< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Piši mi

e-mail: marko.zorin@gmail.com

MSN: markozorin@hotmail.com

Najdraži link: Blog.hr

Uvijek drage pjesme


Petite Marie, je parle de toi
Parce qu'avec ta petite voix
Tes petites manies, tu as versé sur ma vie
Des milliers de roses

Petite furie, je me bats pour toi
Pour que dans dix mille ans de ça
On se retrouve ŕ l'abri, sous un ciel aussi joli
Que des milliers de roses

Je viens du ciel et les étoiles entre elles
Ne parlent que de toi
D'un musicien qui fait jouer ses mains
Sur un morceau de bois
De leur amour plus bleu que le ciel autour

Petite Marie, je t'attends transi
Sous une tuile de ton toit
Le vent de la nuit froide me renvoie la ballade
Que j'avais écrite pour toi

Petite furie, tu dis que la vie
C'est une bague ŕ chaque doigt
Au soleil de Floride, moi mes poches sont vides
Et mes yeux pleurent de froid

Dans la pénombre de ta rue,
Petite Marie, m'entends-tu?
Je n'attends plus que toi pour partir...

------------------------------------

Gracias a la vida, que me ha dado tanto.
Me dio dos luceros, que cuando los abro,
Perfecto distingo lo negro del blanco,
Y en el alto cielo su fondo estrellado,
Y en las multitudes el hombre que yo amo.

Gracias a la vida, que me ha dado tanto.
Me ha dado el oído que, en todo su ancho,
Graba noche y día grillos y canarios
Martillos, turbinas, ladridos, chubascos,
Y la voz tan tierna de mi bien amado.

Gracias a la vida, que me ha dado tanto,
Me ha dado el sonido y el abecedario.
Con él las palabras que pienso y declaro,
"Madre,", "amigo," "hermano," y los alumbrando
La ruta del alma del que estoy amando.

Gracias a la vida, que me ha dado tanto.
Me ha dado la marcha de mis pies cansados.
Con ellos anduve ciudades y charcos,
Playas y desiertos, montańas y llanos,
Y la casa tuya, tu calle y tu patio.

Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me dio el corazón, que agita su marco.
Cuando miro el fruto del cerebro humano,
Cuando miro al bueno tan lejos del malo.
Cuando miro el fondo de tus ojos claros.

Gracias a la vida que me ha dado tanto.
Me ha dado la risa, y me ha dado el llanto.
Así yo distingo dicha de quebranto,
Los dos materiales que forman mi canto,
Y el canto de ustedes que es el mismo canto.

Y el canto de todos que es mi propio canto.
Gracias a la vida que me ha dado tanto.

------------------------------------

Elle était si jolie
Que je n'osais l'aimer
Elle était si jolie
Je ne peux l'oublier
Elle était trop jolie
Quand le vent l'emmenait
Elle fuyait ravie
Et le vent me disait...

Elle est bien trop jolie
Et toi je te connais
L'aimer toute une vie
Tu ne pourras jamais
Oui mais elle est partie
C'est bęte mais c'est vrai
Elle était si jolie
Je ne l'oublierai jamais

Aujourd'hui c'est l'automne
Et je pleure souvent
Aujourd'hui c'est l'automne
Qu'il est loin le printemps
Dans le parc oů frissonnent
Les feuilles au vent mauvais
Sa robe tourbillonne
Puis elle disparaît...

------------------------------------

Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim

Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela

Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti
U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom

srijeda, 07.06.2006.

... i kako mu se spržila krila

Prica o nekom petlu i kako mu se sprzila krila

Dosle su druge stvarnosti... i sa njima i drugi ja. Druga skola, veca... vise ljudi, i teza konkurencija. Po prvi put sam postao svijestan da za uspijeh treba radit... yes prije je islo sve nekako samo od sebe, bio sam dobar bez nepotrebnog napora... kad negdje bilo treba strebat za dobru ocjenu ja sam lose zavrsio, bar vecinu puta. Ali sreci, nije bilo ovih puta mnogo. cool U ovoj, novoj skoli, druga se pjesma pisala... nisam bio jednini, niti medju najboljima, bio sam prosjecni... Ne toliko iz radne navike (ona je kod mene prakticno nepostojeca) wink koliko iz ranjenog ponosa, poceo sam da ucim, da strebam, da se vratim “gdje mi je mjesto”. I rad je dao rezultate. Nisam postao najbolji, to ipak ne, ali bio sam medju najboljima, dobio sam “ime”... ponovo. thumbup Nije ova perioda toliko bitna za pricu. Vaznija je sledeca.

Dakle, odlucim da idem u novu skolu. Bolju, izvrsniju, tezu... greedy Znao sam da dodju tamo samo najbolji, da budem medju najlosijima, ali... mislio sam o sebi samo najbolje... pa da i spadam tamo gdje je najbolje. naughty Rekao sam si, vise cu ucit pa budem kompenzirao ovi nedostatak talenta... vraga jesam.... Bio sam skoro najlosiji. Morao sam da pitam druge sa savjet, za rijesenja zarataka... eek jeli si vi predstavljate kakav je to udarac mome egu!?! Jeli si predstavljate??? Fatalan! bang Poceo je da pada, da se gusi... i ujednom ga nije bilo vise. dead Ucenje nije pomoglo. Potrebna je bila cista inteligencija za to. Nisam je imao dovoljno. Prema ovim ljudima ispao sam debil. Nikad prije se nisam toliko ucio, uvijek sam se izvuko na inteligenciju i bilo je dovoljno... a sada... svi po redu su bili vise nacitani od mene... i velika vecina je bila inteligentnija... par po mom misljenju. I ako nisu bili pametniji bili su izvrsni streberji, imali su nadu i snagu da se nauce bilo sta, pa makar tesku kao teorija relativnosti ili dosadno kao acquis communautaire. Nisam imao ni jedne prednosti... i to mi je sprecavalo da nadjem snagu da ucim, da budem bar prosjecan... Pomirio sam se sa sudbinom. Da, ja jesam idiot. I postalo mi je svejedno. Neka ide kao sto ide. Uprkos tome da sam bio los, uspio sam stvari nekako zavrsavat. I jako sam cijenio svu znanje sto sam ga mogao dobit od kolega. Da nebih otisao tamo, nikad nebi saznao nekih stvari. Ne, obcenite znatizeljnosti nisam nikad gubio.

Kako god sam gubio nadu da stvaram nesto na “profesionalnom” podrucju, mnogo vise me pocele interesirat zene. nut Mnogo vise nego ikad. Ali gledaj vraga... ja nisam vise interesirao njih!!! no Kako to one nanjusijo manjko samopouzdanja... i izbjegavaju mu kao djavo krizu. Poznate to, a djevojke? wink Munjam ja malo tamo ovamo, i na kraju se zaljubim u svoju prijateljicu. Koja me ne voli. Bio sam toga svijestan od pocetka, borio sam se protiv toga, kako tako, ali rezutat je bio samo jedan: volio sam je vise i vise. I ovaj put nema vise ega da me spasi...

Ulična svetiljka, baca svetlost u krug
Dok crni leptiri lete pravo na jug
ali ne znaju da tu je kraj
da ih ubija njene svetlosti sjaj

Nekad sam leteo leptir bio i ja
Svetlost me mamila krilo mi spržila
Crni leptiru beži u noć
jutro sačekaj svetlost će doć

Tako je to, ni jedan kip se jos nije sam isklesao. Bio je sasvim obican kamen na pocetku. Trebale su mu ruke majstora, da su ga uoblicile, mu dale dusu... I kod ljudi je taj majstor socialna okolina, familija, prijatelji, posao... Da, oni drze dlijeto. I nema tu buntovnika, cak i dijamant se moze... bar obrusiti. wink mah

- 06:50 -

Komentari (20) - Isprintaj - #



<< Arhiva >>