2. epizoda: Poltergeist

Točno se sjećam trenutka kada sam posumljala na poltergeista, odnosno kučnog duha u našoj kući. Bilo je to onog dana kada mi je moj muž prvi puta slomio kost. Mislio je da sam ja presolila čorbanac a nisam, bio je to on - poltergeist, on je bacio šaku soli u već slani čorbanac i tako razljutio mog muža. Muž me je dotad znao par puta ošamariti i vrlo rijetko udariti šakom u lice, ali taj puta je zbog čorbanca, svog omiljenog variva jednostavno poludio, pogodio me je tanjurem u lice, vrući i presoljeni čorbanac mi je izgrizao kožu (vidite: tu i tu) a onda me je oborio s jakim udarcem šakom, dok sam bila na podu udarao me je samo nogama, nije mu se dalo saginjati, a kako sam ja držala ruke ispred lica slomio mi je desnu podlakticu na dva mjesta. Bila sam u bolnici dva dana ali su me onda otpustili jer nije bilo slobodnih kreveta pa sam bila na kučnoj njegi. Kad sam došla kući vidjela sam muža svog u modricama, a i šepao je. Nisam ga ništa pitala a ni on meni ništa nije rekao. Tek mi je poslije večere zabio glavu u viseču i rekao: "Kurvo jebena, sutra odma da si popravila ono stepenište!"

On je ostao spavati na kauču a ja sam otšepala gore na kat, odmah sam pregledavala stepenište, da vidim šta nije u redu s njim, ali nisam ništa vidjela, vjerovatno od slabog osvjetljenja, mislila sam tada, ali sada znam da naravno sa stepeništem ništa nije ni bilo. Sutra ujutro sam odmah čim se muž probudio otišla po novi set alata "Čin-Čong" iz garaže i krenula kvrckati stepenicu po stepenicu s čekićem iz kompleta, čekić se već kod četvrte stepenice raspao pa sam opet morala otšepati do garaže i uzeti onaj koji je muž uzeo s nekog gradilišta. Kad sam se vratila iz garaže odmah sam vidjela da nešto nije u redu. Muž je ležao na dnu stepenica a oko njega se širila nekakva tamna mrlja. Kad sam došepala bliže vidjela sam da je to krv, njegova i da mu drška onog čekića iz kompleta viri iz glave. Sjećam se da sam gledala svojeg muža tako udešenog, s rupom u glavi kako se trza i pokušava ustati i sjećam se da mi se sve to činilo kao film, nije mi se činilo da se to stvarno dešava, a onda me je nešto zgrabilo za ruku u kojoj sam držala onaj veliki majstorski čekić i povuklo me naprijed prema mom mužu. Gledala sam u nevjerici kako nekakva nevidljiva sila, poltergeist, podiže i spušta moju ruku, te tako uzrokuje nove rupe na glavi mojeg muža, ja sam se htjela oduprijeti, molila sam ga da prestane, ali on je bio uporan, udarao je čekićem u mojoj ruci po glavi mojeg muža i dugo nakon što se ovaj prestao trzati.

To je zadnji put da sam ga osjetila, ne znam da li je još tamo u kući, jer dok sam ja bila u zatvoru obitelj mojeg muža je prodala kuću nekim švabama. I uopće me ne zanima da li je još tamo. Meni je dosta zla napravio.