Nova ideja mi se već neko vrijeme mota po glavi, ne da mi mira...
U biti kako bi rekao Jigsaw - igra je već počela...

Zadnja priča iz serijala yu rock hitovi kao naslovi je objavljena, imam još dvije nedovršene, ali takve će vjerovatno i ostati....

Evo, dakle novog eksperimenta, ponovno vjerovatno ništa originalno i vjerovatno već viđeno, no nije ni bitno, nego je bitno da sada pređem na bitno.


Dakle, kontaktirao sam par blogera i predložio im neku vrst dvostrukog izazova:
pisanje priče po tuđim pravilima i s tuđim naslovom.

Pravila dosad:
ja napišem naslov priče i 15 riječi koje moraju biti sastavni dio priče.
isto tako taj drugi bloger meni zada iste uvijete.
A onda bi trebala nastati umjetnost!

Jedan bloger je zagrizao.
Bijesni točnije.

Uskoro više detalja, te popisi obaveznih riječi te ostalo.
stay tuned...

(r: Stevan Filipović)



Šejtanov Ratnik je fenomenalni srpski fanovski mistični horror, kompilacija svega onoga što smo i sami voljeli i gledali još od Juge do danas. Miješanje realizma i realizma američkih teen filmova osamdesetih, s naglaskom na američke slasher horrore i teen komedije iz tog razdoblja film stvara posebnu atmosferu, živopisne likove koje ubrzo zavolite i priču o misterijoznom ubojici prizvanom jednom drevnom knjigom, to je u biti sažetak prvih sat vremena filma.


Ekipa: betmen, robin i fina koka

Potom film iznenada zaokreće u sasvim drugačijem smjeru pa nas baca duboko u misticizam i poetiziranu srpsku povijest, korištenjem bosanaca islamske vjeroispovjesti (srp: turaka) kao mistika, u istom eksplotacijskom stilu kao što ameri koriste indijance, prikazivanjem knjaza Miloša kao najvećeg srpskog mačevaoca, kojeg je jedva ubio sam Šejtan.



Uz sve to romantična priča o prijateljstvu koje završava ljubavlju. Kritikom trenutne političke situacije u Srbiji, odnosno rastom nacionalizma, uz još hrpu referenci iz mora poznatih američkih filmskih hitova naše mladosti. A tu je i očita "posveta" Jacksonovom Gospodaru prstenova, korištenjem knjige umjesto prstena. Kad glavni lik zabrije sa najboljom prijateljicom u koju je potajno zaljubljen popne se na kontejner i vikne: "I`m a Lizard King! I cann do anythin!" A jedna od valjda antologijskih scena, scena koja u pet minuta najbolje prikazuje mentalitet i razmišljanje mladih na ovom području je scena kada mlađi brat poginulog mafijaša dolazi na zabavu u đipu mašući srpsom zastavom dok iz auta trešti himna srpske krajine, ulazi na zabavu gdje svira ambijentalni techno, svi plešu i kao uživaju, ali nekako ne "punim plućima", sve dok jedan od njegovih frendova ne stavi nardnjak, isti ti "rejveri" već iduće sekunde dižu ruke i vrište od ekstaze. Ako ništa samo tu scenu vrijedi vidjeti.


Ije je e jebo je

Kako već rekoh gotovo savršena posveta mladosti i nevjerovatno odlično uklopljena mistična priča u aktualna događanja. Neke scene su fenomenalno snimljene, neke su samo dobar trash, CGI je iznenađujuće dobar. Film je gotovo remek djelo, jedino što mu fali je više krvi i gorea pogotovu u prvom dijelu filma, te malo bolji tempo.


Taksist objašnjava što najviše treba mladim kokama

Zaključak: odličan film koji se mora svidjeti svima koji su rođeni u ex yu, a imali su VHS.

Ocjena: 7,5/10

Ponovno jedan opskuritet.

O čemu se tu radi?
Dva lika, Joe Pickett i Nick Prueher su još u srednjoj školi počeli skupljati razne filmove sa garažnih prodaja, filmova za obučavanje sa raznih čudnih poslova, i tome slično koje su znali puštati na raznim partijima da bi zabavili ekipu. 2004 obojica su dali otkaze i posvetili se produkciji svoga prvog dokumentarca Dirty Country. Da bi skupili pare krenuli su na turneju sa svojom kolekcijom čudnih videa, nazvali su to Found Footage Festival, a koncept je poprilično jednostavan i dobar. Puštaju klip za klipom dok njih dvojica komentiraju i uvode gledatelje u "priču" iza svakog isječka. Ima tu svega, iako većina i nije toliko smiješna i to i nema baš previše smisla uz hrpu nevjerovatnih video koji se mogu naći na youtubeu i ostalim sličnim stranicama, ipak vrijedi potrošiti sat i pol vremena na ovo.





Found Footage Festival se osim standardnih pojavljivanja po gradovima pojavio i na HBO US Comedy Arts Festival, Just For Laughs, New York Comedy Festival, Impakt Festival u Nizozemskoj, te na Central Standard Film Festival.


Da li je ovo nova pop zvijezda? Vjerovali ili ne gospođica ima ultimativni hit: Get down Goblin, kojeg kada jednom čujete pjevušite danima, nešto kao Bičuj me Stojane

Zanimljivije stvari/klipovi:
Švarcneger priča o tome kako mu je dizanje utega kao svršavanje sa ženom, kako osvojiti ženu hipnozom, nevjerovatno loši pjevači, kao iz najdoljeg pakla myspace-a - "Get down Goblin!" će me progoniti mjesecima!:-), fitness video mash up, nešto kao usisavač za pravljenje kul frizure, maska za uljepšavanje lica elektro šokovima, mehanički skupljač kokoši, te i najbolji It Only Takes a Second video klip o sigurnosti. Ovo svakako vrijedi pogledati.


Talk show u kojem tip razgovara o Bibliji sa plišanim igračkama! Nadam se da će i nama to Fodor omogučiti!

Ja sam osobno pogledao dva komada, Found Footage Festival Volume One: Live in Brooklyn (2006) i Found Footage Festival Volume Two (2007) oba izdana na DVDu.


Jason? Ne, nego maska za zatezanje lica uz pomoć struje.

Teže ćete doći do ovoga, ali uz malo truda...


E šta bi mi bez jubitoja!
Dakle, Jan Terri sa numerom Get Down Goblin!!! Cijeli video spot kao što je prikazan na Muzičkoj televiziji!
Pojačajte i uživajte!

Kada sam ga prvi puta vidio na njezinoj lijevoj sisi pomislio sam da je pravi. Jer ga naravno nisam vidio prvi puta kada sam joj zurio u sise. Niti drugi put. A ni četvrti... A sada je leptir bio tu. Crni. Na gornjoj polutci njezine lijeve sise. Tako lijepe i kako se sa ove sigurne udaljenosti činilo sočne sise. Moram priznati da mi je na poslu znala često pasti koncentracija. Operirajući natekle ljudske mozgove ja sam pokušavao pogoditi koje su joj boje bradavice. I da li su prevelike ili onako taman. Broj smrtnih slučajeva nije se drastično povečao pa nisam privlačio pažnju na sebe. Zašto li si je istetovirala crnog leptira na lijevu sisu pitao sam se dok sam često znao vrh lubanje zašivati naopako.

U menzi smo često razgovarali o medicinskim problemima..
- Kako je dobra ova mala na praksi. - rekao bi Stribor, ili dr. Dudić kako sam ga morao zvati kada sam mu se obračao.
- Ona plava, jel? - ja bi se znao praviti nezaiteresiran, kao.
- A ne bog te jebo ona debela što skriva čokolade u gaćama! - Stribor bi se znao zapjeniti.
- Pa nije loša. - jedva bi se natjerao da kažem takvo nešto o Boginji.
- Nije loša? - Stribor bi me znao podrugljivo glumiti a onda bi nastavljao - Bog te jebo! Dao bi i kurac samo da je mogu izjebati! - glasno bi šapnuo Stribor, pljujući mi po odijelu.
A onda bi ona prošla pored nas te se osmjehnula.
Ja bi osjetio da mi se nešto slijeva niz nogavicu, a Stribor bi samo dahtao s jezikom vani kao pas na vručini. Ubrzo bi obojica morali na wc.

Danas mi je opet asistirala pri operaciji preslagivanja unutarnjih organa. Tako da sam opet morao Stojana kajišem zavezati za lijevu nogu. Nisam ni primjetio da mi je slina krenula dok sam je gledao kako oštri noževe. Od brzih pokreta po oštrici noža sise su joj vibrirale lagano i gotovo neprimjetno, ali ipak ne toliko da bi promaklo mome kirurškom oku. Osjetio sam kako mi kajiš zateže lijevu nogu i kako mi noga lagano trne. Nisam mario. Obukao sam neke rukavice koje sam našao pokraj operacijskog stola 1 i ležerno došepao do stola broj 2.

- Gna. - rekao sam Boginji misleći da sam pohvalio njezinu vještinu oštrenja kirurških instrumenata.
- Doktore Tomos zar ste se ozljedili? - upitala me je upitno gledajući moju lijevu nogu i vrh kopče kajiša koja je probila hlače.
- H-hh?! - iznenađeno sam upitao, ne znajući o čemu to govori, ni ne mareći. Jedina mi je želja bila da poplašim crnog leptira na njezinoj lijevoj sisi i da joj svršim u uho.

Operacija je prošla dobro, mada je pacijent umro.

Taj dan je više nisam vidio, ali sam joj se s vremenom uspio malo više približiti. Jednom sam glumeći da sam se poskliznio i istovremeno dobio epileptični napadaj uspio malo ramenom okrznuti po lijevoj sisi. To me je koštalo lijevog oka, koje je ostalo na oštrom rubu stola u menzi, te naravno moga posla kao voditelja kirurškog odjela. Navodno bi šef kirurgije s crnim povezom preko lijevog oka odaslao pogrešnu sliku o našoj bolnici.

Poslije toga nezaboravnog prvog kontakta, Boginju nisam vidio neko vrijeme. Odnosno dok je nisam počeo slijediti do kuće s prakse, a potom i do škole i iz škole do kuće, a kasnije bi je pratio i vikendima. Vrebajući pravi trenutak da se bolje upoznamo. Namjerno sam ostavio bradu, jer nisam želio da pomisli da imam manje od pedeset godina. Život u gradskom parku je bio težak za mene. Pogotovu noću kada bi bića noći izašla iz svojih jazbina. Jednom sam morao nožem ubiti nekog od gladi izbezumljenog beskučnika koji mi je htio ukrasti potkošulju s drveta na kojem se sušila.

Hranu mi je bilo sve teže pronalaziti jer su ljudi sve opreznije šetali sa svojim psima.

Jedne večeri, nakon nekog određenog vremena, kada sam si iz očaja nožem pokušavao odrezati lijevo stopalo da ga pojedem, naiđe ona. Vodila je nekog ukusnog psića na uzici. Pudlicu. Izgledala je kao mini ovca. Slina mi je krenula ali nisam mogao razmišljati o hrani. Nezainteresirano sam pudlici prerezao grkljan. Ispravio se što sam bolje mogao i ljubazno se nasmijao Boginji. Njoj je donja usna podrhtavala dok je gledala negdje dolje, suze su joj tekle, a sise se tresle. Očito je i njoj bilo drago da me konačno ponovno vidi.

- Ljubavi dođi. - rekao sam joj šaptom, konačno se izgubio onaj strah. Ipak smo se ono jednom dotaknuli tako da sam sada bio mnogo hrabriji. Htio sam je nasmijati pa sam je udario po lijevoj sisi, glumeći da ubijam crnog leptira. Ona je vrisnula, vidio sam da ni ona više ne može izdržati napetost pa sam spremno skočio na nju. Pali smo iza nekog grma. Znao sam da voli prirodu a pogotovu nisko raslinje i znao sam da želi da je upravo tu uzmem.

Htio sam je još malo opustiti gurajući joj prst u vaginalni otvor, ali sam nažalost prije toga zaboravio pustiti nož. Izgleda da ju je to zaboljelo jer je vrištala i vikala da je boli. Odmah sam bacio nož i strasno je poljubio. Malo mi je brada smetala kao i ostaci hrane po njoj, ali strast je bila jača... Ljubio sam je i spuštao glavu sve niže, stalno joj držeći ruke oko vrata, jer mi se činilo da joj se to sviđa, pošto je ispuštala one zavodničke siktave zvukove.

Konačno sam joj lizao te predivne sise, znao sam da joj neće biti drago kada maknem ruke s njezina vrata ali morao sam na tren, jer sam morao rastrgati njezinu majicu i grudnjak. Odmah sam vratio ruke na njezin vrat, mada mi se čini da ju je strast prošla jer je bila puno mirnija. Počeo sam je udarati glavom u sise, znao sam da će je to ponovno napaliti. Kao što i je, počela je zavodnički grgljati. A ja sam sve jače i brže udarao glavom u njezine sise. Zatim sam oslobodio Stojana i ugurao joj ga u vaginalni otvor.

Bila je topla i vlažna, samo je čekala. Ritmički sam joj zabijao Stojana dok sam joj istovremeno glavom udarao u sise. Uživali smo tako u seksualnom činu dok konačno nismo zajedno svršili. U zanosu sam joj odgrizao lijevu bradavicu, bojao sam se da će se ljutiti zbog toga, ali na moje iznenađenje nije. Ponukan time odgrizao sam joj i dobar komad lijeve sise. Ona me je samo pozorno gledala. Izazivajući me.

Moj Stojan je još uvijek bio u njoj, kada sam osjetio da se njezini vaginalni mišići ponovno grče i stiskaju ga. Pohlepno sam jeo njezinu lijevu sisu dok sam joj se ponovno jako zabijao.

Kada sam konačno drugi puta svršio pojeo sam joj sise sve do grudnog koša, neka rebra sam i ogolio. A onda je moj kirurški nagon proradio i pomislio sam da je mrtva.
Bila je mala šansa za to, ali ipak sam htio biti siguran. Provjerio sam joj puls na vratu, ali nikako nisam mogao nači žilu kucavicu. Pomogao sam si nožem. Napravio sam vrlo mali otvor duž njezine lijeve strane vrata te malo izvukao glavnu vratnu arteriju van. Prislonio sam uho na nju. Nije se čulo ništa!

Prvo nisam mogao vjerovati! Zar da nas rastavi naša neobuzdana strast? Kao ljubav Romea i Juliju!? Nisam znao šta bi pa sam zaplakao. Suze su mi curile na ono jedno oko koje mi je preostalo. Pao sam preko svoje Boginje i dugo jecao. Jecao sam tako do kraja svojih dana.

Moram priznati da je pjesma dobra i odvrtio sam je par puta, pa evo i jedne live izvedbe samog benda:




Dakle, sutra slijedi priča na zadani naslov. Ako se netko kasnije uključio uzeo sam desetak naslova yu rock pjesama i od njih pokušao stvoriti nekakvu priču barem koliko toliko tematski vezanu za naslov pjesme. Pjesme nisam prije čuo niti sam išao tražiti tekstove da vidim o čemu se radi u njima. Priče su nastale samo na osnovu naslova. Kasnije sam s neta pokupio ovaj dodatni materijal.

Ulicna svetiljka, baca svetlost u krug
dok crni leptiri lete pravo na nju
ali ne znaju da tu je kraj
da ih ubija njene svetlosti sjaj

Nekad sam leteo leptir bio i ja
svetlost me mamila krila mi sprzila
crni leptiru, bezi u noc
jutro sacekaj svetlost ce doc'





A evo kako to zvuči uz glazbenu podlogu:




A evo kako bi to zvučalo da je otpjeva James Hetfield iz Metallice:

Jebo ja Renatu Dvopek i onaj njezin bezlični fitness video. A stavio bi joj i u usta da se ne bojim, jer kad izgovara riječi izgleda poput onog Cenobita što cvokoće zubima, a kad ona kaže "č" to je stvarno tvrdo "č", gotovo kao duplo č. Njezin fitness video je isto tako previše ukočen i steriliziran.

Moja je preporuka da si nabavite Warm Up with Traci Lords, VHS koji se jako jeftino može naći na netu, ili barem rip istoga.
A ako ne znate tko je Traci Lords slobodno si lupite šamar.

Ovaj fitness video ima sve što vam treba da bi vas potaknuo na vježbanje. Iako je poticajniji za muškarce mislim da ni žene ne mogu ostati hladne na odličan niz vježbi.



Glazba je sleazy 80`s disco pop/hop sa odličnim tekstovima izrecitiranim/odrepanim od strane same Traci: "Self control is the key, but not to hard as you see.... Don`t jerk ih hard keep it smooth... Put your toe to your ankle to your self you`ll be thankfull..." A ako vam ni to nije dosta tu je i lik u tajicama.


Jel netko uopće skužio tipa desno!?

Ultimativni fitness video!
NIje ni čudno što je ocjena na IMDbsu: 8,2/10, tako bi ga i ja nekako ocjenio...


A ako želite istovremeno učiti engleski i vježbati, nema boljeg od ovoga:


Evo još par klipova kad smo se već zagrijali...






A ovi klipovi prikazuju i praktičnu primjenu:









Nego, dok sam vrpao po jubitoju skupljajući sve ove klipove, naletio sam na "injection porn" ili kako god to nazvati, dakle, barem za mene novost u pornjavi ili čemu već, teško je to više definirati tim izrazom, uglavnom vdio sam nekoliko klipova gdje "doktori", pretežito ženski daju (prave!) inekcije zgodnim ženskim pacijentima, u nekoliko slučajeva mi se čini da im stvarno i zabiju duboko u guzicu!



Naravno da sam onda nabasao i na jednu rusku stranicu koja ima sekciju "medical room".
Svašta.

(r: Chung-Sing Choh; originalni naslov: Xin jing wu men 1991)



Ovo je parodija na kung fu filmove, s naglaskom na istoimeni original s Bruce Leejem (barem što se tiće engleskog prijevoda!). Film sam u biti pogledao samo zato što u njemu glumi Stephen Chow. I moram priznati da sam se malo razočarao. Da, ima tu scena fajta pljuvačkama, čačkanja kašikom po muškom anusu, i još ponešto ali nekako sam više očekivao.
Stephen Chow je dobar kao glumac ali tek je počeo rasturati kad je sam počeo režirati.
Ovdje su neke scene toliko debilne da ih nisam mogao gledati.



Zaključak: film iako ima par dobrih trenutaka ipak nije ništa posebno i može se pogledati ako baš nemate ništa bolje.



Ocjena: 4/10

(r: Richard Stanley)


Kad smo već kod pustinje...

Dust Devil je južno-afrički film sa pričom temeljenoj na snu samog redatelja o biću iz pustinje koje može mijenjati oblike i hrani se ljudskim dušama. Većinom uzima oblik zgodnog kulera obučenog poput revolveraša iz špageti vesterna koji stopa uz pustu cestu krozu pustinju te tako pronalazi žrteve. Prvo ih slika, jer fotografija zarobi dušu fotografiranog, a onda se samo treba pozabaviti sa ljudskim tijelom. Tu se uplete i jedna odbjegla supruga, lokalni šaman i policajac sa mračnom prošlošću. Sasvim dovoljno.





Film je prvo izašao kao 120 minutna redateljska verzija koja se nije baš svidjela američkom distributeru Miramaxu, osnovanog od braće Weinstein, koji su znali ponekad "ubosti" pravu stvar (kao naprimjer Pulp Fiction ili Heavenly Creatures), ali i jebeno pogriješti kao u ovom slučaju kada su odlučili da iz filma izbace sve nadnaravno, te su tako napravili 86 minutnu verziju bez konzultacije niti odobrenja redatelja gotovo potpuno izbacivši glavnog lika, policajca kojeg glumi Zakes Mokae. Nekako su se uspjeli dogovoriti i redatelj je napravio 95 minutnu verziju, u međuvremenu Palace Pictures je bankrotirao i nije se činilo da će film ikada igrati u Velikoj Britaniji. Kasnije se pojavila još jedna verzija filma koja je igrala u Španjolskoj i Portugalu ali je sam redatelj nikada nije vidio! Godinu dana je Richard Stanley bjesomučno tražio negativ i konačno ga locirao u PolyGramu, otišao je do glavnih financijera filma Channel 4 i British Screen Finances koji su naravno htjeli vidjeti što se desilo sa njihovim ulaganjem, PoliGram je bio prisiljen predati negativ koji je potom redatelj sam editirao kako je želio financirajući sve svojim novcem.
Upravo tu verziju sam i ja pogledao. Podaci su preuzeti sa IMDb-a i samo su jedan od pokazatelja sa kakvim se sve pizdarijama redatelj, odnosno autori moraju boriti, čak i nakon završetka filma.


Obratite pozornost na krov...

Dust Devil ne bi ni mogao zamisliti bez nadnaravnog dijela, jer to i drži cijeli film na okupu. Ovo je zanimljiva mješavina špageti vesterna u stilu Sergio Leonea, magije, miješanja sna i jave u stilu Lyncha, dok neke scene izgledaju kao da ih je snimio Werner Herzog.



Zvuči nevjerovato, ali upravo sam to sve vidio u filmu. Fenomenalno korištenje prirodnih ljepota, pustinje Nambije izgledaju gotovo post apokaliptično. Tu je i odlična glazbena podloga, mješavina atmosferične glazbe i countryja, uz poneku temu koja opet podsjeća na Ennio Morriconeove klasike iz špageti vesterna. Odlična režija, sanjiva atmosfera, te fenomenalna fotografija, nešto malo krvavih scena, poneka erotska scena, dobri glumci...



Od negativnih stvari, ali i to uvijetno rečeno su dijalozi koji su većinom debilni ali na onaj zabavni način, zato sam i napisao uvijetno. Opet ima par rečenica koje su zakon, kao npr: "prestani gledati svijet očima bijelog čovjeka, počni gledati kao čovjek", ili "šta misliš koliko ubojica godišnje završi kao žrtve udara groma ili automobilske nesreće? Jesi li razmišljao o tome? To bi bila zanimljiva statistika."



Razgovor policajca i lokalnog vudu svećenika nakon što ga je policajac pitao zašto je ubojica uzeo prste žrtve:
Joe Niemand: There's a whole lot of power in fingers and knots and knuckles and such. If you want to win a war, you gotta have a whole fistful of knuckles!
Ben Mukurob: You smoke too much, Joe.

Uglavnom iznenađujuće dobar film, koji ide po svojim pravilima, ponekad se kosi sa logikom ili zdravim razumom, ali još od zadnjeg Lyncha nisam pogledao ovako dobar istinsko umjetnički film.

Ocjena: 8/10


Trivija:
Richard Stanley je redatelj i Hardwarea (1990), koji mi je ostao u dragom sjećanju iz djetinjstva, o robotu kojeg u pustinji pokupi skitnica skupljač smeća pa ga donese svojoj djevojci da ga iskoristi za skulpturu, ali na kraju on iskoristi nju... e, to bi trebao ponovno pogledati!

A 1996 je počeo režirati The Island of Dr. Moreau pa su ga otpustili i uzeli John Frankenheimera, baš me zanima kako bi film izgledao u originalnoj verziji.

I još!
Prvi film mu se zove Rites of Passage (1983), kao i jedan mod za Serious Sama!:-)

(r: Cirio H. Santiago)



Filmovi poput ovog nisu zahtjevni za gledanje, pa se često gledajući ih uhvatim u razmišljanju:
- da li bi nekako bolje mogao iskoristiti ovo malo slobodnog vremena što imam?
- ili je gledanje jeftine filipinske "prerade" Mad Maxa 2 najbolje što mogu smisliti?
Nekad se stvarno pitam...


Čak i nezaobilazna scena kupanja nije ništa posebno

Ok, gledao sam svašta i svakako puno gorih i dosadnijih filmova i uvijek ću prije izabrati ovakvo nekakvo jeftino smeće od nekakvog najnovijeg hollywoodskog hita, jer koliko god film bio loš, ipak se tu vidi taj nekakav uloženi trud, želja za stvaranjem.

Ipak, moram se pomalo i diviti kako im je uspjelo da naprave da sve izgleda ovako loše, scene borbe podsjećaju na Bore Lija, likovi u biti i ne postoje, samo loši glumci koji se šetaju okolo, trče i povremeno otvore usta, da bi tu kasnije došao očajni engleski dub. Ne znam, valjda je jedina scena koja će mi ostati nekoliko dana u sjećanju ona kada hrpa patuljaka trći za ženskom dok je ne "spasi" junačina, u biti bilo je dovoljno da se on pojavi a oni mada ih je jedno tridesetak pobjegnu u strahu! Heheh...

Jebiga, ljudi su dali najbolje od sebe, iako to baš i nije puno.


Ovo me podsjeti da moram nabaviti Slepu furiju (aka Blind Fury (1989) !:-)

Ocjena: 3/10

Kittie mi odavno nisu zanimljive, od žena u metalu mi je trenutno najzanimljivija izvjesna Candace Kucsulain, kada jednom čujete taj milozvučni, glas anđela(*) jednostavno ne možete prestati slušati. Ima tu nešto božanstveno, i jako seksi u ovoj opakoj curu koja možda ima i tetovažu dvije previše, ali....



Walls Of Jericho - All Hail The Dead (Live Toronto 04)

(tekst pjesme):

all hail the ones that take from life without giving back.
what's ours is ours.
control is all you crave, a fucking paycheck is all you are.
our world is crashing down before our fucking eyes.
we strive to be perfect in this imperfect world, so watch her starve herself.
struggle to fit the mold, as she makes her self sick, it should make us all sick.
we can't go on like this, we can't go on like this.
know your fucking role they say, as they die fighting beauty.
but they never knew that they were truly beautiful.
and we can't go on like this.
with our brainwashed minds, as they die fighting beauty.
because we're slaves to the system
we can't go on like this, let the dead be dead.
you corporate fuck, it's time to fight this.
the status quo, it's time to fight this.
our broken families, it's time to fight this.
your billboard barbie, it's time to fight this.
let the dead be dead, all hail the dead.


Pjesma je sa njihovog i najboljeg istoimenog albuma iz 2004. Kasnije je sramežljiva i povučena Candace nabacila koju kilu mišića, te danas i nije ovako seksi, no, zato je tu youtube da pamti najljepše trenutke povijesti...





(*) "Anđeli su poput antena koje nas povezuju i opominju da podignemo pogled iznad ovoga materijalnog svijeta kako bismo dodirnuli duboki i istinski smisao vlastite egzistencije."

Izvor: Glas Koncila, broj 39.

(r: Ronnie Cramer)



Koga ne bi zanimao film s ovakvim naslovom?!
A o čemu se tu radi?


Luzer

Marcus Templeton je luzer koji radi "shitty jobs" i kojemu očajno treba cura. Noću radi kao security, a po danu gleda nekakav loš adult kanal sa striptizom cura koje i ne želite vidjeti gole. Istovremeno netko mu stalno pod vrata trpa religijske pamflete o tome kako je grijeh gledati programe koji prikazuju gole žene. Nakon nekoliko neuspješnih i nevjerovatno jadnih pokušaja odustaje i počne trošiti pare na cure iz oglasnika koje dolaze na kučnu adresu...



Zanimljiv low or no buget film. Ponajviše zbog odličnih unutarnjih monologa glavnog lika, poneke lude scene, kao što je gledanje monster moviea o seksualnoj epizodi neke žene i mozga u staklenki uz komentar "Even that brain got a girl!" i valjda najjadnijeg glavnog lika ikada! Ako želite pogledati malo drugačiji film probajte nabaviti ovaj.


Jebač

Zaključak: iako presporog tempa i povremeno na granici negledljivosti, ipak zbog već spomenutih detalja i još ponekog dragulja vrijedi ga pogledati.

Ocjena: 5/10

Ok, mislim da je vrijeme za novu anketu.

U pornićima je očito najluđa stvar ATM, aka ass to mouth, a drugo mjesto dijeli dvostruka analna penetracija i gušenje kurcem, što je nekako i logično, čudi me jedino da nije više ljudi navelo lizanje muškog šupka od strane ženske kao jednu od čudnijih stvari ali tako je kako je. Kako sam već rekao u jednom komentaru, kasnije sam skužio da sam zaboravio cum swap, odnosno prebacivanje sperme iz usta jedne u usta druge kuje.

No, evo malo drugačije ankete.
Uskoro ću napisati nešto malo o serijama koje sam gledao u zadnje vrijeme, pa evo čisto da vidim šta drugi gledaju.
U komentarima možete navesti i seriju koja je po vašem mišljenju nepravedno ispuštena.

Eto!

(r: Tamakichi Anaru; aka Psycho: The Snuff Reels aka Tumbling Doll of Flesh)


Ovako je sve počelo... Očajna kvaliteta slike samo pojačava "realističnost" filma

E ovo je pravi torture porn!

Film bi bilo najlakše opisati kao Guinea Pig: Flowers of Flesh and Blood (1985) sa hard core seksom!



Zaplet počinje kada Kana, porno glumica, pokuša da prekina snimanje nasilne porno scene. Ono što slijedi kasnije je jedan od najbolesnijih i najeksplicitnijh prikaza iživljavanja nad ženskim tijelom a kasnije i lešom ikada! Tu su između ostaloga i scene ribanja jezika ribežom, jebanje ženske dok joj se amputira noga, vađenje crijeva igranje s njima, te jebanje u novonastalu rupu. Zanimljivo je da je cenzurirana jedino ženska vagina!



Ako tražite ekstremno potrudite se nabaviti Niku daruma.

Ocjena: 5/10 (u filmu se nema šta posebno vidjeti, mogu se jedino diviti fenomenalnim efektima)

(r: Tobe Hooper)



Pa, evo JOŠ jednog kultnog horrora koji je čisto smeće!



Nisam imao puno informacija o filmu prije gledanja - tako mi je i najdraže. Znao sam samo da ga je režirao Tobe Hooper, i da je riječ o jednom od najboljih horrora, pravom kultnom filmu...


Bole me noge bolje da se skinem u gačiće...

Pojedeni živi i Tobe Hopper, spojiviši to dvoje očekivao sam film o nekim ljudožderskim redneckima, pa čak i zombije, ali ni na kraj pameti mi nije bio "afrički krokodil koji jede sve"!
Što bi isto bilo ok, da nije nevjerovatno debilne glume i reakcija glumaca! Jedino se iz sivila istiće solidni Englund (koji će se kasnije proslaviti ulogom Fredija Krugera).


Baš je vruće ovdje u močvari...

Krvave scene su rijetke i napravljene su kao da su ih radili osnovnoškolci. A najiritantnije od svega su ženski likovi i njihovo nevjerovatno irirtantno i neuvjerljivo vrištanje, pogotovu što sam film gledao sa slušalicama na ušima. Ok, znam da je film snimljen u ono vrijeme kada su ženski likovi korišteni upravo zbog vriskova i pokazivanja sisa, ali ovdje su stvarno pretjerali!
Mada je ok što su pokazale par sisa.


Ako ništa ima dosta scena presvlačenja

Za ovo stvarno treba imati strpljenja.
Preporuka: samo ako želite pogledati svaki horror ikada snimljen ili se palite na ženske vriskove u mono zvuku.

Ocjena: 2/10 (par sisa, odnosno dva para i ipak jedna solidna scena kad krokodil odnosi žrtvu)

Išao sam ulicom, misli su mi lutale. A onda ispred mene odjednom čudan prizor: nekog djedicu tuče nekoliko klinaca. Požurim...

- Ej, koji vam je kurac! Pustite starog na miru! - dreknem dok im prilazim, klinci jedan po jedan zastanu, vide mene kako idem prema njima a onda se jedan po jedan pokupe trkom.
- Jeste li dobro? - pitam starog, mada vidim da nije.
- Uh... spasili ste me. - on će drhtavim glasom.
- Ova današnja mladež. - ja citiram nekog političara dok mu pomažem da se uspravi.
- Jel možete? -
- Mogu, mogu. Hvala vam puno. -
- Ovo su vaše stvari? - pokažem na par vrečica i torbu kraj njega.
- Da. - kaže on i krene da će uzeti torbu, pa jaukne i pusti je.

- Šta je bilo? -
- Morat ću je ostaviti. Ruka me boli. -
- Čekajte zvat ću Hitnu. - ja već vadim mobitel, on odmahuje i šepavo odlazi od mene.

- Ej, čekajte! - viknem ja, nabrzinu pokupim njegove stvari i krenem za njim, nije daleko otišao. Kraj njega sam, on se okrene prema meni.
- Evo ja ću vam ponijeti. Ipak bolje da vam pogledaju tu ruku. -
- Ma, šta imaju gledati? Nije to tako strašno, zarast će, a osim toga nemam ni socijalno. -
- Jeste li daleko? - upitam, sad sam već pomalo osjećao težinu torbe i vrečica.
- Ne. -

Više nismo ništa pričali dok nismo došli do jedne kuće za koju je on rekao da je njegova. Ušli smo. Stavio sam stvari kraj stola u kuhinji.

- Hvala vam mladiću. Hvala vam puno. Da nije vas... -
- Ma pustite to! Nego onda idem ja... -
- De čekajte! Hoćete popit šta? -
- Ma ne znam, trebo bi... -
- Jedno pivo? -
- Ajd može pivo, pa idem. -

Dao mi je pivo a sebi je nacijedio pola naranče.
Sjedili smo u tišini, gledao sam okolo, sve je i izgledalo nekako penzijonerski, a i širio se taj miris...
Popio sam pivo, stavio bocu na stol i ustao se.
- Čekajte! - vikne on.
- ... - čekao sam.

- Čekajte, ne znam kako da vam se odužim. Moram vam nešto dati. - kaže on i počne se ogledavati, kao da traži nešto, išta što u toj kući vrijedi.
- Ma ne brinite se za to. Našao sam se u pravom trenutku za vas i to je to. Dali ste mi pivo i dobro, idem sad. -

- Imam nešto što bi vam se svidjelo. - on će sa nekakvim čudnim sjajem u očima.
- Hm... slušajte... - krenem se ja izvući.
- Dođite. - kaže on i krene prema jednoj od soba. Otvori vrata. Iznutra se začuje nakakav tup udarac. Pokaže mi rukom da uđem ili da barem pogledam šta se nudi. Pa provirim.

Nisam odmah registrirao ono što je bilo očito, zato što je bilo tako apsurdno, nemoguće. U sobi, zavezana lancem čučala je djevojčica. Bila je potpuno gola, prekrivena samo modricama i skorenom krvi, rukama je obuhvatila koljena, činilo se kao da ni ne diše, ali njezine oči, koje su me gledale, odavale su život, život koji se bori za opstanak. Sve ono što se desilo poslije toga kao da se odvijalo u slow motionu....

Okrenuo sam se prema starom. Taj cerek na njegovom licu. On je stvarno pomislio...

Mislio sam da ću eksplodirati od naleta bijesa i adrenalina. Skočio sam na njega, prikucao ga na zid i počeo ga daviti. On se otimao i udarao me, nisam popuštao dok nije pogodio na pravo mjesto, noge su mi popustile i obojica smo pali. Stari je bio nekako življi nego li prije. Puno življi. Otrčao je u kuhinju.
- Koji je ovo kurac?! - vikao sam za njim, a potom sam i sam krenuo prema kuhinji.

Iznenadio me na vratima, udario me je onim batom za tucat meso, sigurno mi je ostao mozaični uzorak na čelu, šteta što ga nisam imao prilike vidjeti, jer me je nastavio udarati, po čelu, nosu, zubima, očima. Par puta sam ga zbacio i pokušao se ustati, ali on bi ponovno nasrnuo, kao pas željan krvi. Udarao me je i udarao, možda i dugo nakon što sam ja napustio ovaj odvratni svijet.

I moj se komšija ponekad vrati trezan kući
Desi se da njegova ćerka ponekad spava sama
Razvratnici pustite perverzije
PIjanice ostavite piće bar na tren

Ref:
Svi ste vi ponekad anđeli (3x)
Dođavola mogu valjda jednom i ja

U mog su druga zaljubljene dve
Obe hoće u isto vreme da budu sa njim
Devojčice, pustite perverzije
Devojčice, zaustavite krvarenje iz leve pretkomore

Ref:
Sve su one ponekad anđeli (3x)
Dođavola mogu valjda jednom i ja

I moja ženska se ponekad napije
Ponekad ranije odem u krevet sa njom
Dečaci, pronadjite devojke
Dečaci, prestanite s' lažima bar na tren

Ref:
Svi smo mi ponekad anđeli (3x)
Dođavola mogu valjda jednom i ja



(nastavljamo sa serijom priča naslovljenih po velikim yu rock hitovima!
već sutra nova priča inspirirana ovim naslovom!)

(r: David Gebroe)

Već se i iz samog naslova vidi da je ovo nešto drugačiji zombie film..


Scena nema veze sa filmom ali nije mi ga se dalo tražiti te vaditi screen shotove

Film kreće scenom vjenčanja mladog bračnog para i njihovog bijega na medeni mjesec u neku vilu na obali mora. Glavni glumci su odlični i uvjerljivo glume zaljubljeni par. Sve je super sve je za pet. A onda honneymoon pokvari zalutali zombie.


Još jedna fotka koja nije iz filma ali izgleda dobro!:-)

Film nije loš, svakako ga vrijedi pogledati. Gluma je dobra, jedino u oči bode glumac koji je katastrofalno "odglumio" policajca (on mora da je nešto u rodu s producentom;-).
Fotografija je lijepa i čista, s možda malo pretjerani kontrastom. Priča je svakako originalna, samo što se mogla i bolje obraditi. Scenarij je svakako trebalo još dosta doraditi.
Film nije pretjerano krvav, što je svakako minus za jedan zombie film, ali opet, ovo je ionako više "ljubavna drama... sa zombijima" i jedan je od onih koje bi preporučio za gledanje u dvoje.

Zaključak: Nadam se da će u remakeu malo preraditi scenarij.

Ocjena: 6,5/10

(r: Thomas Bangalter i Guy-Manuel De Homem-Christo)

We are the (selfdestructing) robots...


Kad smo već kod pejzažnih filmova...

Daft Punk su me osvojili sa Da Funk i onim ludim spotom, kasnije ponovno i sa Around the World i Burnin, ne znam koliko se to često vrtilo, kasnije sam nabavio i cijeli album - Homework, jeli. Ali u biti vrtile su se većinom te tri stvari. 2001 je izašao Discovery taman u vrijeme najvećeg retro diska 70ih i 80tih, mada meni nije nikada sjeo u potpunosti. A zadnji - Human After All mi je zvučao nekako nedovršeno, mada je Robot rock odlična, samo malo preduga, kao i Television Rules The Nation, dobra ideja ali nekako joj nisu dali da sazrije.
Sad već prošle godine, izdali su i drugi live album - Alive 2007, prvi se zvao Alive 1997, fenomenalan miks svega dosad izdanog u ponešto drugačijim verzijama. Odličan album.
A godinu dana prije snimili su i pravi igrani film Daft Punk's Electroma o kojemu sad konačno i par riječi! Rijeć je o art filmu tako da sam namjerno malo razvukao sa uvodom, jer se o samom filmu nema puno toga za napisati.


Zbog ove fotgrafije sam i nabavio film! Iako se nažalost, sisara ne pojavljuje u njemu!

A o čemu se radi u filmu?

.

O dva robota koji žele postati ljudi. Tako barem kaže službeni zažetak radnje. A mi u filmu u biti vidimo dva lika (Daft Punk) obučena u kostime (retro) robota koji se prvo voze autom, zatim šetaju kroz nekakav grad robota u pustinji, zatim im neki likovi u bijelom naprave maske u obliku ljudskih lica, maske se ubrzo počnu topiti, ostali roboti popizde na njih dvojicu - valjda jer su stavljali te maske, pa oni moraju pobjeći iz grada. Kasnije malo šetaju pustinjom. U međuvremenu vidimo jedno prirodno odlakavljeno žensko međunožje. A potom i samouništenje prvo jednog a potom i drugog robota.



I to je to.

Film je snimljen za samo 11 dana, a zanimljivo je da glazbu za film nisu radili Daft Punk (aka Peter Hurteau i Michael Reich) nego su složili soundtrack na kojem se nalaze Todd Rundgren, Brian Eno, Sébastien Tellier, Curtis Mayfield, Linda Perhacs, Jackson C. Frank i Mathieu Tonetti.



Zaključak:
Teško probavljiv film, pogotovu meni koji baš i nemam živaca za "umjetničke filmove."

Ocjena: 4/10

(r: Robinson Devor)



Zoo je dosta zanimljiv meditativni "igrani" dokumentarac o najpoznatijem slučaju zoofilije koji je krenuo krivo. O Mister Handsu, zasad jedinom, barem službeno, čovjeku koji je umro od unutarnjeg krvarenja nakon što ga je izjebao konj, sam pisao u donjem postu. Ovaj dokumentarac je rađen u amerima najdražem stilu, dakle mnogo vizualizacije, prikazivanjem priče samo iz jednog kuta, gotovo pa fanovski, te ne davanjem gotovo nikakvih informacija.


Jebeni delfini!

Nevjerovatno je kako uspiju snimiti "dokumentarac" koji traje sat i 15 minuta a da u njemu ne daju ništa više informacija nego li ih i sami možete pronaći i pročitati u dvije minute ako odete na google i upišete pojam "mr hands"!
U pola filma ubačen je i 10 minutni interviju sa glumcem koji glumi statista samo da bi ovaj ispričao potresnu priču iz prošlosti koja naravno nema apsolutno nikakve veze sa temom filma!

Ipak moram priznati da sam ipak odsjedio kroz cijeli film i ne trudeći se preskakati dijelove. Kako sam napisao u prvoj rečenici film je nekako opuštajuć i meditativan, skoro pa uspavljujuć, a fotografija i kadrovi su fenomenalni.
Najpamtljivije scene: kad likovi jedu sirov kukuruz i konj na operacijskom stolu.



Trivija: Nakon ovog incidenta u državi Washington je bestijalnost (seks sa životinjama) postala zločin, te je maksimalna zatvorska kazna 10 godina.

Ocjena: 5/10 (sadržaj 0 ali je za 5 kao serija muzikalnih razglednica!)

Mr Hands će ostati zapisan u povijesti ljudskog roda kao prvi i do danas i jedini čovjek koji je umro od unutarnjeg krvarenja uzrokovanog analnim seksom sa konjem. Da, konj je njega jebao u šupak. Mr. Hands, odnosno Kenneth Pinyan (1960 - 2005) je inžinjer i otac jednog djeteta rodom iz Gig Harbora, predgrađa Seattla koji se sprijateljio sa par zoofila te se kasnije snimao kako ima seksualne odnose sa konjem. Nevjerovatno je kako je uopće preživio prijašnje odnose! Onaj presudni koji mu je probio crijevo i doveo do toga da iskrvari možete skinuti i pogledati ovdje.

A ovdje i jedan od izvještaja o smrti:



A evo i jedne od zanimljivijih reakcija:



(inače druga reakcija je na već prije pomenuto finale BME Pain Oyimpicsa)

Nakon tog incidenta farma, odnosno neka vrsta bordela u kojem se sve to odigravalo je zatvorena, a policija je ispitivala i pokušala optužiti dvojicu ljudi za koje se zna da su sudjelovali u nastajanju videa, ali nisu uspjeli jer nije dokazano da su "pridonjeli" smrti Mr Handsa, koja je proglašena slučajnom, a i tada u državi Wašington bestijalnost nije bila van zakona. Nedugo zatim to se promjenilo i donesen je zakon po kojem je seks sa životinjama zabranjen, kao i snimanje takvog čina. Maksimalna kazna je 10 godina zatvora.

2007 snimljen je i dokumentarac o tom incidentu koji je već pokupio jednu nagradu na jednom festivalu nezavisnog filma. O njemu u gornjem postu.

Još jednom svima sretna Nova i sve najbolje i tako...
Vidim da mi novogodišnji program i nije bio baš gledan, jebiga, u šta sam izgubio tih sat vremena pripreme!

Nego, planiram osvježiti blog nekim novim pizdarijama, no otom potom, zasad tek jedna anketa:

[EDIT]:
eno je gore sastrane!

(r: Brian Yuzna)



Ovo je jedan od kultnih horror klasika koji sam propustio u zlatno vrijeme piratskih vhs-a. Kako li mi je promakao?!



Zubar ima kurvu za ženu koju jednog dana uhvati kako pohlepno puši čistaču bazena koji je svojim prljavim rukama svu zamasti (doslovno!). Kako je već bio pomalo shizofreničan i opsjednut čistoćom i zdravim zubima, ovo je kap koja je prelila (prljavu) čašu. A nakon toga počinje zabava!


Reci A

The scene: kada tipu otvori usta toliko da mu pukne donja čeljust, napastovanje omamljene pacijentice, vađenje zubi svojoj ženi, ubijanje pohotnog čistača bazena, natjerivanje one maloljetnice na kraju... u biti cijeli film je zakon!


Fine sisice

Odlična atmosfera, glumci, originalna tema - zubar.

Svakako pogledati.

Ocjena: 8,5/10

Part 13:

I za kraj:

Part 12:

Idemo svi na noge!!!!

Part 11:

Party tajm! Svi ruke u zrak i ponavljajte za Kaletom!