Negdje u mislima...
11.12.2007., utorak
|
For the king for the land for the mountains for the green valleys where dragons fly for the glory the power to win the black lord I will search for the emerald sword |
|
svaka misao i emocija je na fizickom tj konkretnom nivou kemiska reakcija...i onda kad u sebe unesesh neki strani kemiski element u svrhu postizanja transa spojis se s Onim necim, to je trans. al poslje kad prodje trans ostaju ti ne pozeljni kemislki elementi u tjelu koji kao posljedicu uzrokuju nepozeljne misli i emocije...zato se treba procistit...to je ustvari i svrha yoge...procistiti fizicko tjelo da bi mentalno tjelo postalo cisto tj pozitivno. to je nasa prava priroda. |
|
Nesto u mojoj glavi.... |
Ja nikad ne tvrdim da sam u pravu, interakcija samnom nikad nije rasprava. I zbog tog razloga mocnici imaju kontrolu nadamnom. Jer se ne opirem, ne branim se. To je zato sto sam konstantno kroz godine, djetinjstvo bio podtlacen od ljudi, drustva i jednostavno se moj ego nikad nije razvio jer je konstantno bio gađan, konstantno su ga lomili i gazili jer je njihov ego u doticnoj situaciji bio jaci o mojeg. A moj ego je bio slab zato sto sam konstantno bio iscrpljen zbog bolesti tijela koje mi je uzimalo puno energije. Moram vidjet lice Shume kad lupaju vjetrovi, dok sijevaju gromovi, dok kisa ljeva, kako bi naucio... Osjecam poziv, moram ic i suocit se...
|
|
Treba istaknuti da se velik broj ljudi rodio nedovoljno znatiželjan za sudbinu koja ga na Zemlji čeka Joseph Conrad |
skandinavska legenda o stvaranju svijeta Vukovi zauzimaju važno mjesto u skandinavskoj mitologiji. Prema legendi Odin i njegova braća stvoriše svijet. Kako mu bijaše dosadno, za vrijeme svog putovanja, Odin stvori prve vukove. Odin im namijeni zadaću da ga prate na njegovim putovanjima i da mu pomažu u lovu. Nadjene im imena Geri i Freki. Geri i Freki bijahu odani svom gospodaru Odinu te ga pratiše i čuvahu na njegovim putovanjima. Odin putova s njima po cijelom svijetu. /to objašnjava kako su vukovi rasprostranjeni po cijelom svijetu/ Na svojim putovanjima s Odinom, Geri i Freki ostavljahu svoju odraslu mladunčad koja tako nastaniše cijeli Novi svijet. Način na koji vukovi slavljahu život ispunjavao je Odina radošću. Odin također stvori dva gavrana, namijenivši im službu izviđanja terena. Nadjene im imena Hugin i Munin. Hugin i Munin bijahu vrlo dobri u pronalaženju plijena, ali uvijek gladni. Hugin i Munin nikako ne uspijevahu sami uloviti plijen, zato se udružiše sa Frekijem i Gerijem, i zajedničkim radom bijahu dobro hranjeni. / I dan danas vidjet ćete gavrane u društvu njihovih prijatelja vukova. Gavrani i dalje pronalaze plijen za vukove, koji im u znak zahvalnosti ostavljaju dio hrane/ Kad Odin stvori prve ljude, Emblu i Aska / od kojih potječu svi ljudi / naloži im da uče od svog prijatelja vuka. Vukovi ih naučiše kako da se brinu za svoju obitelj, kako da surađuju međusobno u potrazi za hranom, te kako da štite i brane svoju obitelj. Vuk im je prenio mnogo mudrosti i poučio prve ljude mnogim vještinama, te je u stara vremena bio vrlo poštovan i cijenjen. Prema legendi nekoć davno, nakon što su se udružili u prvi čopor vukovi zapjevaše beskrajnu pjesmu sreće… Tajanstvena glazba privuče mjesec koji se u želji da što bolje čuje pjesmu posve zaobli. Ponosni na ovakav uspjeh vukovi stadoše pjevati s dvostrukim žarom… Al sto je s Medvjedom...niko o njemu neprica...mozda zato sto se skriva u sjeni...?? 
|
Evo dva zanimljiva linkova vezana uz mayansku astrologiju. HC stuff  Dreamsp Mayan astrology readings |
Stvari idu svojim tokom...S.O.S. miris li se s katasrtofooommm...? S.O.S. zakon!!  :) |
|
Na "kraju" uvijek stanes sam pred sebe, tad ces vidjet sve sto treba doc na naplatu. Jesi li spreman platit cijenu nedjela???? Sto ako dodje vrjeme otplate u obliku bezvremenskog ogledala istine?? Sto ako naplate dolaze u obliku istine o ljudima i njihovi emocijama?? Sto ako u totalnom ne miru moras sjedit sam sa sobom u mraku i gledat svijet kako prolazi pokraj tebe, a u isto vrjeme znas da to nije taj svijet koji je tvoj svjet? ti zivis svjet otplate i nemozes se zabavljat, ti si u drugom planu...u planu odrade... sto ako si bio veliki mocnik proslih par zivota i sad sva nedjela otplacujes kroz tjelo, sad, u ovom trenutku i zivotu...jel bi se mogao pomirit s time?? s takvom apstrakcijom??? Znaci, svaka bol u tijelu, svaka strijelica Bogova koja svaki put zadire duboko u tjelo je opravdama nekim davnim stvarima iz proslih zivota. Ali ne ovim zivotom, u ovom zivotu si ratnik svjetlosti, Vilenjak...ali u tami svijeta... Sto ako vidis na nekoj cudno, neopisivo visokoj razini da u svjetu nedostaje toliko ljubavi...sto ako mozes pruzit tu ljubav i znanje,sto ako te ta ne pohlepna, dobrocudna misao i djelo odvede u totalnu iscrpljenost. SVI SAMO UZIMAJU!!! NITKO NEZELI NISTA DAT!! HALO??? DAJ MALO SVJESTI JEBOTE!!!!!!!!!! PA NISTE JEDINI LJUDI NA SVIJETU, IMA I DRUGIH KOJI TREBAJU VASU LJUBAV I POMOC!!! nemozes hodat zivotom i samo uzimat...ljudi su evoluciski totalno ispod mrava...oni bar znaju sto znaci kolektiv i zajednicki rad. Oni znaju djelit iz srca, iz postanka...najvise sam se razocaro kad sam vidio da su mi najblizi toliko odvratni, toliko prazni, tako sebicni!!! pa sam tako i ja prazan i osudjen na prazninu... Razbija me, trga me taj osjecaj u tjelu, te otrovne strelice Bogova... Pronaso sam svjetlo, ali to je bila samo igra Bogova, samo da me upoznaju s onim sto propustam, da ceznem za onim sto je bilo prije tisucu i tisucu godina...vjerojatno zato i jesam proveo desetljeca u tim zaboravljenim i izgubljenim pecinama...kad bi bar snaga Duha bila dovoljno jaka da prevazidje te puke praznine srca...al opet kazu, svako zlo za neko dobro...mozda zbog tog posjedujem znanje o tako velikim stakorima danasnjeg podzemlja zajdenice, mozda zato znam sto je ljubav, zato sto je nemam...mozda zato znam cijenit zdravlje, zato sto ga nemam...nemogu vise stisnut zube i trpjet zivot! Zelim izrazit tu nesrecu nekome, ali nitko ju nezeli cut...ah...neznam... 
BooM Zaplesimo ples postanka!! Nema predaje!hehehehehehe  
|
|
|
Hmmm...dakle...Sve je pocelo pozivom prijatelja iz zelene akcije. Pitao me dali hocu ic na Sholtu radit kao pomoc u kuhinji. Ja sam odmah rekao moze! Otisao sam doma, spremio stvari nesto pojeo i krenuo prema vlaku (morao sam krenut istog dana). cijelu noc sam se vozio vlakom i ujutro trajektom. Kad sam napokon dosao upoznao sam se sa zenom kojoj sam pomagao s radom u kuhinji. Zvala se Sanja. Kasnije sam cuo da Sanja gro putuje i da je bila vise puta u Indiji sto me jako zainteresiralo posto me zanima duhovnost a Indija je centar svjeta sto se tice duhovnosti. I tako, malo po malo sve vise i vise smo pricali, na kraju se ispostavilo da je ona Art of Living (AOL) uciteljica. Pozvala me na tecaj, ja sam pristao ici na prvi sljedeci tecaj koji ce bit u Zagrebu. Nakon tjedan dana boravka na Sholti napokon smo se vratili doma u Zagreb. Ubrzo nakon toga je bio AOL tecaj na koji ja nisam mogao ici, pa je bio drugi, pa je bio treci i nikako da odem!! Jednostavno nisam imao podrusku prirode da odem tamo. I tako, jedan dan me nazvala Sanja i rekla da ide u Novi Sad (Srbija) odrzat tecaj, te me pozvala da idem s njom. Odjednom su se sve stvari slozile kao puzzle, imao sa podrsku prirode! Napokon...! Za koji dan smo krenuli. Tamo sam upoznao puno prekrasnih ljudi i stekao puno prijatelja. Spavao sam u stanu, tocnije u sobi s dvije zgodne studentice :) I pohadjao svoj prvi osnovni tecaj....................................................................... ...................................................... Na tom tecaju sam naucio toliko stvari, taj osnovni tecaj koji traje 4 dana sadrzi objasnjenje za sve (kroz duhovnost)!!Naucio sam tehnike disanja kojim ...hmmmm..... znaci, nase misli, depresija, nemiri, ljutnja, frustracije, ljubomora itd. su na fizickoj razini nekakve kemiske reakcije u nasem mozgu. Te razlicite kemiske reakcije se desavaju zbog svakakvih kemiskih tvari koje se nalaze u nasem tjelu, te kemiske tvari nastaju zbog nekih vanjskih cimbenika, stresova te putem krvi dospjevaju do naseg mozga pa onda osjecamo npr. depresiju. Sva ta depresija je recimo prirodom dana, ali je i prirodom dano da se protiv nje mozemo boriti,da se znamo nosit s time, da nas neobuzima potpuno, da taj neki problem shvatimo kao nesto prolazno, da se u sustini osjecamo dobro. Ali svi znamo da to jako cesto i nije slucaj. Stvar je u energiji... Jeste li primjetili da npr. kad kasno legnete i rano se probudite tj. kad ste neispavani da se cijeli dan osjecate lose, bezvoljni ste, nista nemozete ucinit kako treba, neka cudna depresija itd? Premalo ste spavali! A spavanje je izvor energije jelda? Niste dovoljno napunili svoje "baterije" pa se osjecate lose. U tom je fora...da bi se osjecali dobro potrebno je razinu energije u tjelu odrzavat sto je vise moguce...naravno ne spavat po cijele dane, 8h je dovoljno da se tjelo potpuno odmori. Ali san nam nepodize tolko en. da bi se mi osjecali bolje... Dakle, naucio sam tehnike disanja kojom vrsimo (banalno nazivajuci) detoksikaciju tjela, i jos neke tehnike kojoma toliko podizemo energiju tjela da se poslje tog osjecas kao da si popio 3 kave! Odjednom si hiperaktivan i pun energije a samo si malo disao i nisi unjeo ni kap kofeina u tjelo...:) Nakon toga dolazi glavna tehnika koja se zove Shudarsan krija. Sve na svijetu ima svoj ritam...sunce kruzi u galaksiji u odredjenom ritmu, planeti oko sunca u odredjenom ritmu, dan i noc, plima i osela imaju svoj ritam, mjesec takodjer...menstrualni cilkusi, ritam spavanja, gladi, misli imaju svoj ritam, cak i nase emocije imaju ritam, isto tako postoji ritam zivota samog, ritam stvaranja, odrzavanja i razaranja. Shudarsan krija je tehnika disanja u ritmovima koji proizvode vibraciju stvaranja! Ta tehnika toliko duboko prociscuje nase tjelo... Na razini molekule mi smo 80% voda...po tome bi se trebali razljevati po podu! Na razini atoma mi smo prostor! Omjer izmedju jezgre atoma i elektrona je kao omjer izmedju kutije sibica i nogometnog stadiona. Zamislite, na sredin nogometnog stadiona je kutija sibica a oko stadiona trci elektron!:) Po tome mi smo cisti prostor! To je hrpa praznog prostora!! Kao svemir zar ne? U tom prostoru se nalazi vibracija koja odredjuje tko smo mi, kako se ponasamo, tamo su zapisane nase emocije, nase misli, nasi osjecaji, obrazci po kojima zivimo, nasa proslost, sadasnjost i buducnost, ukratko karma. Disanjem Shudarsan krije unosimo vibraciju zivota u taj prostor koji nas cini i time unosimo sasvim drugaciju vibraciju u samu sustinu naseg bica! Zamislite kakvih sve negativnh misli, emocija, depresija i tralala tamo nalazi...umjesto svih tih losih vibra unosimo vibraciju zivota i samo po sebi, bez nekog posebnog truda (osim volje) okrecemo se svjetlu a promjene se desavaju same od sebe i to nevjerojatnom brzinom...u samo 4 dana se dogode takve promjene da je to i pomalo zastrasujuce... I tako je prosao moj osnovni tecaj u Srbiji... (zavrsetak prvog djela) |
Saznoh jednu novu karakteristiku o sebi...kad zabrijem onda fakat zabrijem!!! |
|
Odoh ja u Srbiju u Novi Sad!! Evo jedna pjesma...sve pise...:-) Can you feel that? Ah, shit Drowning deep in my sea of loathing Broken your servant I kneel (Will you give in to me?) It seems what's left of my human side Is slowly changing in me (Will you give in to me?) Looking at my own reflection When suddenly it changes Violently it changes (oh no) There is no turning back now You've woken up the demon in me [Chorus:] Get up, come on get down with the sickness [x3] Open up your hate, and let it flow into me Get up, come on get down with the sickness You mother get up come on get down with the sickness You fucker get up come on get down with the sickness Madness is the gift, that has been given to me I can see inside you, the sickness is rising Don't try to deny what you feel (Will you give in to me?) It seems that all that was good has died And is decaying in me (Will you give in to me?) It seems you're having some trouble In dealing with these changes Living with these changes (oh no) The world is a scary place Now that you've woken up the demon in me P.S. Trebali bi znat da one koje smo nekad voljeli glasno i dalje volimo tiho...tak nekak ide jedan natpis u jednom bircu...blja |
pozdrav ljudi! evo javljam se iz bugarske. nadam se da me jos citate, uskoro novi post...!!   |
|
Sto se kvragu dogadja!!?? otkriva mi se sudbina iz dana u dan i jednostavno mi je tesko povjerovat u to zato sto se cini totalno nestvarna, toliko velika i teska!! Zasto bas meni??? Htjeo sam bit samo covjek, sretan covjek! Neznam hocu li moci zivjet ono sto mi je zapisano, izgleda pretesko da bi opce povjerovo da je istina...kako je to moguce?zasto ja?? Strah me buducnosti koja sljedi, koja je zapisana...cini se totalno nestvarno ali nemogu zanjekat cinjenice koje su pre ocite...od kud sad to??samo je odjednom palo s neba!! Toliko zrtve, toliko bjeline, strah me da necu moc sljedit sve to, strah me te slobode....strah me tog primjera koji cu morat pruzat drugima...to je nesto najteze sto covjek moze bit...biti primjer drugima! Zbunjen sam i neznam vise sto da mislim... Ili sam totalno zabrijo, mozda sam ludjak spreman za ludnicu... |
|
Izgleda da sam se ubacio u najvece krugove duhovnosti u Hrvatskoj. Izgleda da sam preko noci postao Mitakojasin. Sve se to desilo u tren oka, sve je pocelo jednim pozivom na Šoltu. Upoznao sam uciteljicu Art of Living-a, upoznao sam urednika casopisa Indigo Svjet i jos neke druge...Mozda jos nisam postao dio njih ali su me pozvali da putujem s njima, postat cu dio njihovih srca za dva tjedna u Pakracu... Bit cu dio organizacije koja djeluje na svjatskoj razini. Vidjet cu tajna mjesta moci o kojima sam sluso price u zadnjih par dana, a za koje nisam mogao ni zamislit da postoje u Hrvatskoj, ici cu na Shamanske rituale! Imao sam vizije, imao sam snove... Dobio sam Vise vodstvo koje me pocelo vodit tamo gdje trebam ic, i gle gdje me vec odvelo!!:-)) Hvala...!! Pocele su pripreme za sudbinu koja me ceka, bit ce jako gadno, znam... Ici cu na rituale ciscenja, sve iznutra ce izac na vidjelo i onda na meni ostaje da to prihvatim. To traje godinama... Osjecam da vise nehodam ulicama sam... Netko je uz mene, netko me cuva, spoznao sam te!!! Tj. ti si pozvao mene, hvala ti sto si dosao...hvala ti na vodstvu i sad znam da si ti taj koji me oduvjek cuvao i da si ti taj koji nije dopustio da me ubiju ili da sam sebe ubijem u najtezim trenutcima...sad znam da si uz mene...sad znam da me cuvas, sad znam da ce sve bit okay...! Vise nisam sam... 
|
|
Zbog unutarnjeg nemira stalno trpam stvari u sebe... Mislim da je potrbno sjest se i suocit se s tim nemirom... Nema druge! |
|
Ljubomora je prokletstvo koje ti daje drukčiji i detaljniji uvid u odnose dvoje ljudi, njihovih emocija, pokreta, fizickog kontakta i svega. Kod mene je slucaj kao da vidim sto se desava i kao da znam sto ce se desit, i zato ta ljubomora...Naravno ljubomora je nesto lose, kazu da zamagljuje um i objektivno sagledavanje stvari ili konkretnije, odnose izmedju ljudi. U mom slucaju javlja se kad se osjecam ugrozenim od strane "suparnika". Danas sam se tako osjecao, ugrozenim i stoga ljubomornim. Puno stvari, spisa itd. govori da je ljubomora; ukratko - iluzija, ali opet, daje taj neki pogled u drugu stranu, kao da vidim istinu, nesto sto ce se desit ili bi se trebalo desit. Neznam, mozda ljudi koji nisu ljubomorni jednostavno nevide ono sto vidimo mi ljubomorni; al opet...razum mi kaze da je prethodna recenica neispravna, neistinita... To je jednostavno prokletstvo, breme koje moram nosit..barem za sad. Zelim se uzdignut iznad tog osjecaja, zelim osjecat taj unutarnji mir...I to sad ucim, imam svoj "problemcic" koji me uci kontroli, kad me napokon nauci bit cu slobodan od toga i moci cu stvari kroz zivot gledat bez tog vea, magle preko ociju. Najgore je to sto ljubomorne osobe "vide" blagodane cinjenice koje pokazuju na stvari koje ce se sigurno desit, taj pogled je kao neko tiho znanje o tom, kao neki osjecaj koji se u tom trenutku cini kao totalno ispravno osjecanje; ali u tom trenutku dolazi do konflikta izmedju emocije ljubomore i zdravog razuma koji cesto govori totalno suprotno. U tom trenutku osoba se nalazi izmedju dvije vatre koje te jednostavno tjeraju da pobjegnes jer je jednostavno previse za podnjet...Dve tako jake strane svjesti u sukobu...to je fakat grozno za osjetit...jednog dana bit cu nadam se slobodan od te ljubomore i prigrlit cu zivot jos jace nego sto ga grlim sada...a do tad, treba radit na sebi i ulagat hrpu energije da se takvo sto preboli i da se uzdigne iznad te gluposti...cilj je izgubit ljudsko oblicje, prestat plest sansaru i prestat osjecat ljudske osjecaje, te djetinjie osjecaje koji me koce u svekodnevnim radnjama i mislima; a time mislim na normalan tok zbivanja i normalan tok zivota... P.S. sve vise i vise ljudi iz razlicitih sredina govore da je 2012 g. ona "D" godina, da ce se tad desit onaj preokret, nastanak novog svjeta koji znaci nov pocetak...i to je jaaako zanimljivo kad se uzme na razmatranje...barem meni...treba se pripremit i opskrbit znanjem, i kad bi me netko zapito zelis li sudjelovat u takvočem odmah bi rekao DA i napustio bih ovaj svjet bez ikakvog žanjenja za bilo kim i bilo čim... Treba zivjet dok se ceka... 
|
|
Zasto sam izgubio potrebu za spavanjem?? Od kud mi toliko energije od jednom?? U proteklih par dana sam se otvorio i stoga primio neke nove do sad za mene nevidjene stvari, kao da se sve to odjednom svalilo na mene. Dobio sam nevjerojatne uvide, jos neznam ni kakvi su i nemogu bas puno o tome napisati... 
|
|
Kada vidimo nešto novo, kada vidimo sebe, kada imamo viziju sto smo; dali to bitno mijenja emotivno stanje te osobe? Naravno da se sve mijenja, vidjeli smo čuda ali nakon sto smo to vidjeli slijedi depresija…barem meni uvijek… Nije lose to sto sam vidio, bas suprotno, bilo je super… Neznam, možda i nije zbog tog. Jednostavno se opet lose osjećam pa pokušavam pronaći razlog zašto se tako osjećam… Evo jedno pitanje: ako se zbog neke osobe stalno osjećate lose, stalno u depresiji, ima li smisla slušat nadu i ići za njom bezglavo kao muha bez glave??? Izostavimo razlog depresije… |
Svaki tvoj korak kroz šumu ostavlja tragove, i one zemljane i one energetske. Kakvi ce tvoji energetski tragovi biti ovisi o tvojim namjerama sa kojima si došao. Ako su one usmjerene na šumu i njezine stanovnike tragovi ce poslužiti kao zagrljaj svim bicima koja te tada okružuju.
|
|
Hojla! Evo mene s mora... Bio sam na jednom festivalu u Puli. Bio je to trance festival koji traje 7 dana. Tamo dolaze ljudi iz raznih zemalja tako da je tamošnji kolektiv internacionalan. Upoznao sam razne ljude i steko razna iskustva. Izgleda da sam stekao i odredjenu snagu kojom cu napravit jedan ogroman korak u zivotu za koji do sad jednostavno nisam imao snage pa sam se zavaravao i trpio misleci da ce sve na kraju ispast ok i onako kako ja to zelim.-to je bila iluzija. Istina je nakraju ispala totalno drukcija... Nadam se da necu pozalit zbog tog u skoroj buducnosti, ubiti me jos jedino žaljenje koci da poduzmem neke mjere i da odjebem sve!! Nezelim da ispadne da ipak nije bila iluzija...tog me uzasno strah i neznam sto bi napravio kad bi ispalo da sam u krivu! Nezelim jadikovat i pisat o losim emocijama...dosta mi je losih emocija, kako bi se rjesio tih emocija moram to napravit. Znam da ce emocije bit puno crnije kad to napravim ali kazu da nakon kise dolazi sunce...probat cu se drzat toga u najtezim trenucima, vjerojatno cu morat prezivjet pomocu nade jer ce sve ostalo u meni umrjet na neko vrjeme, morat cu se drzat za nit...! Nezelim vise bit predmet tudje zabave, nezelim vise bit tu samo da trosim tudje vrjeme. Zelim prestat davat onima koji toliko uzimaju da meni neostane nista kasnije, i sto je najsmjesnije oni to ni neznaju a kad bi im iso rec samo bi se nasmijali i rekli da sam lud, uostalom nebi me ni saslusali. Na moje pozive upomoc nikad nisam dobio odgovore, samo cisto ignoriranje, ako sam i dobio odgovor on je bio pun predrasuda, nerazumjevanja i netolerancije. Ispao sam djetinjast i nerealan. Nitko nikad nije gledao stvari iz moje perspektive...ljudi to necine a trebali bi...! Tko bi reko da tako jako emotivne osobe nekuze te stvari...!? Kad bih barem imao hrabrosti objavit sve sto zelim rec ovako javno, mogao bi bolje objasnit sve ovo ali nazaost nisam dovoljno hrabar za to...mozda u skoroj buducnosti ali sad ne. Pa moram pisat ovako indirektno i u metafori... Zelim ostat zauvjek ali izgleda da cu morat otic zauvjek. -Zivot fakat ima smisla za humor!!!    Morat cu bit jaci od tog, morat cu izdrzat sve posljedice koje ce taj korak donjet, svjestan sam posljedica i toka stvari koji ce se odvijat i instinkt mi kaze da ce na kraju svega toga bit napokon ok. Mora postojat netko ko me razumije, prevelik je svjet da netko takav nebi postojao... Najgore je kad zrtvujes toliko a za uzvrat dobijes (da necitiram) manje od nule... Bilo je hrpa znakova i poruka, ova je zadnja...vrjeme istjece Ma ima tu jos puno stvari ali na zalost nemogu jos pisat o tome...poz P.S. moj prvi pokusaj ovakvog pisanja...:-) Vrjeme istjece Sprema se kisa Brojat cu dane Dane koji znace kraj Mozda cu kap bisera pustit Kap ce odnosit prazninu i jad Bit ce hladna i tuzna Puna uspomena I znaj: Uvjek si i uvjek ces biti...!!! Zao mi je 
|
Kamen pada najbrzim pudem do tla. Kamen nepoznaje strah, on ima namjeru pasti najkracim putem i to i napravi. |
|
Godine 1854. indijanski poglavica Seattle uputio je pismo američkom predsjedniku u Washington kada je ovaj izrazio želju da kupi velika područja indijanske zemlje i tad obeća rezervat indijanskom narodu. To pismo gotovo 150 godina kasnije tj. danas očarava dirljivom ljepotom izraza, dubokim osjećajem za prirodu i čovjekov okoliš, neumanjenom snagom i danas opominje suvremenog čovjeka svojom svevremenom porukom. PORUKA INDIJANSKOG POGLAVICE BJELOM ČOVJEKU (Bik koji sjedi) Kako možete kupit ili prodat nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nama je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjenčanje na crvenog čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer onaj je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braće. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija-svi pripadaju istoj obitelji. Tako kada veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traže previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti lako. Jer zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetit da je to sveto i morate učit vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje mog naroda. Žubor vode glas je mog oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetit i učit vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu nebu kao prema stvarima što se mogu kupit, opljačkat, prodat kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drukčiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to zato jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovima. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah-životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji udiše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetit da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatit i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrat vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnosit prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštovati zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je Zemlja naša majka. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja objedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane.  Što god snađe zemlju snaći će i sinove Zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šteta s njim kao prijatelj, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti-naš Bog je isti Bog. Vi sada možete mislit da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga. Njemu i škoditi jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misteriji za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajučom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konec življenja i početak borbe za preživljavanje.  |
|
Radja li se nova iluzija?? Ili je ovo samospoznaja...?? Zanima me zasto lutam okolo bez ikakvog cilja...? Moze li se to uopce? Ljudi imaju snove o tome tko zele postat u zivotu, imaju zelje sto zele postat i prema tom cilju teze kroz zivot, taj cilj im daje nekakvu smjernicu kojim putem trebaju ici... Ja tog nemam, svoj san sa odavno napustio, ja nemam snove!! Samo glupe brije, iluzije koje me nevode nikamo!!! Mislim da ih zato stvaram jer nemam san, napustio sam ga odavno i posto nemam snove o tome tko i sto zelim biti povodljiv sam za tudjim snovima jer nemam svoj, kao rupa koja ceka da ju napuni kisa, prihvacam tudje snove i njih sljedim i zato sam glumio, sljedio tvoj san, jer su tvoji snovi tako snazni, i ja zelim takve snove!!! I zato me povede i zavede svaki put al eto, cudo je koliko toga mozes saznat o sebi samo pisanjem...sad to znam. Nemozes sljedit tudji san a ja sam tome tako podlozan... Ja neznam svoju buducnost, nezna nitko ali mozes zeljet kakvu buducnost zelis imat i to te usmjerava, to postajes. A ja nezelim nista!! Ili mozda nevjerujem u svoje snove...i tudju su mi ljepsi i bolji od mojega, mozda mi moj san nepredstavlja nikakvu vrjednost...mislim da na kraju ipak zelim tudje moci, tudje kvalitete umjesto da gledam i trazim svoje...  |
|
Danas sam opet u glavi lomio kosti i trgo meso s vrata zubima, opet sam mijenjo oblik i imao grceve po tjelu, opet se širila razorna energija puna snage, nagona i instinkta. Sve to je potaknula jedna scena iz filma koji sam danas gledao, dozvolio sam da zvjer bude probudjena. Nikad ju nisam pokusavao zaustavit kad je sam proces budjenja započeo, nisam siguan dali bi ju uspio zaustavit, vjerojatno i bi ali uz puno utrosene energije i prevenstveno volje! Do sad nikad i nisam imao potrebu i razlog potisnut ju kad je već sam proces budjenja započeo, jednostavno sam ju pustio neka djeluje, neka se širi i neka obuzima. Ali danas sam uočio nešto novo, nesto sto sam oduvjek znao ali tek danas shvatio ili mozda prihvatio. Shvatio sam da budjenje zvjeri kao posljedicu donosi ogromnu kolicinu negativnosti, u trenutku budjenja i daljnjeg razvoja postoji samo razorna moć koja raste kako i budjenje raste ali poslje, kad sve završi, kad zvjer ponovno utihne ostane nekakva praznina u meni kao posljedica tog budjenja. Ta praznina je toliko ispunjena s negativnim da utjece na psihu i tjelo. Danas sam dobio potrebu i želju da pod svaku cijenu i u svakoj situaciji ukrotim zvjer. Zvjer vise nikad nesmije izić na površinu jer donosi samo negativnost i prazninu. Naucio sam biti prijatelj sa tom zvjeri i kao dar sam dobio da se mogu služit njenim instinktima, osjetilima i nagonom po volji, ali ovo danas se nesmije više nikad ponovit!  |
|
Evo jedna brija koja mi tu i tamo prodje kroz glavu... Ja sam ratnik... Osjecam uzbudjenje kad treba pobjedit neki strah, kad je napor uzasno velik, kad nemogu vise izdrzat i umjesto da stanem ja pronadjem jos snage i nastavim, tad se osjecam ziv i to me ispunjuje i nekako zadovoljava... Osjecam kao da sam stvoren da pobjedim i izdrzim... Pobjeda mi se od malena vrtila po glavi sto god ja radio. To nije pobjeda u stilu "ako pobjedim svi ce mislit da sam bolji" il tako nesto. Ma neznam... Mozda je ta zelja za pobjedom jednostavno zelja da budem iznad nekog sto ustvari nije dobro... Uvjek me motivirala borba za nesto, protiv nekog, za pobjedu i to je jednostavno nacin na koji moje bice, ja funkcioniram... Kad sam se znao nac u nemogucoj situaciji, u usituaciji bez izlaza i bez nade onda se probudilo to nesto u meni, ta neka zvjerka koja moze podnjet jednostavno sve, svaku bol, fizicku i psihicku i tad se pojavi neki vragolast osmjeh na mom licu i tad krenem glavom kroz zid i tad sam najjaci. Ljudi su me, nesvjesno o tim mojim mislima, usporedjivali s drugim ratnicima iz filmova, govorilli mi da imam zmajevu krv (sto znaci neunistivost), govorili su mi da sam ratnik itd...sve to ustvari potvrdjuje moje misli (ove misli). Eto, to je nesto sto ja ustvari zivim cijelo vrjeme, to je moj duh! Ali nazalost po svemu tome ja sam stvoren da budem ratnik, da trpim boli i da pobjedjujem i gubim... Znala me mucit misao: gdje da ja iskoristim to svoje ratnistvo? Gdje mogu biti onaj pravi ja? U ovom svjetu u kojem zivim nemogu biti ja jer to nije potrebno...Ja nisam potrebam sa svime tim sada, nemam gdje iskoristit te svoje "kvalitete", nemam gdje to zivjet. Zato volim otici u sumu gdje nema nikoga gdje se mogu jednstavno prepustit silama koje vladaju samnom. Mogu biti ja bez predrasuda, bez razmisljanja i skrivanja... Mogu se borit s uzbrdicom po kojoj se penjem, mogu se borit sa putom koji moram pronac da bih stigao negdje i mozda ovo govori da mislim da sam bolji od drugih al kad sam sam nema nikog tko bi me usporio, sam funkcioniram puno bolje... Nema nikog kome bi rekao "ako te povedem hoces li me sljedit, hoces li mi vjerovat?"...! Naucio sam slusat instinkt koji mi zna govorit svasta, prepoznao sam tj. postao sam svjestan nagona koji me vode putevima... Znao sam imat snove u kojima se borim na velikim mracnim livadama. Puno ljudi sanja da "bjezi od nekog ili neceg i da ih to nesto il netko stize". Ja sam kao mali sanjao kako bjezim od neceg i to nesto me stizalo ali u jednom trenutku sam se "spustio na sve cetri" i suprotatavio se tom necem, to vise nije bilo jednostavno stizanje...bilo je davno od kad sam imo takve snove al evo u ovom trenutku mi dolaze slike iz tog sna kao da sam ga sanjao sinoc...sjecam se svega iz tog sna. Jednom kad sam bio, Šamani bi to nazvali poviseno stanje svjesti nacrto sam jedan simbol u kojem sam tada vidjeo viteza, simbol je izgledo ovako:  Za sve vas koji me znate i neznate: vjerojatno cete mislit kaj si je ovaj zabrijo il tak nesto... ovo je nesto sto ja nisam trazio i nisam izmislio to je jednostavno oduvjek bilo tu...Puno sam puta u zivotu mislio da sam nesto sto nisam i pokusavo sam zivjet to sto nisam i svaki put je lose zavrsilo, naravno, nemozes ocekivat da ces glumit da si netko i ocekivat neku srecu u zivotu. To je jednostavno bilo automatski jer kao sto sam vec reko nemogu biti ja u ovom zivotu, tu i sada.-sto je naravno glupo razmisljanje jer svatko moze bit ono sto uistinu je, samo to treba spoznat...a ja neznam zasto nisam bio ja...sve ovo mi je prije bilo puno vise nejasno nego sada...mozda zbog toga... nisam bio kreno putem spoznaje sebe nego putem glume..to je bilo zbog tebe jer sam ti se oduvjek htjeo svidjeti htjeo sam da me volis i pokusavao sam bit ono sto ti najvise volis al kad sam duboko uso u tu glumu sve se raspalo, svaki put, kao i ovaj put...i jednostavno se tesko vratit na pravi put bez nekog "reset gumba" Svaki put kad smo iznova poceli izlazit zaljubili smo se, tad nisam glumio al s vremenom sam poceo i tad si me odbacila...kao i sada...ali kao sto vidis nasao sam uzrok tog problema...sve sto sad mogu je prepustit sve vremenu pa neka tvoje srce odluci...i mogu se nadat da ce promjenit odluku mojom spoznajom...moja borba tu nema smisla jer kad sam s tobom gubim razum i smisao...nemogu se borit protiv tebe...ako zazelis skinut cu ti zvjezde s neba ali protiv tebe nemogu... Na kraju krajeva zvjer se budi...  Kao sto sam rekao, ovo sve je nesto sto mi tu i tamo prodje kroz glavu... Ljudi zaboravljaju da je osoba puno sira od onog sto govori... |
|
Način na koji sam prije pokusavao doci do istine je bio ubit iluziju. To sam radio tj. pokusavao tako da sam pobio svaku misao, pokusavao sam doci do svakog uzroka od kud je potekla misao i svaki put sam morao pobit misao koju sam mislio. Svaki misao. To je dovelo do puknuca jer sam radio sve suprotno od onog sto zelim. Ako sam htjeo ic van, nisam, ako sam htjeo pusit nisam.svako zadovoljstvo koje sam zelio postic nisam potigao. Gdje me to odvelo?? Duboko u nezadovoljstvo. Filozofija je da bi se mozda mogao nac u tom nezadovoljstvu.sve sto bih cinio nebih cinio iz osobnog zadovoljstva, znaci da bih cinio za drugoga a ne za sebe. kad razmislim to mi je ustvari i cilj.jer ako cinis nesto za sebe podlozan si iluzijama jer sam sebi lazes da bi nasao izgovor da ucinis to iako znas da nije uredu.kad si takav i kad zapadnes duboko u to nevidis dalje od zadovoljstva. misli znaju biti varljive, kao da te one navode da cinis nesto sto dubokoo u sebi osjecas da nebi smjeo.ako su misli iluzije onda ih netreba sljedit.al kad ih nesljedis one te pokusavaju prevarit na sve moguce nacine.smisljaju lazi i prevare kako bi opet dobile kontrolu nad tobom. Spreman za drugu rundu. Pokusat cu ponovno pa cu vidjet kamo ce me odvest. Evo jedan tekst iz Kastenede koji po meni ful dobro opisuje sto zelim rec: "Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici. Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici." "Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju." "Ne, ne, ne" (Karlos odgovara) "To je apsurdno, don Huane. To što ti kažeš sasvim je monsrouzno. To jednostavno ne može da bude istina, ni za čarobnjake, ni za prosečnog čoveka, ni za koga" "Zašto?!" mirno upita don Huan. "Zato? Zato što te to ljuti?" Pa nisi još sve čuo. Sačekaj još malo, pa ćeš videti kako ćeš se osećati. Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci." "Ali kako oni to mogu da rade, don Huane?" (Karlos pita) "Da li nam oni to šapuću na uho dok spavamo?" "Ne, ne rade oni tako. To je idiotski! Oni su daleko efikasniji i organizovaniji. Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar, izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven." Karlos Kastaneda 1998 "Grabljivcu" su ti koji nam daju iluzije, lazne misli i kad se pokusas istrgnut pokusavaju te svim silama pridobit natrag. |
|
Izgubila ze teznja za moći, izgubila se teznja za velicinom, izgubila se teznja za zadovoljstvom... Postao sam mali skakavac u divljini...  |
How can it be so strong!!!??? I have absloutley no control over it...! The strongest force in the universe, it makes the world spin around... It makes you tremble... This love... |
|
Zamislite čovjeka koji radi sve suprotno od onog što želi s namjerom na postupi kako želi. E, to sam ja. Sve što napravim ustvari kasnije želim da sam napravio suprotno, al u trenutku kad napravim ono što zapravo neželim da bi postigo ono što stvarno želim kao da znam ono što zapravo želim al uvjek napravim ono što neželim zato što nisam siguran u ono što želim pa napravim ono što neželim. Nemam dovoljno samopouzdanja da bih napravio ono što želim.  copyright: Amaris :-) |
|
Moram li ponovno okusit umiranje duha, misli i osjecaja? Moram li ponovno proc kroz onaj mukotrpan proces umiranja da bih se ponovno rodio? Nekoc sam radio na tome da ubijem težnju, bio sam uspio, al možda me ponovno progutalo... Želja za krivim je opet tu! Subjektivnost je opet tu... Jednom davno su mi rekli:kad ti netko nešto kaže, prvo razmisli o tome, pronadi u sebi dali je to istina il ne i onda prihvati ili odbaci. Trudio sam se da to naucim i naucio sam... Zar je moguce da sam to, vlastito znanje, znanje koje sam naucio vlastitom rukom i vlastitom mukom, znanje koje sam naucio od sebe zaboravio? Dali je ostalo zametnuto negdje duboko unutra? Zar je moguce da sam se od mislioca opet pretvoris u neznalca. Mislim da je. Ocito da je... Bitno je samo znati da si tu, da jesi... A ja sam to zaboravio. Zaboravio sam tko sam. I mislim da me težnja previše zaokupirala, odvukla i zanjela. Osljepila me, odvojila od samoga sebe! Možda sam bio preslab u svojim mislima, pokleknuo sam, popustio sam. Ne! Necu ponovno okusit umiranje! Jednom sam vec pao u grob i vratio se, vec sam jednom hodao putem do groba i dobro ga poznajem, nemogu ponovno hodat tim putem, možda i hodam ali nemogu pasti u istu rupu, isti grob. Ne... Nemogu... Ostajem, borit cu se i dalje...želim to, moram to, drugacije ni nemogu... Bolno je svako radjanje, svaka promjena. Da bi postigli nešto moramo proci putem trnja i boli, kako bismo drugacije cjenili postignuto??  |
|
Ja pokusavam biti objektivan, pokusavam se probiti u taj svjet, cjelo vrjema bjezim od subjektivnosti i pokusavam otkrit nacin kako se probit u i zadrzat nekekvo objektivno stanje svjesti. A cjelo vrjeme serem da zelim pronac sebe! To su totalne suprotnosti!!! JA se nalazi u subjektivnosti zar ne? Mozda bih tamo trebao potrazit... Cjelo vrjeme pokusavam pronac odgovor na pitanje tko sam ja i sto zapravo zelim, zelim upoznat onu istinsku zelju iz srca, ne onu iskrivljenu zelju koja je na temelju pripadanja, drustva i samodazovoljstva stvorena. Problem je u tome sto ja kad kazem "ne" vidim cjeli smisao tog "ne", vidim posljedicu i vidim smisao koji lezi iza tog "ne". Ista stvar je i kad kazem "da", kao da vidim sve sto stoji iza tog "da". Kako da se onda odlucim koji odgovor da dam? Da ili ne?? Kako da se odlucim kada i u "da" i u "ne" vidim odgovore i smisao? Kako da biram koje odgovore zelim? Ja sam jedan od onih ljudi koji razbijaju glavom kada trebaju odlucit "dali da podignu podignu taj papiric ili ne" Iza svakog "da i iza svakog "ne" stoji ogromna prica i svaka od tih prica ima smisao i mozda nekakvu istinu al su ta dva smisla totalno suprotna, dve totalno smislene i totalno razlicite price. Mozda intenzivno osjecam stvari al se ponasam pekmezasto i razmazeno i kao malo djete se zbediram i neprihvatim. Nakraju svakog ovakvog teksta pozelim da ga opce nisam napiso i opce mi ga je glupo objavit jer nekako nije dovoljno docarao ono sto sam zelio rec, cini se totalno neputpun i kad bih ponovno isao pricat istu ovu pricu vjerojatno bih ju isprico totalno drugacije. Moje price nisu istina, one su totalne lazi, moj put, moje trazenje. Njima se sluzim kako bih izbacio ono lose ono negativno, ono lazno iz sebe. |
Kad čemo na kavu ratniče u bjelom?? |
|
Na kraju krajeva, kad je mjesec pun zvjer se budi da razori sve sto valja i nevalja. Zvjer nezna granice, blago onom ko poznaje zvjer... |
|
Cekam vrjeme... |
|
Čemu taj osječaj manje vrjednosti koji te samo sputava, koji nije istinit, koji te čini agresivnim prema samome sebi, koji te čini jos manje uspješnim a tjera te da se trudiš još više a na kraju, trudiš se previše... Čemu vračanje u prošlost? Čemu ponavljanje jednoteistih priča čija je bol več odavno trebala da nestane? Čemu osječanje prošlosti kad je več odavno prošla? Čemu pokušaji kad te oni čine još više nesretnim? Kako odbaciti prošlost i kako umirit misli? Kako kad te trud još više usporava... Čemu more misli kad te nemisli čine sretnim? Aha! Ego te čini manje vrjednim, manje sretnim. Jer ako ti netko ispriča priču i ti se pitas: "gdje sam ja, tko sam ja, zašto ja nisam takav, hoću i ja". -to je egčina! Kako se rješit tog ega? Osječaj manje vrjednosti može nastat samo ako dodje netko tko je vrjedniji od tebe. Znači ne imat ego znači ne bit vrjedan sebi, vidjet vrjednost drugih stvari a ne sebe. Kako kad je sve što vidiš plod tvoje glave, tvoje mašte? Kad je sve to ustvari dio tebe?Kad si to ti...? Nemoj pokušavat bit netko drugi, budi svoj...i ti si vrjedan, i ti nešto značiš, i ti postojiš...tu si...na ovom svjetu, medju ovim ljudima, udišeš isti zrak, piješ istu vodu, gaziš istu zemlju...i ova priča vrjedi nešto. I ona sadrži trunak istine kao i sve druge pjesme i priče. Na pitanje zašto nisam zvuk kiše nemogu dati odgovor. Želja za prejebenim me košta glave i srca. Stoga ako će netko ovo čitat nemojte komentirat...  |