Svi su bili tu. Njegova svetost, otac Demian upravo je vezivao vještici noge na spravu za rastezanje. Ona je još bila u šoku od premlačivanja i bockanja užarenim žaračima, njezino golo tijelo je vonjalo na znoj, mokraču i spaljene dlake. Otac Demian je po svom običaju obukao za broj širu halju i hodao pognut, tako da mu se ne vidi ukrudba. Dok je vezivao vješticu krajičkom oka je gledao u njezine mesnate sise i bradavice koje su stršale, jedva se suzdržavao da ih ne odgrize zubima. Dlake koje nisu izgorile pomno su obrijali, uključujući i vještičinu dugu kosu, sad je izgledala nekako groteskno, ipak bila je još uvijek jebozovna. Otac Demian ju je par puta ošamario i naravno da je pri tome "slučajno" prešao preko njezinih sisa.

- Vještice! Pogledaj me! Pogledaj svetog čovjeka i priznaj! - viknuo je na nju glasno svojim dubokim glasom
- Pustite me molim vas... - odgovorila je vještica kroz plač
- Da te pustimo? - otac Demian je upita podrugljivo te se nasmije i okrene svjedocima ovog ispitivanja, a potom okrene kotač sprave za rastezanje za pola hoda, djevojčine ruke i noge se istegnu, čuje se zatezanje konopaca
- Da te pustimo? - ponovi otac Demian - pa da napraviš još zla? Kao što si začarala Tomu? I odvela ga od njegove voljene žene u svoj prljavi krevet? Jeli? (još malo okrene kotač, djevojka vrisne) Tko je sljedeći? Hoćeš ove dobre ljude okrenuti jedne protiv drugih, jeli? Sotono! - otac Demian još malo okrene kotač, djevojka se toliko izvila da više nije leđima doticala spravu, ruke i noge su joj bile kao napeta pračka. Vrisnula je a onda nastavila plakati i jecati

- On me je napao... - protisla je kroz plač - Tomo... Došao je u moju kuću i uzeo me na silu... -
- LAŽEŠ! - vikne otac Demian te okrene kotač za cijeli hod, djevojka bolno krikne, njezine kosti se pobune, djevojka počne mokriti, nesvjesna, i dalje bolno vrišti bez prestanka, otac Demian se muči i pokušava još jednom okrenuti kotač, ali ne ide, dolazi i otac Ivan i njih dvojica s teškom mukom nekako okrenu kotač još jednom, čuje se zvuk pucanja kostiju, djevojčini ručni zglobovi i gležnjevi se deformiraju, tetive su pukle a kosti su iskočile iz zglobova. Djevojka plitko diše više i ne može vrištati, glas ju je napustio u šoku je od bolova.
- Priznaj! Sotono PRIZNAJ! - viče otac Demian, obliven znojem, otac Ivan mu stavi ruku na rame, otac Demian se trgne i pusti kotač, ovaj se zavrti unazad i djevojka padne nazad na spravu, trza se od boli.

- EVO GA! Demon pokušava izaći! - viče otac Demian i pokazuje na tijelo djevojke koja se još trza u grčevima boli, svi koji su tada još sjedili ustanu se i uz uplašene povike se pomaknu nazad prema izlazu iz Sobe za ispitivanja
- Izađite svi van! Demon bi mogao ući u nekoga od vas! Vi niste dovoljno jaki! - vikao im je otac Demian - JA ću se obračunati s njim! - nastavio je otac Demian i okrenuo se prema vještici.

Uplašenim seljacima nije trebalo dvaputa reći, gurali su se na izlaznim vratima, otac Ivan ih je smirivao i pokušavao ih organizirati, kada su svi izašli i otac Ivan je izašao za njima, bacio je još jedan pogled prema njegovoj svetosti ocu Demianu koji je izgovarao molitve na latinskom a potom je zatvorio vrata.