gustirna

Viško sijel /n/ o

Polje pšenice na prvi pogled izgleda skladno, kao da su sve stabljike iste visine i tvore savršenu cjelinu.
Zagledaš li se malo pozornije primjetiš kako neke stabljike ipak iskaču iz te prividne skladnosti.
Izdigle su se i lelujaju na vjetru na svoj osobit način.
Tako je i s ljudima. Gledajući globalno ljudi su naizgled slični, a kad malo zagrebeš otkriješ one koji
se ističu prvenstveno po tome jer rade neobične stvari u običnom svijetu.
Tako se u mom malom svemiru na otoku dogodilo nešto neobično. Svako jutro se budim, izlazim pred kuću i bacim pogled na Velo polje koje se prostire poda mnom.
Volim to polje. Živo je. Kao platno po kojem se stalno nešto doslikava.
U polju se stalno nešto događa, svaku promjenu vidiš odmah i znaš da je netko preorao zapušteno zemljište na kojem će uskoro nešto niknuti. Može bit loza, može bit maslina, a može bit i krompir. Sve je moguće, ipak najčeće su to loza i maslina.
Zapušteni vinogradi propale vinogradarske firme pretvaraju se u pašnjak za ovce, pa te jutrom budi meketanje ovčica iz polja.
Ovčice trebaju hranu i zimi, pa se netko dosjetio da bi bilo dobro posijati travu za ovčju pašu.
Opet su zapušteni vinogradi poslužili kao temeljno tlo. Starice (trsovi) su se pogulile, zemlja preorala, sjeme posijalo,
ljeto je smijenilo proljeće, trava se pokosila, a pokošeno sijeno pretvorilo se u bale rasute po polju. Sjećate se toga?
Ako se ne sjećate evo mali podsjetnik

Tokom vrućeg i sparnog kolovoza ništa se posebno nije događalo. Kupanje, sunčanje, izležavanje u hladovini.
Nakon druženja s ribicama u tirkiznom moru na Polivalu, jednog predvečerja prošetali smo do polja

Hajde da vidimo malo te bale izbliza

Facom u balu

Jedno jutro krajem kolovoza osvanula je nova promjena u polju. Bale se grupiraju. Hm?
Nameće se logični zaključak. Skupit će ih na jedno mjesto i pokriti folijom da ne pokisnu, jer ako se sijeno smoči, pokupit će vlagu, plijesan i to više neće biti dobra hrana za ovčice. Da, sasvim logično.

Pokazalo se da to grupiranje bala nema nikakve veze sa mojom logikom.
Za vrijeme jednog ručka s prijateljima na terasi, gledamo popodnevni program u polju. Bale se još uvijek grupiraju.
Netko za stolom reče: "Priča se da Velimir gradi avion."
Svi smo reagirali logično: "Ma jeeeeee?!??" ....i uskoro zaboravili na to.
Međutim, polje se ne predaje. I kad me nije bilo, polje je živilo svoj život.

Nakon dva tjedna odsustva sa otoka, vraćam se i imam što vidjeti!
Grupacija bala u polju zaista počinje sličiti na avion?!

Velimir je zaista složio avion i to ne bilo koji avion!


Boing B-17 G, saveznički bombarder iz 2. svjetskog rata, poznatiji kao "Leteća tvrđava"

"Leteće tvrđave" slijetale su na ovo viško polje, na improvizirani aerodrom kojeg su uredili britanski vojnici za vrijeme boravka saveznika na Visu, 1944.g.
Jedna "Leteća tvrđava" ostala je zauvijek u viškom podmorju, na južnoj strani otoka Visa, kod rta Polivalo, onog istog mjesta gdje smo se družili s ribicama u tirkiznom moru.
Ronioci istraživači to dobro znaju, a saznali smo i mi zahvaljujući njihovim snimkama i ovom biseru

Za one koji ne mogu zaroniti na dubinu od 72 m i proučavati olupinu originalne Leteće tvrđave,
prošetat će do nekadašnjeg aerodroma u Velom polju i razgledati Velimirovu maketu od sijena.
Tko je taj Velimir? E, pa za njega će se sigurno još čuti, jer on je ona stabljika pšenice
koja se izdigla i leluja na svoj osobit način.
Samo ću još dodati: Svaka čast Velimire!

A što ću zateći u polju slijedeći put kad dođem? Tko bi ga znao!?
Polje je živo!