gustirna

četvrtak, 22.09.2011.

Kamena lica traže autora

Mali odmor na uzbrdnoj stazi, u hladovini jednog suhozida skupila se čudna družina

Osoba A


Osoba B


Osoba C


Osoba D


Taman za bacit na briškulu i trešetu.
Ima bit da ova dvojica upravo dogovaraju tajne mote



A mogli bi bit i nekakvi zavjerenici, ko u nekoj povijesnoj priči...
recimo, kuju zavjeru protiv kralja...nekog



A tek ovdje?! Kompletna ekipa statista za povijesni spektakl



Čitav scenario mogao bi se napisati na putu prema moru ...



....tirkizne boje,



a tu tek priča ide dalje...ili možda ipak...bliže...duši





- 20:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2011.

Preko smeća do ...

U prošlom postu obećala sam pričati o tome što se nalazi na kraju puta koji vodi priko smeća na lokaciji Ščeće kod Komiže, a koje je javno odlagalište komunalnog otpada za grad Komižu.
U međuvremenu sam poslušala blogericu M.Split i u zadnji čas poslala par slika na fotonatječaj "Dva lica Dalmacije".
To me potaklo da sa još primjera pokažem kako sve ima dva lica, pa i ono što posebno volimo kao što ja osobito volim ovaj otok s kojeg je potekla moja none.
Iako više volim pokazivati onu svjetliju i ljepšu stranu mog Visa i nikad neću prestati s time, zaključila sam da ne bi bilo pravedno pokazivati samo jednu stranu medalje.
Nije fer ni prema svim onim ljudima koji kao gosti dolaze na ovaj otok s velikom vjerom da će se susresti samo sa prelijepim prizorima otočkog krajolika i morske obale,
pa kad dođu i krenu u obilazak naiđu na smrdljivu gomilu smeća u neposrednoj blizini malog ribarskog mjesta toliko razvikanog i raspjevanog, naravno bivaju neugodno iznenađeni. Zato me ne iznenađuje kada negoduju i kažu mi kako na mom najdražem otoku nije baš sve tako divno i sjajno.
Zato je potrebno prikazati i onu drugu - ružniju stranu medalje ,podignuti rub tapeta i izmesti prljavštinu koju smo tu nabacali.

Vodimo prijatelje u istraživanje onoga što se nalazi na kraju puta koji vodi preko smeća.
Nakon što smo dobro zatvorili prozore i ventilaciju u autu, prošli smo ispod podignute rampe uz pozdrav neobičnog čuvara smetlišta...
Image and video hosting by TinyPic

I našli se usred gomile smeća koje se uredno prebacuje i naslaže na ogromnu gomilu ispod puta.
Na okolnim padinama raste makija i borovina, a među tom mediteranskom vegetacijom naziru se stare gomile kamenja koje su nekada viški težaci krčili da bi stvorili komad čiste zemlje za posadit vinovu lozu. Na padinama gdje je nekad rasla loza, sada raste gomila smeća

Gomile, gromače i smeće
Image and video hosting by TinyPic

S vrha gomile smeća, pogled nadesno...
Image and video hosting by TinyPic

Smrad ostaje za nama, otvaramo prozore i udišemo miris borovine, makije i mora.
Znamo da nas na kraju puta čeka more i kupanje... i još štošta zanimljivog iz doba kada je bivša JNA gospodarila ovim krajem

Prva zanimljivost - tunel čiji je ulaz natkriven mrežom koja izgleda da je puna kamenja....nije kamenje, već obojani stiropor kojim se želi maskirati ulaz
u raketnu bazu bivše JNA
Image and video hosting by TinyPic

U tunelu je mračno pa dok prolazimo autom tiho pjevušimo: U tunelu usred mraka.....
Image and video hosting by TinyPic

...sija svjetlo južnih vrata,
Image and video hosting by TinyPic

a iza njega pogled na pučinu i ostatke nekadašnjih objekata
Image and video hosting by TinyPic

Vruće je, more nas zove ...žurimo u tako željeno osvježenje....istraživanje ostavljamo za kasnije
Image and video hosting by TinyPic

Rt Stupišće, uvala Gnjilna
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

i.....pusta pučina.....
Image and video hosting by TinyPic

Sve šta čovjek ubaci, more mu vrati.
Da ni more neće smeće, otkrit ćemo u svakoj uvali, žalu, plaži
Image and video hosting by TinyPic

Vraćamo se našem istraživanju. Zaraslom stazom iz uvale dolazimo do nekadašnje kasarne/vojarne Stupišće
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Objekat je potpuno devastiran nakon što je JNA napustila svoje poožaje na Visu, 1993.g.
Image and video hosting by TinyPic

Ne strahujemo od mina, jer očito je da su neki ljudi dobro sve prehodali i pretražili, te odnijeli sve što je imalo ikakvu uporabnu vrijednost.

Neka slike pričaju priču

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nastavljamo putem pokraj velike sive gustirne,
Image and video hosting by TinyPic

kojim stižemo do veličanstvenog položaja na liticama iznad mora, gdje je opet onaj čovjek - vojnik podigao betonska zdanja,
u koja je usadio metalna čudovišta koja rigaju vatru, uvjeren kako je to najsigurniji način obrane od napada s mora.
Na pitanja: Tko? Kako? Gdje? Zašto? - ne namjeravam iskopavati odgovore.

Pogled na netaknutu prirodu - lijevo
Image and video hosting by TinyPic

...pa desno,
Image and video hosting by TinyPic

... otprilike nekako s ovog položaja,
Image and video hosting by TinyPic

...ograde su pale, ali...
Image and video hosting by TinyPic

...ne sve
Image and video hosting by TinyPic

Stare vojne ograde sa betonskim stupovima i bodljikavom žicom još uvijek ispresjecaju velik dio otočkog teritorija, uglavnom obraslog u makiju.
Ovuda se još uvijek muvaju znatiželjni turisti predvođeni vodičima agencija koje nude višku avanturu,
doći će "bilotko" u potrazi za skrivenim blagom (blago može biti materijalne, ali i duhovne prirode),
a nađe se i pokoja koza.

Image and video hosting by TinyPic

Kada smo prije desetak godina prvi put s dječacima došli na ovo mjesto, nismo znali na šta ćemo naići.
Tada smo krenuli putem preko smeća da bi pronašli put do uvale koja je bila negdje u mojim sjećanjima.
Sjećanja su mi se malo pomutila i put nas je odveo u neočekivanu pustolovinu.
Dječaci (svo troje) razgledavali su topove, zamišljali svakojake akcije,
Image and video hosting by TinyPic

a ja sam se prepustila osjećaju neopisive slobode...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Ne izbjegavajmo gledati ružniju stranu medalje, jer tek kada nju spoznamo možemo zapravo cijeniti onu ljepšu i svjetliju
.


Za znatiželjnike: Motoristi, post Vis - Gibraltar Jadrana-otok utvrda

- 10:00 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Image and video hosting by TinyPic

    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se