Dečko koji obečava

subota, 10.03.2007.

I Am Zombie

Probudio sam se kao i mnoga jutra dotada, umorniji nego kad sam legao. Sve me je bolilo: leđa, noge, glava, kurac. Zašto život mora biti tako dosadan? Jednoličan. Barem za večinu on izgleda ovako: probudi se rano, spremi se i idi na posao, jedi odmori, pogledaj malo tv da ti bude lakše, večeraj i lezi spavati, sutra je novi radni dan.
I možda bi se baš toga jutra ponovno pokušao ubiti da se slučajno nisam pogledao u ogledalo. Imao sam šta i vidjeti.
- Zanimljivo. - protisnuo sam kroz zube
Naime, pretvorio sam se u zombija. Pravog zombija!
Još uvijek sam zurio u ogledalo s nevjericom, ali eno me tamo, ja, samo ne ja, nego zombi, hodajući leš. Koža mi je, kako vidim u ogledalu, bila bolesno bijela i modra na nekim dijelovima lica, što je i normalno ako sam leš. Podočnjaci su bili priča za sebe. Kosa mi je bila rijetka i slabija nego inače, a usne crne.
- Samo mi je još i to trebalo! - odmahujući glavom kažem svome odrazu u ogledalu.
A onda pomislim, ako ništa barem nisam bezuman kao oni zombiji u filmovima, a čak i govorim - pa da se ubiješ od sreće!
Naslonio sam se rukama na umivaonik da bi se pogledao izbliza, on se slomio pod mojom težinom i ja sam u padu udario glavom o oštri rub onog dijela koji je ostao stršati iz zida.
- Jebem ti kinesko jeftino sranje!- vikao sam dok sam pljuvao zube i ustajao se.
Ponovno sam se pogledao u ogledalo. Ovaj udarac mi nije popravio izgled. Naprotiv. Sad sam imao i velik dio lijevog obraza s kojeg je koža visjela poput stare tapete, a ispod kože trulo meso. Pokušao sam vratiti kožu na staro mjesto ali nije htjela ostati, ponovno bi pala dolje. Oteturao sam u kuhinju i u ladici našao superljepilo. Njime sam zaljepio kožu na njezino mjesto ili blizu. Iz frižidera sam izvadio pivo i sjeo na stolicu da razmislim. Pitao sam se šta da radim. Da li da ovaki idem na posao?
Malo pomalo otvorio sam i drugo pivo a još nisam znao šta ću. Često bi mi pažnju odvukao neki bolesni detalj mojeg novog tijela. Ružne crne vene po bijeloj koži na rukama i nogama, žuti dugi nokti, uši koje su se jedva držale i sl.
Šta li je dovelo do ovog stanja, promišljao sam dok sam posezao za trećim pivom. Jesam li umro a da toga nisam svjestan? Morao bi biti prilično dugo mrtav da bi izgledao ovako, a još jučer sam izgledao normalno. Jesam li? Dugo se nisam gledao u ogledalo. Nemam tu naviku. Ali da sam ovako izgledao i juče netko bi ipak primjetio. Barem ovaj smrad koji širim. Da li je to vječni život? Samo nastaviš tamo gdje si stao, nema mirovine, radiš na vjeke vjekova amen? TO bi bio pakao! Te tmurne misli otresao sam s četvrtim pivom, a s njim je došla i ideja. Sjetio sam se da negdje u ormaru imam nešto ženske šminke. Još otkad sam živio s Milenom koja je volila da mijenjamo uloge. Oteturao sam do ormara i s gornje police skinuo kutiju s natpisom: "JEBENA KURVA!!!".
Istresao sam sadržaj na pod i brzo našao kutiju sa šminkom. Otišao sam s njome u kupatilo. Odmah na ulazu sam rasjekao nogu na komad umivaonika. Dobro je da zombiji ne osjećaju bol, pomislio sam dok sam vadio komad jeftine keramike iz stopala. Izašao je lako s velikim komadom crnog mesa oko sebe.
Trebalo mi je dosta dugo da se našminkam tako da pokrijem sve one stvari koje su odavale da više nisam živ. Možda sam malo pretjerao sa ružem za usne. Ipak bio sam pravi ljepotan. Divio sam se sam sebi u ogledalu. Čudno je da sam još samac, pomislih.
Morao sam to proslaviti s pivom. Popio sam još dva.
A onda sam se obukao i spremio za posao.


- 21:58 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker
eXTReMe Tracker