|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sve što se može događati u životu jedne 15-godišnjakinje...
SISTER-ljubav moja
SEKICA-beba moja
IRMICA
KOKENZICA
IVAN
Nanica
Megica
Ana,Vale i Čiča
Martina i Livia
Maja
Tommy
Lela
Veca
Kićo-direktor
Irma
Miky
Ina
Sajo
Jedna jako zaljubljena 15-godišnjakinja koja se ništa ne razlikuje od svojih vršnjaka...Njen život nije kompliciran jer je jednostavna cura koja ne voli komplicirati stvari...Možda ne voli komplicirati stvari,ali voli SVOJE PRIJATELJE bez kojih joj život nebi imao smisla,JEDNOG MALOG koji joj život čini još ljepšim,ČOKOLADU koja joj svaki trenutak života čini još slađim,RUKOMET bez kojeg joj život nebi bio u potpunosti ispunjen jer tamo su cure koje obožava bez kojih joj život nebi bimalo bio zanimljiv i LJUBITI SE,hm,dal je potrebno komentirati?...Voli ona još puno toga,al ovo je dosta za sad,he...Tri stvari bez kojih nebi mogla u životu su mobitel,internet i grad...U životu se ničim ne zamara nit ju šta brine,al ipak ima jedna stvar koja joj užasno komplicira život,a to je ŠKOLA...To je najveća stvar koju mrzi u životu,al naravno nije jedina...Još užasno mrzi dosadne,dvolične i sebične ljude...Jedna je potpuno otvorena i uvijek nasmijana cura koja je veliki optimist i na svijet gleda kroz ružičaste naočale...
Sister...Berička moja...!!!...ona je jedan dio mene...bez nje bi život bio prazan...!!!
Sekica...Ninica...!!!....pizdrička moja mala...dijete koje ja obožavam...život bi bio dosadan da je nema...!!!
Moje bestice ljepotice...Ivona i Irma...!!!
Preslatko moje...Angie...!!!
Ljepotica moja...Mateica...!!!
Maca moja...Kokenzica...!!!
Srechice moje...Mina i Morenica...!!!
Ivan...srechica moja...!!!
Sjedila je sama u mkraku.Tama oko nje proždire i onaj zadnji svjetli djelić njene duše.Oči su joj poluotvorene, kosa raščupana, a odjeća izderana.Duh, u to se pretvorila.Duh, blijedih oči, ispijenog lica i beživotnog pogleda.Ruke su joj izbodene i ruka malaksalo padne...Više nema snage za ništa.Preduboko je pala u ovo!
Kako je sve započelo?Bila je vesela djevojčica, puna života, koja je imala dečka, sretne roditelje i dobre prijatelje.Izlazila je subotom van i voljela je plesati.Mislila je da se ništa ne može dogoditi njenom tako lijepom i ispunjenom životu.I onda je upoznala tog dečke.Bio je isti kao svi, ali poseban.Bio je zgodan, ali njoj je bio prelijep.Govorili su joj da on nije za nju.Kao da joj je bilo važno što drugi govore jer je samo on postojao u njenim očima.Ocjene su bile sve gore, svađe s roditeljima sve češće i žešće.Onda ju je uvukao u nešto iz čega se rijetko ko izvuče.Krug pakla, laži, ponora.Nova prijateljica joj je postala droga.U školu više nije išla.Roditeljima se nije javljala.Dane je provodila prodajući se, kako bi si navečer mogla ubrizgati još jednu dozu.Htjela je biti bliže njemu, a on ju je sad odbacivao.Nije više znala ništa, osim za drogu i kako pribaviti novac za nju.Stvari koje su je prije veselile sad joj nisu predstavljale ništa.A onda je saznala da se on predozirao, da više ne pripada ovom svijetu.Dok je gledala u nebo, sivo i tužno nebo, suze su padale niz obraze...Bojala se onoga što će se dogoditi sutra.Bojala se jer nije ništa mogla sama.Htjela je svoj život nazad.Htjela je leći u svoj topli krevet.Željela se opet probuditi s nervozom u trbuhu jer pišu test iz matematike.Htjela je plakati bezvezne ljubavne filmove i smijati se glupim reklamama.Svim srce,mislima i željama htjela je opet živjeti.Padala je kiša.Lutala je gradom negdje na granici živog i ne živog.Prolaznici su bili samo mrlje bez lica.Smijeh ljudi su bili samo trenutni oblici onog što je nekad zvala srećom.Imala je novaca za još jednu dozu...Odlučila je da je kraj.Čemu živjeti ako se ni toga ne sjećaš kako.Zašto živjeti ako tvoj život očito nema smisla?!!Možda u nekom drugom životu bude opet ono sretno djete.Dok je bola iglu u ruku sjetila se samo jedne stvari, svojih roditelja.Htjela ih je još samo jednom vidjeti.Onakva u svom svijetu stigla je pred dobro poznatu kuću.I prvi put u zadnjih nekoliko mjeseci toplina je obuzela njeno srce.Sretni trenutci iz djetinjstva, igre i smijeh prolazili su joj kroz glavu.Bože, kad bi mogla samo vratiti to vrijeme...Padne na koljena, u blato.Nema se snage dignuti.Gubi svijest.Gotvo je.
Čula je mamin glas.Osjećala je njenu pristunost u sobi, i tata je tu.Osjeti miris njegove cigare...Želi otvoriti oči, pogledati ih i zagrliti, reći koliko ih voli i koliko joj je žao.Otvorila je oči...Mama i tata su sjedili kraj kreveta, onog njenog toplog kreveta.Mama je plakala, a tata je pokušavao zaustaviti suze.Znala je da joj je oprošteno jer ljubavi iz njihovin očiju pobjeđuje sve.Oprostite...Samo je to rekla.Suza je kliznula niz obraz, a ona je zatvorila oči.Bila je daleko od njih...tamo gdje joj je mjesto, među anđelima s greškom...A po prvi puta nakon dugo vremena, tako blizu njihovom srcu...Suze su opet padale niz obraze...
Bebo moja, obožavam te...
