(r: Jörg Buttgereit)



Ovo je drugi film Jörga Buttgereita, nakon ozloglašenog Nekromantika nešto (sasvim) drugačije. Film je podjeljen u sedan zasebnih epizoda od kojih se svaka dešava jedan dan u tjednu a sve se vrte oko samoubojstava i nasilnih smrti. Između priča pratimo raspadanje ljuskog leša ubrzanim kadrovima. Ovo je umjetnički film, pa je naravno na trenutke bio naporan za gledanje, iako cijenim sve vrste umjetnosti nisam se ustručavao preskakanja dosadnih dijelova. Najbolja mi je priča kada neki lik ženskoj u parku priča kako mu žena često krvari dok rade one stvari, na kraju mu ženska da pištolj i tip si prosvira glavu. Osim nje odlična mi je i ona kada tip gleda snimku na kojoj neki nacisti muče nekog tipa, te mu odrežu penis škarama za živicu, u to mu u sobu uleti neka ženska i počne mu srati kako je trebao biti negdje drugdje a ne kod kuće gledati tv. Ovaj odnekud izvuče pištolj i napravi joj rupu u čelu. Zatim dovrši pivo.


Zašto su ove kožne čizme izašle iz mode?!

Zaključak: mislim da će samo 0,1 % onih koji ovo čitaju ikada naletjeti na ovaj film, a kada se to desi samo će se 5% od njih film i svidjeti. To je skupina ljudi koji cijene modernu umjetnost.
Ok, ozbiljno, jako sam kritičan prema "umjetničkim" filmovima, jer je većina toga preseravanje i gubitak vremena, ovaj je čak i jedan od boljih ali opet nije baš da ga se mora pogledati pod obavezno.

Ocjena: 4/10