gustirna

petak, 27.07.2012.

U hladovini izgubljenih murvi


Naši stari posadili su ispred konobe murvu, neka bude hlada za vrućih ljetnih dana.





U hladovini murve odmarali su se i ljudi i "beštije".
Kad bi se došlo iz polja , za murvu bi privezali konja, tovara ili kenju (šta je već tko imao).
Pod murvom bi životinja bila višestruko nagrađena: hladovinom i hranom koju bi našla brsteći lišće i plodove murvi.
Pod murvom je bilo mjesta i za stol, pa bi se često "marendavalo" i "obidvalo" u hladovini murve, a i na karte bi se zaigralo.
Znalo bi se i "ubit oko" pod hladovinom murve.
U narodu se kaže: "Pola sata sna pod murvom na suhoj zemlji ljeti vrijedi više od nekoliko sati sna u najboljem krevetu."





Kad se stariji povuku na popdnevni "pižolot", murvu bi zauzela djeca.
Na murvi, pod murvom, okolo murve guštalo se u slatkim plodovima i dječjoj igri.





Na licu bi im se nacrtali ljubičasti brci, zubi obojali, a nokti nalakirali ljubičastom bojom, a ako bi nekim čudom uspjeli na sebi zadržat čistu odjeću, ne bi dobili šibom po nogama. I ta šiba bi često znala bit od tanke grane sa murvinog stabla.
Kad u lipnju dozrijevaju plodovi murvi, pogotovo crnih murvi, domaćice bi bile na "sto muka".
Zreli plodovi laku su otpadali i prekrivali tlo pod murvom, lijepili se po bosim stopalima, potplatima cipela i tako se raznosilo svugdje naokolo, a najveća muka bi bila kad bi se ta "šporkica" unosila u kuću. Domaćice bi se uhvatile za glavu i stale vikati:
"Ma koju šporkicu mi donosite u kuću! Brzo vanka oprat noge!"
Taman san izribala pod u kužinu!"
Malo pomalo murve su nestajale iz dvorišta upravo zbog te "pokore" koju su zadavale urednim domaćicama. Nova vremena donijela su i nove običaje. Nestali su tovari, kenje i konji, a
u hladovini zadnjih murvi naići ćemo na parkirane "limene ljubimce".



Nema više ni zaigrane djece u krošnjama murvi kojima su sočni plodovi često bili jedini slatkiši, današnju djecu više privlače šareni bomboni.







Možda bi ljudi i danas više cijenili murvu kad bi znali nešto više o toj ljekovitoj i korisnoj voćki.
Vrijeme je da je bolje upoznamo.
Murva, dud /engl. Mulberry/ je listopadni grm ili drvo iz roda dudova, latinskog naziva Morus.
Rod dudova obuhvaća 12 vrsta od kojih su najpoznatiji crni, crveni i bijeli dud ili murva.
Plodovi se nazivaju dudinje, dudinjke ili murve i dozrijevaju od lipnja do rujna (ovisno o predjelu gdje raste)
Crna murva ili dud /Morus nigra/ potječe sa područje od Kavkaza do srednje i jugoistočne Azije gdje i danas raste samoniklo kao divlje voće.
Crna murva je u 16. stoljeću donesena u srednju Europu i najprije se uzgajala u samostanskim vrtovima kao egzotična voćka. S vremenom se počela saditi po parkovima i duž ulica, a danas se u nekim dijelovima južne Europe i južne Amerike uzgaja u velikim nasadima.





Plodovi crne murve su cijenjeni kao voće diljem svijeta, a najmanje u Europi.
Pošto zreli plodovi brzo popadaju i nisu pogodni za transport, rijetko se mogu naći sirovi na tržištu.
Sve vrste murvi su sličnog sastava i sličnih ljekovitih svojstava, ali se u narodnoj medicini najčešće koristi crna murva.
U tradicionalnoj kineskoj medicini, kao i narodnoj medicini mnogih azijskih naroda, još od 7. stoljeća crna murva je bila poznata kao ljekovita biljka. Koristili su se cvjetovi, lisni pupovi, listovi, kora i plodovi crne murve. U evropskoj narodnoj medicini najčešće se koriste listovi i plodovi u ljekovite svrhe.
Svježi plodovi i sok od crne murve tradicionalno su se koristili kao lijek protiv sunčanice, bolesti jetre i bubrega, te kao sredstvo za bolje izlučivanje mokraće. Čaj od suhih plodova murvi koristio se protiv upala sluznice usta, grla i ždrijela, kašlja i prehlade, za pospješivanje znojenja, a samim time i snižavanje visoke temperature, zatim protiv nesanice i za umirenje živaca.
Čaj od listova murve, pri čemu se jednako koristila i crna i bijela murva, slovio je kao izvrsno sredstvo protiv šećerne bolesti i ugriza otrovnih pauka.
Nezreli plodovi crne murve pomažu protiv proljeva, dok konzumacija zrelih plodova djeluje sasvim
suprotno: kao blagi laksativ i pomaže protiv zatvora.
Osim toga zreli plodovi crne murve jačaju srce i krvne žile, te snižavaju visoki krvni tlak.
Crna murva se može konzumirati kao svako drugo voće: sirova, u voćnim salatama, s pudingom, jogurtom, slatkim sirom, slatkim vrhnjem ili slatkom rižom.
Mogu se pripremiti kao krema, sladoled ili sorbet, dodavati u torte i kolače, koristiti kao nadjev, za palačinke, čak se može pripremiti i umak koji izvrsno prija uz pečeno meso.
Zreli plodovi crne murve mogu se preraditi u sok, sirup, kompot, žele, džem ili marmeladu.
Također se mogu osušiti poput grožđica i takvi zadržavaju dobar okus i jaku boju.
Zbog velike količine voćnog šećera u plodovima treba pripaziti da se ne pretjera sa dodavanjem šećera kod prerađivanja u sirupe ili marmelade.





Primjera radi: pripremajući početkom ljeta marmeladu od posve zrelih crnih murvi, na 1 kg očišćenih plodova dodali smo tek 300 grama šećera i sok od jednog limuna. Okus je bio više nego zadovoljavajući.





Koje sve hranjive sastojke sadrži plod crne murve?
Od vitamina tu je prisutan: Provitamin A, B1 (Tiamin), B2 (Riboflavin), B3 (Niacin), vitamin K, te vitamin C čiji udio je najviši.
Od minerala najviši je udio Kalija, zatim Magnezij, Fosfor, Kalcij, Natrij, Željezo i Cink
U nekim krajevima, nekada se od plodova crnih murvi pripremalo vino /Vinum moratum/,
ili bi se samo sok dodavao drugim vinima zbog punijeg okusa i tamnije boje vina.
Kada bi perad hranili plodovima crne murve, jaja bi bila vrlo žutih žumanjaka.
Ukratko ćemo spomenuti neke značajke druge dvije vrste murvi.
Bijela murva ili dud /Morus alba/ - potječe iz Kine gdje se već 4500 godina uzgaja kao glavni izvor hrane gusjenicama svilenog prelca ili dudovog svilca. Rimljani su ga u 11. st. donijeli u južnu Europu, ali se nikada nije previše koristilo kao voće.
Zanimljivo je da je Hrvatska bila treća u Evropi po proizvodnji svile. Početkom 20.stoljeća bolest dudovog svilca u Slavoniji uništila je proizvodnju svile pa je tako i nestalo znanje o proizvodnji. U Konavlima se do 1960. godine proizvodila svila za osobnu upotrebu, odnosno za ukrašavanje narodne nošnje...
Crvena murva ili dud /Morus rubra/ - potječe sa istoka Sjeverne Amerike, a u Europu je donesena početkom 17.st. Više je nalik na crnu nego na bijelu murvu. Plodovi su mu svijetlo do tamnocrvene boje, okusa vrlo sličnog crnoj murvi. Ipak crvena murva se vrlo rijetko uzgaja kao voćka.
Osim svega nabrojenog, čovjek je iskorištavao i samo deblo murve.
Kad se deblo murve prereže tada se vide dvije boje drva: crvena u središtu i bijela na rubovima. Crveni dio debla je bilo kvalitetnije i trajnije drvo od kojeg su se izrađivali dijelovi za gradnju tradicionalnih brodova u neretvanskom kraju - neretvanskih trupica.
Također se od murvinog drveta izrađuju bačve i to posebno bačve za rakiju koja je u svijetu
poznata pod nazivom "Mulberry barel".
U našim krajevima, murva je stablo koje sve rijeđe susrećemo po gradskim parkovima i drvoredima, također ih je sve manje i na otocima i selima.
U Splitu, od 1890. do 1921. na Prokurativama i na splitskoj rivi rasli su drvoredi murvi, a vađenje murvi započelo je 1921. te su iste godine posađene palme donešene iz rasadnika palmi na Visu.







/ove stare slike splitske rive posudila sam odavde/

Oni koji bi željeli vidjeti kako izglada drvored od murvi, trebali bi otići u Makarsku gdje još uvijek ljeti vlada debela hladovina murvi.
Ukoliko još uvijek imate murvu u blizini kuće ili znate gdje je možete naći, te ako je to crna murva, sjetite se ovoga što ste pročitali o njenoj ljekovitosti i pokušajte primijeniti bar nešto od toga u svrhu svoga zdravlja i užitka.



Izvor ljekovitih podataka: Beatta "Ljekovite biljke", br.68.-08/09.2011.
Neki podaci prikupljeni su sa:
Link 1
Link 2
Link 3





- 21:58 - Komentari (50) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.07.2012.

Iz stare fascikle

Svašta se nađe po starim fasciklama. Tražiš jedno, a nađeš nešto sasvim drugo.
Kartonska kutija Aero,još puna upotrebljenih i neupotrebljenih indigo papira podsjeća me kako smo kopije radili preko indiga,
a i matrice za tiskanje omladinskih novina tipkala sam na tatinoj staroj "Biserici"




Neki zaboravljeni stihovi, raznorazni crteži,
isječci iz novina sa prizorima vesele i prpošne mladosti....
materijali za omladinski list, ...črčkarije na  "trgovačkom papiru" koje su se pretvarale u zidne novine na velikom "hamer-papiru"

 

prijevodi pjesmama "Doorsa", karikature koje su prikazivale našu svakodnevnicu i prijatelje u njihovim karakterističnim pozama...
 važni citati,....
nacrti za "grafiku u koncu" koji nikad nisu zaživjeli (osim jedne "mačke")...



2.školska zadaća na temu "Smisao čovjekovog života" , vezano uz lektiru "Derviš i smrt", Meše Selimovića
(dat. 16.04.1981.- 3.razred srednje škole, pisano naliv-perom) - tu sam se debelo uhvatila smisla života i smrti....hmmmm?....nepunih 17...

Sjetih se nedavnog razgovora sa našim mlađim umitnikom (sad će 18)...
.....ufffff...kako me zabrinuo svojim stavovima o životu i smrti...

...a eto, nisam ni ja bila daleko o sličnih razmišljanja u toj dobi...ništa neobično za tinejđere....

Iako je danas prevruće za teške teme, prepisat ću zaključni pasus iz mog sastava...bez naliv-pera:





"...Ahmed Nurudin bježi u bezbrižno doba svog djetinjstva i skriva se pred mučnim životom za paravanom
djetinje veselosti i bezbrižnosti. On želi da se pretvori u biljku koja raste i vene,
i opet raste počinjući sve iz početka bez bola i nesreće.
Prošlost je nepovratna, a uzaludno je počinjati sve iz početka.
On poželi da umre i zaista to je najsigurniji bijeg od stvarnosti. Bijeg u nepostojanje, u smrt.
Kukavički je bježati od problema, dok se drugi bore sa životom.
Probleme i brige treba rješavati, a ne bježati pred njima. Crnu sudbinu treba nastojati
prosvijetliti smislom života, a ne bježati pred njom.
Usprkos svemu svaki čovjek se u trenutku slabosti zapita zašto živi i trpi kad na kraju sve završava smrću.
Ima li smisla cijeli život tražiti smisao koji bez razlike uvijek završava besmislom?
Da li je smrt besmisao ili je to ipak naneminovniji smisao i najkrajniji cilj svakog življenja?"

 Koliko su mi bili prazni i besmisleni ti dani pronalazim i u nekim razmišljanjima koje sam zapisivala....bilo je jako važno zapisivati svoje misli ... posebno u  trenucima besmisla, praznine i tupila...kojih je doduše bilo na pretek...
 Razmišljanja jedne 17-godišnjakinje:

"Razmišljam....ostavila sam mladića, navodno ga više ne volim....
školska godina je završila...
ljeto...dosada...Što da radim?

ŠTO DA RADIM?"



 
Note, tihe, uspavljujuće
jedna gitara u noći....
Prazno je!
Prazno je....
...............u mojoj duši
nema te živote
sve je prazno, bez života
i život taj nema života
Glas izgubljen s gitarom,
kao da plače
Zvat ću leptire i note i stihove
I nitko mi donijeti neće...
zvat ću....!
Izgubljena u oluji misli....
Prazno je, prazno.....nema života
nema sreće...
ja sam samo jedno ništa

/ja - 30.06.1980./

Užas!! Kako je grozno bilo imat sedamnaest !!!   
/ja - sad/


Naravno ,sve prođe....sad mi dođe smijeh na ova moja razmišljanja od prije 30-tak godina....a tada...
tada mi nije bilo nimalo smiješno, tada je umiranje bilo često u mislima...najčešće zbog propalih odlazaka negdje gdje se moglo vidjeti "Njega",
pa su roditelji bili najveći neprijatelji, jer su branili....
To ljeto '80-te je bilo jedno od onih ljeta za pamćenje...druženja u omladini, kartanje na plaži u Resniku (rjeđe i kupanje),




 
smišljanje sastava i vijesti za omladinski list, crtanje zidnih novina, predstave čakavske poezije u Gradini, radijsko glasanje za splitski festival...recitali za Dan ustanka i Dan borca


....znojit se na radnim akcijama....guštat s prijateljima na noćnom maršu od Solina do Dicma , pa nakon svega...
sidit na zidiću iznad Rike solinske i pljuckat špice od dinje... sve bacit na smij i zafrkanciju....
i bit sretan, usprkos nesretnim ljubavima!

Tog ljeta izdali smo omladinski list na tiskarskom stroju u tvornici cementa "Prvoborac"- Sv.Kajo
Nekoliko bisera iz omladinskog lista MKSSO Solin:

TUGA
"Zašto si osuđen?"
"Pokušao sam jedno veče da utopim svoju tugu, al je znala da pliva!"

LJUBAV
"Ljubav je bolest, jer da bi se izliječila potrebno je ići u krevet."

CITATI
- "Najteže je pobijediti samog sebe." - Tito
- "Sretan je narod koji ima takvu omladinu." - Tito
- "Ono što je istina, istina je. Naša snaga i jeste baš u tome
što gledamo istini u oči, što priznajemo svoje greške
i što ih ispravljamo." - Tito

"Ljubav nije vještina! Ljubav to je pitanje dara kao i poezija!
Ljubavnici rađaju se kao i pjesnici.
Ljubav ljudi loču, nažalost, kao pivo,
a ljubav nije pivo, ljubav je nadahnuće." - Miroslav Krleža

DA LI ZNATE?
"...da je na plakatima za koncert "Bijelog dugmeta" na gradskom stadionu u Sarajevu 1977.
stajalo i obavještenje: U slučaju kiše koncert se NE otkazuje.
Došlo je oko 9500 ljudi..."

"....da je Savjet ono što tražimo onda kad već znamo odgovor,
ali bismo željeli da ga ne znamo..."

TOP LISTA DISKA:
1. Another brick in the wall - Pink floyd
2. Troyan horse - Love
3. Tetrapak - Metak
4. Unita donna per me - Umberto Tozzi
5. I will survive - Gloria Gaynor
6. Knock on wood - Amy Stewart
7. Do you think I am sexy - Rod Stewart
8. Jugoslavijo - Danilo Živković
9. Message in a bottle - Police
10. Ona ima svoju dragu mamu - Metak




U jednoj drugoj fascikli nađoh ono što sam zapravo i tražila na početku ove priče,
crtež koji je trebao poslužiti kao osvježenje za ove vruće dane.
Nacrtao ga je tata naših umitnika, jednog ljetnog popodneva '86. ili '87. godine,
a nesretne ljubavi iz prvog dijela '80-tih odnila je Rika skupa sa špicama od dinje...






Napomena - da ne bi bilo zbunjenih:
kod nas u Splitu, Solinu i okolici, lubenicu (crvena sa crnim špicama) zovemo dinja,
a dinju (narančasta sa špicama u sredini) zovemo cata ili milun.


- 20:11 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.07.2012.

Nekoliko ljetnih


Meni misao stalno na Jadranu.
Čitave godine sanjam more, idem ulicama, radim, razgovaram sa prijateljima,
a – nisam tu.
Na moru sam.

/Miroslav Mika Antić/




"zimi te grde
što se ne kupaš
a leti se kupaš
pa te grde"
/Olovka piše srcem, 1982./

buć,buć,buć....


Buć!

- 14:27 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se