gustirna

petak, 30.12.2011.

ZA VAS





Plod bajame (badema) je simbol

zdravlja, plodnosti, bogatstva, sreće i dugog života,

U godini Novoj 2012.

Nek vam se sikic pun slatkih bajama uvik pri ruci nađe!





- 11:11 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.12.2011.

Cvijeće sa planine

Prekopavajući po mojim foto mapama otkrivam kako se među motivima planinskih pejzaža,
skrivaju sličice raznoraznog cvijeća. Većinu tih cvjetića nisam znala imenovati, pa sam nabavila
knjige koje su mi dale odgovore na moja učestala pitanja:
"Ma kako li se zove ovaj lipi cvitak?"

Odvojila sam jednu posebnu mapu i nazvala je planinsko cviće.
Vrime je da to cviće naraste i ovdje, na mom blogu.
Moje fotografije, a naziv i opis cvijeta iz praktičnog botaničkog vodiča koje sam nabavila
na ulazu u Nacionalni park Sjeverni Velebit:

"Velebitski botanički vrt" - grupa autora /Vlatko Skorup, Sanja Kovačić, Dario Kremer, Darko Mihelj/
/tekst iznad fotografija citiran je iz ovog vodiča/

Krenimo Velebitskim stazama upoznati nekoliko primjeraka planinskog cvijeća

U Botaničkom vrtu ispod Velikog Zavižana, na 1500 m n/v



VELEBITSKA DEGENIJA, Degenia Velebitica, Brassicaceae,
/cvate od IV-VI/ - endemična i reliktna biljka osobita značaja za velebitsku i hrvatsku floru.
Cvate relativno velikim dvospolnim cvjetovima, jarkožute boje, udruženim u cvatove. Atraktivna su joj izgleda i plodovi-komuščice, jajasta oblika.
Na području sjevernog Velebita ne raste kao samonikla biljka; u novije vrijeme otkrivena je i izvan Velebita, na nižoj nadmorskoj visini u masivu Velike Kapele.




BRDSKI ŽABNJAK, Ranunculus montanus Willd., Ranunculaceae
/cvate od IV - VIII/ - naseljava mjesta gdje se dugo zadržava snijeg, sipare i planinske rudine
na vapnencima i silikatima




Nakon Botaničkog nastavili smo Premužićevom stazom

PLANINSKA SASA, Pulsatilla alpina (L.) Delarbre, Ranunculaceae
/cvate od V-VIII/ - raširena je u Alpama, Karpatima i Dinaridima. Nastanjuje pretplaninske livade i kamenite travnjake.
Raste i u vrtačma, ali samo na većoj nadmorskoj visini


Planinska sasa - pupovi


Planinska sasa - cvjetovi


TRŠĆANSKI SRČANIK, Gentiana tergestina Beck, Gentianaceae
/cvate od IV-VII/

Ove tamnoplave cvjetiće još nazivaju i ENCIAN, a to je proizišlo od njemačkog naziva iste biljke - Triester Enzian
Poznata je i po svojoj ljekovitosti.



ZIMZELENA MEDVJETKA, Arctostaphylos uva-ursi, Ericaceae,
/cvate od IV-VI/ - vazdazelena biljka visine do 50 cm. Vrčasti cvjetovi su bijeli ili ružičasti, skupljeni u vršni, viseći grozdasti cvat. Plod je kuglasta koštunica nalik na bobu, crvena, sjajna, a dozrijeva u kolovozu. Raste u grmovima i polugrmovima na nadm.visini od 1000 do 1750 m.


Poznata je i po svojoj ljekovitosti, pogotovo kod problema sa urinarnim traktom. Svi znamo za UVIN čaj.


BIJELA ŠUMARICA, Anemone nemorosa L., Ranunculaceae
/cvate od III - V/, OTROVNA
Plod je duguljasti, vunasto dlakavi oraščić s kratkim, svinutim kljunom.
Raste u mezofilnim šumama i šikarama od nizinskog do pretplaninskog područja.


Jedna usamljena


Brojnija ekipa


Na vlažnim livadama prašume Štirovače prosuli su se prelijepi žuti cvatovi



PLANINČICA, Trollius europaeus L., Ranunculaceae
/cvate od V-VI/ - OTROVNA!
Listovi čaške u planinčice su preuzeli ulogu latica za privlačenje kukaca za oprašivanje, a prave latice skrivene su unutar kugle.
Stanovnik je vlažnih gorskih livada (pokazatelj vlažnosti!) i kamenitih vrtača i dolaca.



Kod Velikog Alana naišli smo na najnježniji velebitski cvitak
VLASASTA MUŽIKA, Androsace villosa L., Primulaceae
/cvate od V-VII/ - u prirodi se pojavljuje na visinama većim od 1500 m/nv. Mužika je iznimno lijepa biljka, jako cijenjena kao uresnica za kamenjarske vrtove.




Na južnim obroncima Velebita, nad cestom prema moru, nadvisili su se žuti grozdovi
OBIČNA ZANOVIJET, Laburnum anagyroides
cvate u lipnju - OTROVNA!
Ubraja se u najotrovnije biljke ovih krajeva, U listovima, cvjetovima i sjemenkama sadrži vrlo snažne, smrtonosne alkaloide.
Unatoč tome, kao ukrasna biljka se sadi od 16.st. po evropskim parkovima. U toplijim krajevima može se naći u divljini.
Drvo obične zanovijeti je tvrdo i može se dobro polirati. Prije su se od njega izrađivali lukovi za samostrele, a danas se koristi
za izradu glazbenih instrumenata.
/izvor "Drveće- vodić kroz prirodu", Eva&Wolfgang Dreyer/



U Samoborskom gorju, penjali smo se na Okić grad. Cijelim putem od pl.doma prema starom gradu,
klanjali su nam se lilasti zvončići, tako nježni, tako prekrasni.
Zvončića- Campanula ima preko 300 vrsta, a ovu vrstu prepoznala sam u knjizi kao
BRESKVOLIKI ZVONČIĆ, Campanula persicifolia, Campanulaceae
Boja zvončića kreće se od svijetlo plave do tamnomodre.
Ovi na Okić gradu bili su nježno lilasti, u savršenom skladu sa zelenim okolišem.





Svo ovo cvijeće koje sam prikazala u ovom postu je zaštićeno zakonom, a to znači da se ne bi smjelo brati.
Složit ćete se da ga je puno ljepše vidjeti na ovim prirodnim staništima, ostaviti ga da raste i vene po prirodnim zakonima.
Sačuvati ga na fotografiji i tako uživati u njegovoj ljepoti tijekom cijele godine, a ne tek dan-dva koliko bi preživjelo u nekoj vazi.

- 13:17 - Komentari (43) - Isprintaj - #

subota, 03.12.2011.

Otkopano - zakopano

Kad se rodiš i odrasteš u susjedstvu antičkih iskopina Salone, tada je to nešto što ti je blisko, opipljivo, poznato, svakodnevno prisutno
U amfiteatru jedeš svoju prvu školsku marendu, igraš se vatala i kukala...pronalaziš tajanstvena i čudesna mjesta...maštaš...
Kada te nastavnik povijesti u grupi mladih povjesničara obučava da jednom budeš učenik-vodič po staroj Saloni tada naučiš i nešto više,
pa znaš gdje su Manastirine, Bazilika, Marusinac, Forum i Teatar, Porta Cesarea, pet mostova, rimske terme...pa naučiš stoljeća, narode, čiji su grobovi i sarkofazi na raznim lokalitetima
Ne želim sad rekonstruirati sve detalje mog suživota sa Salonom, želim samo reći da je ta tema još uvijek nešto što me živo zanima i kojoj se uvijek vraćam. Zapravo, o tome sam već pisala u jednom starom postu.
Krajem 80-tih godina pr.stoljeća, točnije 1986.g bližio se dan kada smo trebali iseliti isprazniti kuću koja je bila na trasi rušenja, desilo se jedno izvaredno otkriće. Ne bih rekla da je bilo neočekivano, jer već su i mala djeca znala da kad zakopaš motikom u solinsku zemlju, prije ili kasnije otkopat ćeš nešto što se može nazvati povijesnim otkrićem, bilo iz doba antike ili od stoljeća 7. pa nadalje
Bageri su na području koje smo mi zvali Šel (Shell - po naftnoj industriji), a koje je u neposrednoj blizini Amfiteatra, naišli na značajno otkriće.
Ne sjećam se točno šta je bilo, ali čini mi se da se radilo o ostacima obale, luke stare Salone.
Arheolozi su odmah zaustavili bagere i daljnje radove, počela su detaljna arheološka istraživanja, u dnevnoj štampi se naveliko pisalo o značajnom otkriću. Mi smo se ponadali - možda će arheološko otkriće zaustaviti cestu, zaustaviti bagere koji će nam rušiti kuće.....naša očekivanja su bila nerealna. Cesta je morala proći, radovi su se morali nastaviti, bageri su srušili kuće koje su bile na putu nove brze auto-ceste.
Arheološko otkriće je arhivirano crtežima, fotografijama, zapisima i na koncu opet zatrpano zemljom i pokriveno asfaltom.
Kao što su i svi tragovi našeg tamnošnjeg življenja bili porušeni, zatrpani i pregaženi bagerovim gusjenicama.

Proteklih dana, naveliko se pisalo o najnovijem senzacionalnom otkriću u Solinu.
O tome je nedavno pisao mladi i perspektivni arheolog iz blogerskih redova u svom postu od 27.11.2011. Hrvatine & kulturocid
Nakon njegovog posta otišla sam do rečenog lokaliteta na Rižinicama i na licu mjesta se uvjerila o čemu je zapravo riječ.
Često vozim tom cestom i sjećam se kad se urušila prije 5 godina, ali sve do danas nitko nije spominjao postojanje takvog otkrića,
vjerovatno zato jer su arheolozi tek sada dobili sredstva za istraživanje tog lokaliteta koji je još za vrijeme don Frane Bulića bio istraživan i proglašen vrlo značajnim otkrićem iz vremena hrvatskog kralja Trpimira.

1.izvor povijesnih podataka - službenastranica grada Solina

Rižinice
Na mjestu zvanom RIŽINICE, uz potok sv. Ilije (oko dva kilometra na sjever od "šuplje crkve", uz cestu za Klis), podigao je knez Trpimir oko 852. godine benediktinski samostan. U povelji iz 852. godine koja nam govori kako je knez opskrbio samostan svim potrebnim, prvi put su u povijesti spominje ime Hrvata.

Kako je to otkriveno? Jedan je zemljoradnik našao odlomak s natpisom "pro duce Trepim(ero)" i donio ga 1891. don Frani Buliću. Na tom je mjestu don Frane započeo iskapanja i 1895. je otkrivena malena crkva (16x7,5 metara) i samostan. Crkva je tipično samostanska: više prostora za redovnike nego za vjernike. Po nađenim ulomcima Bulić je rekonstruirao veći natpis: "Za kneza Trpimira prikažite Kristu molitvu u strahopoštovanju prignuvši glavu". Na zapadnoj strani crkve sačuvali su se zidovi samostana, a otkriveno je i groblje. Antički sarkofazi i natpisi svjedoče za suvremenost groblja sa starokršćanskom crkvom, a ovalni grobovi i nakit pokazuju da su se tu pokapali i Hrvati, počevši od IX. pa do XV. stoljeća.


2.izvor - stranice Turističke zajednice grada Solina

Rižinice su zemlje u plodnoj uvali Rupotina na istočnoj padini Kozjaka na kojima su pronađeni ostaci male crkve i zgrada za koje se predmnijeva da su dio samostanskog sklopa. Pod njima teče potočić Ilijino vrilo što izvire pod Crikvinom, gdje su ostaci također male crkve i starokršćanskoga samostana. Položaj tih samostana, ako su te građevine doista to i bile, upućuje na izreku po kojoj Bernardus valles, Benedictus colles amabat, tj. sv. Bernard volio je boraviti u dolinama, a sv. Benedikt na brežuljcima. Malen broj samostanaca (nije ih smjelo biti manje od trojice) imao je u oba primjera, i u Rižinicama i u Crkvini dovoljno imanja da može skromno preživjeti.
Na lokalitet je skrenuo pažnju 1891. godine nalaz fragmenta zabata oltarne ograde na kojem se sačuvao dio natpisa "...PRO DUCE TREPIM(ERO)..." što ga izravno povezuje s hrvatskim knezom Trpimirom (oko 845. - oko 865.).

U poznatoj povelji iz 852. godine, sačuvanoj u prijepisu iz 16. stoljeća, u tzv. Trpimirovoj darovnici, spominje se u tome kraju Trpimirov posjed "... curtis nostra que Clusa dicitur." Da li je taj curtis upravo posjed - selo Klis ili se, pak, taj navod odnosi na Rupotinu gdje je bio i samostan, ili neko slično mjesto, nije moguće točno reći. Svojedobno se pomišljalo da je riječ o vladarevu dvorcu, što se zaključivalo na temelju netočnoga tumačenja latinske riječi curtis. Ta, međutim, u srednjovjekovnoj terminologiji znači imanje ili selo. Zato objašnjenje valja svesti na realnost, na moguće, a ne na željeno, pa u tome kontekstu i Trpimirove tobožnje "dvore" protumačiti kao bogatiju i prikladniju kuću na izdašnijem posjedu. Tu je i ovaj naš prvak, kao i svi, zaista svi onodobni vladari, njegovi suvremenici u Franciji, Španjolskoj, germanskim krajevima, u Italiji itd., dolazio proboraviti pokoji dan, tjedan ili mjesec, kod odanih i privrženih podanika, a istom prilikom obaviti i kakav, nazovimo to suvremenim rječnikom, "državni" ili "državnički" posao. Trpimir, dakle, boravi na jednom posjedu, smije se reći starome selu (villa) o kojemu svjedoče rimski grobovi, natpisi i sarkofazi. Osim ostataka oltarne ograde s imenom kneza, pronađeno je desetak grobova s naušnicama od srebra, a groblje se datira sve do ranoga mletačkoga doba.

Ta curtis iz dokumenta možda je ova u solinskoj Rupotini, gdje knez obnavlja samostan koji je tu otprije postojao kao i ostaci male starokršćanske crkve. Možda je na tome imanju ugostio saskog propovjednika Gottschalka koji je od njega zatražio i našao utočište te uza nj boravio oko dvije godine
.

Najnovije vijesti
SD 24.11.2011. - Asfaltom na Trpimira
SD 25.11.2011. - Ne damo bagerima da nam obrađuju Trpimirovu crkvu
T-portal 25.11.2011. - Pogledajte kako izgleda predromanička crkva

I na koncu moje fotografije, snimljene 30.11.2011.

Pogled sa ceste koja se urušila na nanovija iskapanja za koja se vjeruje da pripadaju ostacima bazilike kralja Trpimira iz 9.stoljeća







Put do nalazišta je slobodan i krećem dole poslikati to izbliza











Kada bi se kopalo dublje i uklonile sve ove naslage zemlje, vjeruje se da bi Trpimirova bazilika bila kompletirana


Tek nekoliko metara niže nalaze se stare iskopine na Rižinicama, iz vremena kad je don Frane Bulić radio na iskapanjima, 30-tih godina pr.stoljeća,
a tik do tih starih iskopina već obraslih travom i posivjelog kamena,
još jedne iskopine čije kamenje nije posivjelo, znači da je novijeg datuma, a tu su pronađeni antički sarkofazi, neki potpuno sačuvani i neotvoreni.
Splitski arheolozi najavljuju svečano otvaranje tih sarkofaga.











Antički mozaik i možebitna kada neke starorimske ville rustice?




Sasvim dole čuje se šum potoka do kojeg je teško doći jer je put do njega u potpuno zapuštenom i obraslom okolišu,
iako u neposrednoj blizini žive ljudi u svojim velebnim kućama





Netko je ostavio zaboden mašklin u kamenom suhozidu,



Netko je odbacio posivjeli kameni ulomak na travnatu livadu




Hoće li se cesta rušiti ili graditi, hoće li Hrvatska imati senzacionalno arheološko otkriće od stoljeća sedmog, osmog, devetog....?



Ili će se tek dokumetirati, fotografirati, arhivirati, prenosive artefakte preseliti u arheološki muzej,
sve lijepo upakirati, začiniti senzacijom otvaranja nikad otvaranih sarkofaga čemu će nazočiti svi važni ljudi ove županije,
a onda će ti isti županijski ljudi doći na otvaranje novo sređene ceste prema Klisu.
Narod će tek zaključiti kao što to često zaključuje:
"Pojeo vuk magarca! "

Nažalost, kultura i povijest ove zemlje i naroda su na veoma niskim granama.


- 16:04 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se