njegovom osobnom viđenju, a oko nekih smo se svo troje složili bez razlike.
Službeni opisi su ipak nešto drugačiji:
"Okno i vapnenački stup ( u V
eloj dragi poznat kao "Svijeća") u geološkom su vremenu samo trenutak koji predstvalja prijelaz između stijene i njenog potpunog nestanka u procesu okršavanja. Vapnenac se otapanjem snižava prosječno za oko 1 mm na 100 godina. Vremenom, vertikalna tektonska pukotina duž koje je trošenjem i erozijom stijene nastalo okno, proširit će se toliko da će se dio stijene odvojiti kao stup. Na sličan način nastao je stup "Svijeća" koji se nalazi iza okna."





Kameni dvorac


Još tunela i željeznička pruga čije porijeklo nismo mogli odrediti, pa smo je smjestili u vrijeme Austro-Ugarske. Pogrešno, jer sagrađena je mnogo kasnije.
Prema internetskom izvoru:
"1948. godine započela je izgradnja pruge od Lupoglava do Štalije (Raše). Otvorena je 30. prosinca 1951. Redovni teretni promet krenuo je šest mjeseci kasnije, a putnički 1959., ali je brzo ukinut zbog malog broja putnika. Duga je 52,4km. Teretni promet prugom prekinut je zbog sigurnosnih razloga.
Pruga je zbog pojave klizišta na trasi zatvorena za promet potkraj prosinca 2009. godine."




Krečući se poučnom stazom nailazimo na hrastov šumarak gdje je jasno vidljivo kako bujične vode baš tu stvaraju vir i nestaju u podzemlju da bi nastavile svoj vodeni put ispod nasipa pruge, dalje u donji dio kanjona koji vodi i završava u Boljunskom polju.
Od Maria Neverina saznajemo kako je tu sudjelovao u arheološkim istraživanjima te nas upozorio na opasne bujice koje nose sve pred sobom i moraš pobjeći u roku 15 minuta kad čuješ da bujica dolazi.



Arheološka nalazišta u kanjonu zabilježena su kod špilja Vele peći i Pupičine peći koje se nalaze u donjem dijelu kanjona i bliže naselju Vranja.
Nešto o tome kako su nastala saznajem na stranici http://www.pp-ucka.hr/kulturna-bastina/povijest-ljudskog-naseljavanja-ucke-i-cicarije/, prenosim dio:

Dokazi o ljudskom korištenju Učke i Ćićarije sežu više od 10 000 godina u prošlost, pred sam izmak posljednjeg ledenog doba. Bilo je to doba velikih promjena u okolišu koje su ove planine učinile zanimljivim staništem i lovištem za tadašnje ljudske zajednice.
Na vrhuncu ledenog doba, prije 16 000 godina, velik je dio vode današnjih svjetskih mora bio zarobljen u ledenim kapama koje su prekrivale ogromna prostranstva sjeverne polutke planeta. Razina mora tada je bila niža i do 120 m; Jadran je bio tek zaljev koji je završavao otprilike u razini Zadra, a njegov današnji sjeverni dio bio je prostrana stepa, bogato lovište kojim su trčale mnoge danas izumrle zvijeri poput mamuta, vunastih nosoroga, pragoveda i europskih bizona. Današnje priobalne planine poput Učke tada su bile i više stotina kilometara udaljene od mora, pokrivene gustim šumama sjevernog bora i često pri svojim vrhovima okovane trajnim ledom. Kao takve nisu predstavljale zanimljiva staništa za tadašnje malene ljudske zajednice lovaca – sakupljača.
Prije 13 000 godina, ova se situacija počela ubrzano mijenjati – naglo zatopljenje naznačuje kraj ledenog doba, led polako napušta europski kontinent, a voda ispunjava negdašnje široke stepe. Ova je promjena za tadašnje ljude bila veoma dramatična – crta obale se na Jadranu za života jednog pojedinca mogla pomaknuti i za nekoliko kilometara.
Pogurnute nadolazećom vodom i potpomognute zatopljenjem koje je planine učinilo pristupačnijima, malene skupine ljudi počinju dolaziti na ovo područje i koristiti ga kao sezonsko lovište i dom. Kompleks Pupićine i Vele peći u Veloj dragi jedno je od najznačajnijih hrvatskih arheoloških nalazišta iz ovog razdoblja. Nalazi stari 12 000 godina svjedoče o tadašnjem životu malene ljudske zajednice od nekoliko desetaka pojedinaca koja je u ove špilje uglavnom dolazila u jesen kako bi lovila jelene, divlje veprove i pragoveda.


Vela draga otkriva nam i svoje zelene stanovnike


Na kraju kroz oblake se otkrilo sunce i obasjalo nam kamene tornjeve i kampanile, okna i prolaze, zapise koje vrijeme i čovjek ostavljaju u kamenu



Nerado odlazimo, jer toliko toga bi još željeli istražiti i otkriti, toliko toga je još skriveno i čeka nas.
Ipak, to će morati sačekati našu slijedeću pustolovinu.
Nadamo se da nas neće predugo čekati.




P.S. - Da sam bliže, otišla bih već danas, jer sada je tamo sve zeleno!














- 15:00 - Komentari (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se