Hanz Z. Hausfrau, poznati i cijenjeni njemački arheolog je možda otkrio još jedan čvrst dokaz o Isusu, točnije lokaciju i potvrdu povijesnog postojanja Isusove posljednje večere sa njegovih 13 apostola. Naime, jučer je, dok je tražio oslikane lončarice na jednom bogatom nalazištu, na zasad tajnoj lokaciji, pronašao i jedan zanimljiv dokument. Račun: "Lonac juhe od iznutrica, 13 porcija pečenog svinjskog mesa u ljutom sosu, 1 porcija ribe na žaru, 30 litara vina, 20 litara vode." Upravo to piše na tajanstvenom računu. Još je dolje našvrljano nečitko, mada se većina prevoditelja slaže da piše:"Potražiti od Lazara!!", dvaput podvučeno.
Mnogi stručnjaci koji proučavaju Bibliju i žele potvrditi njezinu povijesnu vjerodostojnost ne mogu doći sebi od sreće, naime, vjeruje se da je upravo to slavni: račun od Posljednje Isusove večere!
Crkva se još nije oglasila ali hoće.

(r: Karyn Kusama)


Možda i najbolja scena u filmu. Noga.

Rekonstrukcija: Kako je nastao film Aeon Flux

Negdje u mračnim golemim zdanjima Hollywooda
- Želim da ovo pročitaš. -
- Šta je to? - Veliki evil šef studija s neskrivenim gađenjem pogleda na hrpu papira u ruci njegova rođaka preko treće žene, Talent Agenta.
- Scenarij. -
- Scenarij? - Veliki šef upita s nevjericom, zar opet? pomisli u sebi.
- Dobar je. Sf. O kloniranju. - rođak njegove treće žene vidi da nema druge te spušta scenarij na stol pred Velikog šefa. Ionako mu je već bio pretežak u ruci.
Prošlo je skoro cijela minuta kako je scenarij ležao na stolu. Veliki šef je vidio da mu nema druge - uzeo je scenarij u ruke i malo ga prelistao, glumio kao da čita neke dijelove.
- I o čemu se radi? -



- O jednom budućem društvu, kao virus je počistio većinu čovječanstva pa ostatak živi u jedinom gradu na svijetu, a tu je i poruka o negativnosti kloniranja ljudi. -
- Hmm, ne zvuči mi baš zanimljivo. - Veliki šef scenarij baci na stol kao da je usrana pelena.
- Ma ne, dobar je. Kao taj jedan doktor je spasio čovječanstvo, kao tih 5% što je ostalo, znaš, ali je i postao diktator, te njegova loza vlada već 400 godina. -
Veliki šef na to samo zijevne.
- A tu je i kloniranje. - nastavi rođak njegove treće žene. - Ljudi. - zaključi značajno.
- Pa zar već ne kloniraju ljude? Nije li to passe? - upita Šef stavljajući cigaru u usta, traži upaljač...
- Hmm, ne. Mislim da ne. - zbunjeno odvraća rođak njegove treće žene istovremeno vadeći svoj Zippo upaljač s dijamantom.
- Ne? - Šef nije baš uvjeren.
- Ne. Ima neki zakon protiv toga.. barem mislim... Ma nije ni bitno, kloniranje je još in. - zaključi rođak njegove treće žene.
- Ma već je bio onaj film s onim komičarem kako se ono zove? Što je glumio Betmena? -
- Kriton? - pitanjem odgovori rođak njegove treće žene
- Valjda, onaj kuštravi. A bio je i onaj sa Švarcnegerom, ono Šesto čulo, jel? -
- Mislim da je to bio Šesti dan, ali ovo je drugačije. Priča je više o cijelome društu, razumiješ, kao utopija, ono 1985., ali više američki, bez komunizma. -
- Ma o čemu ti koji kurac pričaš? - Šef je već lagano gubio strpljenje, pogledavao je na sat, htio je odjebati rođaka svoje treće žene, ali znao je da to ne bi bilo pametno, mora ovo završiti...
- Ma to društvo, je kao savršeno, ali nije kao tu je kloniranje, tu je oduzimanje sloboda, vlada koja se miješa u sve pore društva, kao sve lijepo a nije lijepo. - pokušava razjasniti rođak njegove treće žene
- Hmm, ovo sa uskračivanjem slobode je ok, to uvijek prolazi. Ljudi to puše. A likovi? Tko je tu glavni? - Šef se sad malo uključio, nema mu druge, što prije to obave to bolje, a možda i ima tu nešto, počeo je dobivati onaj osjećaj, nepogrešivi koji uvijek donese još koju brojku ispred svih onih nula na njegovu računu.
- E to i je najbolje! - poviče rođak njegove treće žene, sada presretan što je konačno privukao pažnju Velikog šefa. - nema glavnih likova! Kužiš cijelo društvo je glavni lik. - završi on sa smješkom na licu, koji nestane kada vidi izraz Šefova lica.



- Pa ovaj... - počne on dalje petljati - ...mogli bi malo istaknuti kojeg od stanovnika ali mislim da... -
- Treba nam neka dobra pička. - zaključi Veliki šef jednostavno, rođak njegove treće žene zastane na pola rečenice i tako ostane.
- Molim? - upita on kad se malo pribrao.
- Kažem treba nam neka dobra pička koja će malo pokazati sise, guzicu ili barem leđa. Da, ustvari ne treba pretjerivati, da ne bi dobili naljepnicu za cenzuru. I ona je kao protiv. -
- Protiv čega? - upita zbunjeni rođak njegove treće žene
- Protiv svega toga, tog društva, jebote! Mora biti netko protiv, netko ko se bori protiv tog zlog diktatora. -
- Nisam rekao da je on zao, nije. On je spasitelj i kompilici- - zastao je, znao je da je to jedna od rijetkih riječi koje Veliki šef ne želi čuti kada se govori o filmovima - komplicirano.
- Slušaj. Ona je glavni lik, uzet ćemo neku dobru glumicu koja je sada aktualna i navuči joj neka seksi odijela, kožna ili tako nešto, i ona će srušti tu zlu vladu. -



- Pa onda bi Maleni morao ponovno pisati cijeli scenarij! -
- Tako nekako. Zapiši ovo. - kaže Veliki šef i nastavi ni ne čekajući da rođak njegove treće žene izvadi bilo što za zapisivanje, on srećom ima mobitel s mogučnošću snimanja zvuka te ga upali. - Dakle, ona ima neke svoje pomočnike, kao oni su pobunjenici... -
- Ali cijelo stanovništvo živi u tom jednom gradu koji je pod strogim nadzorom! -
- Da i? - Šef je bio ljut što ga rođak njegove treće žene tako prekida s glupim pitanjima.
- Pa... gdje će se ti pobunjenici skrivati? I odakle im oružje? Ili obuka, mislim moraju se nekako valjda fizički pripremiti za to, jeli... a to bi vlada odmah uočila. Pošto sve nadzire. -
- Ma to nije bitno! JEL TI MENE SLUŠAŠ UOPĆE!? - izdere se Veliki šef pa nastavi malo mirnije - imaćemo glavnu glumicu, neku vruču pičku koja će cijeli film hodati polu gola! Misliš da će nekog bolit kurac za takve nebitne gluposti!? ISUSE! Pa ti stvarno nemaš pojma o filmskoj industriji! - konačno zaključi Veliki šef sada već crven u licu, morat će malo zaviriti u svoju malu ljekarnu, mora se smiriti!



- Ali to je onda nešto sasvim drugo... - rođak njegove treće žene zaključuje tužno.
- Slušaj, reci svom scenaristu da to hoću, ako on neće napisati takav scenarij sutra ću nači nekoga tko hoće! U pravu si bio, ideja je dobra. Ima tu nešto. Hvala ti, e slušaj, sad moram ići trebam se naći s nekim ljudima. Pa, čut ćemo se još. - Veliki šef se na to digne i pruži ruku rođaku njegove treće žene, ovaj je malo spetlja, ne zna šta bi prije, gasi mobitel, grabi scenarij, pruža ruku.
- Vidimo se. -
- Nazvat ću te sutra. -




A sad RECENZIJA!:-)

Ovo je trebao biti dobar stajliš film: dobra sf priča i Charliz Theron koja se u 90% trajanja filma prošetava u pripijenim odjelima. Nevjerovatno da su ovo uspjeli zajebati!
Ali jesu. I fotografija je predivna, skoro da se vidi svaki dolar uložen na filtere i rendirane pozadine. Ipak ni to redatelj nije uspio iskoristiti. Režija je dakle očajna, akcijske scene su jednostavno jadne, a scenarij je nešto najedebilnije a da nije od Uweta Bolla što je ikada bilo sf blockbaster! Jebeno nevjerovatno! I jebena šteta! I jebeni gubitak vremena! Jedino gledljivo je na priloženim slikama tako da vam uskratim muku gledanja cijelog filma.


Koliko trokuta vidite na ovoj slici?


Ocjena: 2/10 (zbog fensi fotografije, dobre osnovne priče i Charliz Theron koju bi rado vidio na mome.)

Leopold Trutt, poznati vegetarijanac, 1981. dobiva godišnju nagradu vegetarijanske Udruge Vegetta za "Najaktivnijeg i najzdravijeg čovjeka godine", umire iste godine u svojoj 29. godini života. Pao je kao žrtva oružane pljačke jedne mesnice.

(r: Paul Fox)



O ovom filmu sam čitao na Žutom titlu, nahvalili su ga, pa sam ga morao nabaviti prvom prilikom, njihove preporuke većinom ne razočaraju. A zanimljivo je da vjerovatno ne bi ni čuo za njega da nije Žutog titla.

Film je odličan! Dakle, iako sam imao velika očekivanja film me nije razočarao, čak me je i ugodno iznenadio! Malo me je podsjetio na The Machinist, s kojim nema puno toga zajedničkog, osim opčenitog feelinga filma i zanimljivog načina na koji je ispričana jedna (relativno) obična priča.



Kako vidite samo okolišam i u biti ništa ne govorim o samom filmu, to je zato što je ovo jedan od onih filmova za koje je bolje da znate što manje. Evo samo da natuknem: mlada (i zgodna) psihijatrica koja radi u jednoj umobolnici hitno treba odmor, a nema boljeg mjesta za to od... kolibe u planinama(!) Oh, kako će se iznenaditi!

Pravo malo remek djelo!

Ocjena: 9,5/10 (tri puta sam gledao kraj!;-)

(r: Oxide Pang Chun i Danny Pang; originalni naslov: Gin gwai)



The Eye je dosta hvaljen azijski horror. Mada uopće nije horror. Ali nažalost ni dobra drama s elementima horrora kao naprimjer Dark Water. The Eye me ustvari dosta podsjeća na remake
Dark Watera. I ovdje sam veći dio filma isčekivao da se konačno nešto desi, a kad na kraju ništa. Šteta, priča bi i mogla proći. Nije ništa lošija od ostalih u novijim azijskim horrorima o ukletim duhovima, fotografija je predivna i glumci su ok. Dobro ima par nelogičnosti i rupa u scenariju, ali ništa to ne bi bilo bitno da je bilo dobrih scary scena sa sivo obojenim curama duge crne kose koje pužu na sve četiri. Nema toga ovdje. Jedina "strašna" scena, ili najbliže tome je kad glavnu glumicu napadne duh djevojke ljute jer je sjela u njezinu stolicu. Mislim, curo - pa mrtva si boli te kurac za stolicu!

U biti film se može gledati nije previše dosadan, ima par lijepih scena. Meni su najdraže (urnebesno nerealna scena) eksplozije plina na kraju i kada duh žene s djetetom liže ovješeno sirovo meso. Ostalo - zijev!


Ocjena: 5/10

(r: Takashi Miike; originalni naslov: Full Metal gokudô)



Priča
Ukratko, jedan Yakuza potrčko biva ubijen zajedno sa velikim Yakuza šefom, nekakav znanstvenik ga uspije oživjeti i od njega napraviti kiborga (pola čovjek pola mehanički dijelovi), svojeg superheroja, ali potrčko se prije svega želi osvetiti svojim ubojicama...


Jakuze znaju biti malo nasilni u seksu...

Full Metal Yakuza je još jedan Yakuza film na Miikeov način, on zadržava sve bitne elemente "standardnog" Yakuza filma a onda to još začini sa par svojih egzotičnih začina. Recimo ovdje, glavni lik je kiborg, a znanstvenik koji ga je oživio/stvorio zamjenio mu je (njegov mali ali potpuno funkcijonalni;-) penis sa onim (ogromnim) velikog Yakuza šefa, a tu je i bondage mučenje žene, te jebanje svježeg ženskog leša uz riječi "Jebiga, ipak nije isto" itd. - da sad ne otkrivam sve ljepote.

Uglavnom jako dobar film, nije od MIikeevih najboljih, ali svakako ga nemojte obići. Užitak mi je vjerovatno pokvario i očajno napravljen rip s jako lošim engleskim titlovima, te cenuzura svaki put kad glavni lik zamaše svojom golemom kurčinom!

Ocjena: 7,5/10

Polni odnošaj mužjaka i ženke s odgađanjem ejakulacije

(Opis koji slijedi uzet je iz pučkog izdanja Folerove knjige "Spolno pitanje" (Reinhardt, Munchen 1922) i s malim skraćenjima, doslovno reproduciran.)

"Snošaj se obavlja na ovaj način: pošto se čulnim uzbuđivanjem kod muškarca stvorilo potrebno duševno i osjećajno uzbuđenje, a žena je odustala od eventualnog otpora ili je sama sklona snošaju, uvlači muškarac svoj uspravljeni, tj. povećani i ukrućeni ud u žensku rodnicu. Pri tom se položaj može mijenjati; muškarac može ležati iznad i ispod žene. Posljednje je kod slabijih žena svakako umjesno. Kod žena u visokom stupnju trudnoće treba snošaj obavljati odostraga, veoma oprezno i pažljivo, da bi se izbjegla svaka povreda djeteta.
Ritmički pokreti obiju osoba, naročito pak muškarca, trljanjem obostranih nadražajnih mjesta sluzokože, odnosno kože partnera, pospješuju i povečavaju ugodnu spolnu draž postepeno do najvišeg sladostrašća. ...Uzastopno nadraživanje izaziva živčanom asocijacijom nadražaja jako izlučivanje nekih vaginalnih žlijezda (Bartolijeve žlijezde), čiji sekret navlažuje vaginalni otvor. U trenutku najvećeg sladostrašća osjeća žena nešto što prožima čitavo njeno biće, dakle posve slično kao i muškarac. Zatim kod oboje prestaje sladostrasno uzbuđenje i nastupa mlitavost, zasićenost, a često i san."


Izvor: Sofija Lazarsfeld "Kako žena doživljava muškarca", Wien 1931., prijevod Antun Plemenčić, izdanje: "EPOHA", Zagreb 1962.


Pojašnjenje: da ne bi bilo zabune, u knjizi Sofije Lazarsfeld "Kako žena doživljava muškarca" je citiran gore navedeni opis iz pučkog izdanja Folerove knjige "Spolno pitanje". Ja sam znači citirani citat prepisao iz navedenog izdanja.

Vadim Pušikarov poznati ruski skakač s kopljem 1964. postavlja novi svjetski rekord u spomenutoj disciplini, a deset minuta kasnije Vladimir Pizdaryew obara njegov i postavlja svoj, do danas ne pobijen svjetski rekord u skoku s kopljem.
Tako da je Pušikarov ostao zapamćen kao sportaš koji je najkraće držao neki svjetski rekord.

Probudio sam se kao i mnoga jutra dotada, umorniji nego kad sam legao. Sve me je bolilo: leđa, noge, glava, kurac. Zašto život mora biti tako dosadan? Jednoličan. Barem za večinu on izgleda ovako: probudi se rano, spremi se i idi na posao, jedi odmori, pogledaj malo tv da ti bude lakše, večeraj i lezi spavati, sutra je novi radni dan.
I možda bi se baš toga jutra ponovno pokušao ubiti da se slučajno nisam pogledao u ogledalo. Imao sam šta i vidjeti.
- Zanimljivo. - protisnuo sam kroz zube
Naime, pretvorio sam se u zombija. Pravog zombija!
Još uvijek sam zurio u ogledalo s nevjericom, ali eno me tamo, ja, samo ne ja, nego zombi, hodajući leš. Koža mi je, kako vidim u ogledalu, bila bolesno bijela i modra na nekim dijelovima lica, što je i normalno ako sam leš. Podočnjaci su bili priča za sebe. Kosa mi je bila rijetka i slabija nego inače, a usne crne.
- Samo mi je još i to trebalo! - odmahujući glavom kažem svome odrazu u ogledalu.
A onda pomislim, ako ništa barem nisam bezuman kao oni zombiji u filmovima, a čak i govorim - pa da se ubiješ od sreće!
Naslonio sam se rukama na umivaonik da bi se pogledao izbliza, on se slomio pod mojom težinom i ja sam u padu udario glavom o oštri rub onog dijela koji je ostao stršati iz zida.
- Jebem ti kinesko jeftino sranje!- vikao sam dok sam pljuvao zube i ustajao se.
Ponovno sam se pogledao u ogledalo. Ovaj udarac mi nije popravio izgled. Naprotiv. Sad sam imao i velik dio lijevog obraza s kojeg je koža visjela poput stare tapete, a ispod kože trulo meso. Pokušao sam vratiti kožu na staro mjesto ali nije htjela ostati, ponovno bi pala dolje. Oteturao sam u kuhinju i u ladici našao superljepilo. Njime sam zaljepio kožu na njezino mjesto ili blizu. Iz frižidera sam izvadio pivo i sjeo na stolicu da razmislim. Pitao sam se šta da radim. Da li da ovaki idem na posao?
Malo pomalo otvorio sam i drugo pivo a još nisam znao šta ću. Često bi mi pažnju odvukao neki bolesni detalj mojeg novog tijela. Ružne crne vene po bijeloj koži na rukama i nogama, žuti dugi nokti, uši koje su se jedva držale i sl.
Šta li je dovelo do ovog stanja, promišljao sam dok sam posezao za trećim pivom. Jesam li umro a da toga nisam svjestan? Morao bi biti prilično dugo mrtav da bi izgledao ovako, a još jučer sam izgledao normalno. Jesam li? Dugo se nisam gledao u ogledalo. Nemam tu naviku. Ali da sam ovako izgledao i juče netko bi ipak primjetio. Barem ovaj smrad koji širim. Da li je to vječni život? Samo nastaviš tamo gdje si stao, nema mirovine, radiš na vjeke vjekova amen? TO bi bio pakao! Te tmurne misli otresao sam s četvrtim pivom, a s njim je došla i ideja. Sjetio sam se da negdje u ormaru imam nešto ženske šminke. Još otkad sam živio s Milenom koja je volila da mijenjamo uloge. Oteturao sam do ormara i s gornje police skinuo kutiju s natpisom: "JEBENA KURVA!!!".
Istresao sam sadržaj na pod i brzo našao kutiju sa šminkom. Otišao sam s njome u kupatilo. Odmah na ulazu sam rasjekao nogu na komad umivaonika. Dobro je da zombiji ne osjećaju bol, pomislio sam dok sam vadio komad jeftine keramike iz stopala. Izašao je lako s velikim komadom crnog mesa oko sebe.
Trebalo mi je dosta dugo da se našminkam tako da pokrijem sve one stvari koje su odavale da više nisam živ. Možda sam malo pretjerao sa ružem za usne. Ipak bio sam pravi ljepotan. Divio sam se sam sebi u ogledalu. Čudno je da sam još samac, pomislih.
Morao sam to proslaviti s pivom. Popio sam još dva.
A onda sam se obukao i spremio za posao.

(r: Frank Henenlotter)

Davno prije Trainspotinga i Rekvijema za snove snimljen je ovaj antidrugs film.
O kako dobar trash!:-)



Pazite sad!
Film počinje scenom kako neki stari dolazi u stan i žali se ženi da nije mogao naći bolje komade, ona kaže e, trebali smo i dalje kupovati od onog francuskog mesara, a stari kaže, ah, da on barem nije postavljao tolika pitanja i zbijao glupe šale. Zatim stara razmota papir i ipak biva oduševljena izgledom svježih (svinjskih?) mozgova! Odmah stavi jedan na tanjur ukrasi ga listom peršina i odnese u kupaonu, a onda iznenađeno i užasnuto vrisne, tanjur s mozgom pada i razbija se na pločicama, dolazi i stari. Kada je prazna! Nestao je kaže stara. Stari je u šoku. Odmah kreću u potragu...

Ma ludnica, jedna od najluđih priča koje sam vidio u posljednje vrijeme. Šteta što je film nekako loše snimljen, kažem "nekako" jer ne mogu točno reči što mi smeta, ali svakako filmu fali tempa. Glumci su odlični, pogotovu glavni glumac. Elmer je mogao i bolje izgledati, ali jebiga onda to ne bi bio trash, jeli?:-)

Što očekivati osim lude (i bolesne) priče? Par dobrih gore scena, od toga svakako je najpamtljivija scena smrtonosnog pušenja.



Ocjena: 8/10

Gospa mi se dosad ukazala tri puta. Prvi put kad se ukazala bio sam malo razočaran, uopće nije bila neki komad, mislim ni blizu onoga kako je prikazuju na slikama i freskama. Dok mi je nešto govorila na nekom nepoznatom jeziku ja nisam mogao da ne buljim u njezine guste crne obrve. Sjećam se da sam pomislio: "ako je Bog stvorio ženu, zar joj nije mogao stvoriti manje obrve? A ne da se jadne žene moraju mučiti s čupanjem! I otkada je taj trend čupanja obrva? Mona Lisa čini mi se nema velike obrve, ili je to sam umjetnik popravio?" i dok sam ja tako razmišljao o obrvama ona je već nestala.
...
Drugi put kad je došla nije mi izgledala tako loše, mislim nije sredila obrve ili ništa slično, bila je ista kao i prvi puta, ali meni se činila ljepša, izgledala je nekako... pa ne znam kako to opisati, ali dobro, a imala je i dražestan osmjeh. Opet je nažalost ništa nisam razumio i ubrzo je nestala.
....
Treći puta kad se ukazala sve mi je bilo jasno, brdo na kojem se pojavljivala je već bilo moje i gospa mi je rekla, na tečnom hrvatskom da tu sagradim crkvu ili barem kapelicu s njezinim likom i da svima pričam svoju priču, o tome kako mi se ukazala i da vjernici ne bi smjeli gubiti vjeru i da bi trebali dolaziti ovdje na ovo brdo i ostavljati sitne donacije u kutiju koju ću staviti ispred kapelice pa će se možda ukazati i njima. Otkad sam sagradio kapelicu više mi se nije ukazivala, vjerovatno je otišla pomoći nekom drugom.

(r: Patrice Chéreau; originalni naslov: Intimité)


Da je američki film možda bi dobila i oskara za glavnu žensku ulogu...

Volim ove umjetničke filmove.
Neko bi možda ovakvim filmovima prigovorio da scenama (neglumljenog!) seksa žele sakriti nedostatak, ili nepostojanje radnje. JA mislim da je to glupost! Treba poticati ovakve redatelje! Ovo je orginalna priča o tipu koji vara ženu s drugom ženom. Koliko ja znam nema baš puno takvih filmova... možda jedan, dva. A scene seksa? PA naravno, to je sastavni dio!
kako drugačije prikazati njihovo zbližavanje nego pravim scenama seksa, jer i njihove strasti su prave, ne mogu im se oduprijeti i to.


Klinč

Šteta je samo što se redatelj nije potrudio naći malo mlađu i zgodniju glumicu, svaka čast ovoj gospođi ali vjerujem da bi i neka jedva punoljetna ukrajinka odradila isti posao a bilo bi ljepše za oko. I šteta što nije uzeo Rocca Siffredija za glavnog glumca nego ovog nekog jadnika s malim kurčićem koji ne napravi baš puno, a i sam glumac baš i nije u formi čini se, jer kad ga ubaci u gospođinu vaginu samo se nalegne na nju i udri... minutu i pol. Nema tu mijenjanja položala, šamaranja po guzici, svršavanja po licu i drugih stvari koje bi oženjeni čovjek radio sa svojom ljubavnicom.

Ali vidi se da je redatelj iskusan pa je i ovako jadne scene uspio prikazati uzbudljivima. Tako da je film, uz obvezno premotavanje dosadnih dijelova gledljiv.

Ocjena: 6/10 (5+ zbog poticaja, bolje da se snimaju ovakvi nego ...)