(r: Tat-Chi Yau; orginalni naslov: Liang ge zhi neng huo yi ge)



Dakle, ovo je priča o mladiću koji je malo čudan, a naslov govori ostalo;-) Da je dečko malo čudan vidimo već u prvoj sceni. Kockarnica, nekakva igra s pločicama (Mahjong), tip gubi pa poludi i prevrne stol. Banda, mafijaši kako god hoćete, uglavnom vlasnici kockarnice to vide, izvuku ga van i dobro ga iscipelare, te mu još i razbiju flašu o glavu. "Nemoj da te više vidim na mom teritoriju" poručuje mu glavni, šef i oni ulaze nazad u kockarnicu dok se mladić previja u bolovima i drži se za razbijenu glavu. Oni se smještaju na svoja mjesta, kad li... mladić ulazi u kockarnicu kao da ništa nije bilo i sjeda za stol!
Kasnije uglavnom slijede varijacije na ovu scenu i malo po malo moramo priznati da je mladić tvrdoglav!

Uglavnom dosta zbunjujuć film, vizualno je ugodan za gledanje, redatelj je odličan, pogotovu u akcijskim scenama koje su odlično snimljene s "kamerom iz ruke", ipak ima previše scena trčanja koje su pomalo zamarajuće, i šteta je što film nema bolju priču.

I da spomenem da osim par dobrih scena cipelarenja i razbijanja boca o glavu, u filmu možete vidjeti i nekoliko scena rezanja prstiju na rukama (jest da je malo čudno kako se prsti režu lako kao hrenovke, ali lijepo je za vidjeti!:-)
A ima i nešto (crnog) humora, tako da sve u svemu film i nije gubitak vremena.


Konobarica...

Preporuka: film je u biti više "umjetnički" nego tipično HK akcijski, što se vjerovatno neće svidjeti većini, ali opet tko traži zanimljiv, malo pomaknut film za pogledati s "The Odd One Dies" neće puno pogriješiti.


Ocjena: 6,5/10

Mnogo je sisa na ovome svijetu
ali samo jedne su tvoje
gledati ih ja volim sve
ali najviše tvoje te
predivne sočne sise
i lijeva je lijepa
ali desna mi je ljepša
volim ih stiskati
i bradavice sisati
među njih ud stavljati
po njima svršavati
jer volim te najviše na svijetu
kad imaš sisu najbolju na planetu

(r: Takashi Miike; orginalni naslov: Ôdishon)



Evo konačno sam pogledao i ovaj najrazvikaniji Miikeov film i nisam se razočarao mada sam imao visoka očekivanja. Jedan recenzent je dobro napisao da je ovo možda i najjednovstavniji Miikeov film i da je dobar početak za upoznavanje redateljevog impresivnog opusa. Nemojte me pogrešno shvatiti - film je jednostavan za Miikeeve standarde!:-)

Priča
Aoyama je izgubio ženu prije nekoliko godina i ostao sam sa sinom, a sada se želi ponovno oženiti samo ne zna kako da upozna moguću buduću. Prijatelj mu predloži da naprave audiciju za (nepostojeći) film, ovaj nakon malo nećkanja pristaje i tako upozna Asami čija ga ljepota osvoji već na prvi pogled. Nazove je, ona pristaje na sastanak i tako počinje njihova veza. Djevojka se čini sretna, Aoyama je zaljubljen do ušiju, ali njegov prijatelj ima osječaj (hrv: špurijus) da sa mladom djevojkom nešto nije u redu...

Audition je svakako jedan od najboljih Miikeovih filmova, i jedan od njegovih "ozbiljnijih" lišen onog njegovog (uvrnutog) humora i nadrealnih scena, što je u ovom slučaju dobro jer bi tako razbio feeling i atmosfera filma.

Zaključak
Odlična mračna drama o ljubavi, zlostavljanju i o još mnogo toga zapakirano u ovo "jednostavno" pakiranje. Svakako pogledati!


Ocjena: 9,5/10

I tako ja gledam Havajske kuje III i nauljenim rukama gladim psića, čujem zvono. Popizdim, psujem. Puštam psića. Provlačim ruke kroz kosu da skinem dječije ulje s njih. Idem da otvorim vrata. Hlaće mi padaju, malo ih bolje zategnem.
"Ko je?" vičem.
"Pošta!" vrata mi odgovaraju, ja ih otvaram a kad ono tamo neka dva jebivjetra.
"Koji je od vas poštar?" upitam ja i dobijem nogom u jaja, a zatim i koljenom u zube.
Ova dvojica ulaze zamnom i zatvaraju vrata.
Krenem se ustati da ih ponudim kavom ali ne uspjevam jer me jedan zakuca laktom u potiljak, ponovno padam sa zubima naprijed. Ispadnu još dva. Reko:
"Dečki pa dobro šta vam je? Ostavite poštu i idite."
"Ti si neki zajeban tip, a?" kaže meni jedan od te dvojice, koji možda je, a možda i nije poštar.
"Zavisi kako mislite, dosta me zajebavaju na poslu, to stoji."
Jedan od njih, koji možda je, a možda i nije poštar me opali nogom kao da puca penal.
"Misliš da si pametan, a?" javlja se i drugi potencijalni poštar
"Trudim se ne biti."
Dosuđen je još jedan penal, ovaj puta ga izvodi taj drugi tip, koji možda je, a možda i nije poštar.
"Di su pare?" pita me prvi...
"Misliš se ić jebavat s Mrkim, a?" pita me drugi...
"Koje jebene pare? I ne. Tko je uopće taj `Mrki´?" odgovaram ja i pitam kroz zube, koji mi padaju na pod kako oblikujem riječi
Ova dvojica, koji možda jesu, a možda i nisu poštari se pogledaju.
"Bogami, ti jesi tvrd orah. Ajd pitat ćemo te opet kad ti razbijemo ljusku." kaže jedan i krene s dobrom serijom: kružni, low kick, desna lijeva desna desna... ubrzo mu se pridruži i drugi, koji možda je, a možda i nije poštar, ali taj udara samo nogama...
Meni mrak padne na oči a kad ponovno svane ne mogu se ustati, gledam samo na desno oko i to jedva na pola kapka. Gledam prema sobi. Gledam i ništa mi nije jasno: ili nisam više u svojoj sobi ili to JE moja soba samo što je potpuno ispražnjena. I mislim si: "Ono možda i nisu bili poštari."

(r: Jean-François Richet)



Ni Carpenterov orginal mi se nije baš svidio pa nisam ništa očekivao ni od ovog remakea. Iako je film bolji o većine akcijskog smeća koje nam Hollywood servira zadnjih godina ipak nije ništa posebno. Priča je stvano zanimljiva i orginalna (barem je bila u orginalu:-) - zamislite: napad na policajsku postaju! E to se ne viđa svaki dan!

Film vrijedi pogledati i zbog par zanimljivih stvari: već na početku u uvodu budući glavni junak pregovara o kupnji droge sa srpskim dilerima! Jeboteled! Rusi su totalno passe!:-) A tu je i par odličnih krvavih napucavanja (nažalost samo na početku) što je lijepo za vidjeti. Glumci su također ok, nisu naporni i dijalozi su dobri. Od glumaca bi izdvojio (veliku;-) legendu b-akcijaša Briana Dennehyja i jebozovnu Dreu de Matteo (koju znamo iz Sopranosa, ali ni ovdje joj ne vidimo sise!)



Još bi morao istaknuti da me jako živcirao prikaz lika Bishopa kojeg glumi Laurence Fishburne, mislim stvarno! riječ je o poznatom copkilleru, beskrupuloznom (ali uglađenom:-) manijaku, a on na kraju ispadne totalna pičkica! (ajd neću sada u detalje da ne upopastim "iznenađenje", ali mislim stvarno...)

Moram ponovno pogledati original da se malo podsjetim.

Preporuka: preporučujem nezahtjevnim ljubiteljima akcije.

Ocjena: 5,5/10

Nedavno sam tek nabavio prvi album od Minstry i šokirao se! Nisam imao pojma da su na početku zvučali kao Iggy Pop iz svoje David Bowie, pederske sint "Blah-blah-blah" faze! To teško da bi tko pomislio kada čuje ovu stvar s njihovog najboljeg albuma - ovo stvarno treba čuti da bi imalo pravi efekat!:-)



tell me something i don't know
show me something i can't use
push the button
connect the goddamned dots
live-in thief in my bedroom bathroom
commodity sodomy glass autonomy
promise everything take it all away
give it a rest
you're lying through your teeth
you're lying through your teeth
who what which why who
when did you say the earth would stop turning?
when did you say we would all start burning?
when should i make a pledge?
should i listen to the voices in my head?
connect the goddamned dots
connect the goddamned dots
connect the goddamned dots
who am i trying to impress?
who could care less?
tell me something i don't know

. MINISTRY - TV II - s albuma Psalm 69: The Way To Succeed And The Way To Suck Eggs (1992)

(r: Wes Craven)



Film dobro obrađuje jednu od mojih najdražih tema - voodoo magiju, konkretnije zombifikaciju, a još je i temeljen na istinitim događajima!

Priča
Pratimo jednog američkog doktora kojeg farmaceutska tvrtka pošalje na Haiti da pronađe tajanstveni "magični prah". Taj prah ljude pretvara u zombije, odnosno kada otrov iz praha uđe u čovjeka ovaj pada u stanje gotovo identično smrti - zjenice ne reagiraju, ne diše, nema pulsa, i sl. i doktor ga proglasi mrtvim te ga pokopaju, a nakon nekih 12 sati djelovanje otrova prestaje i čovjek se probudi - živ zakopan i potom umire od gušenja. Oni taj prah žele iskoristiti u "dobre" svrhe, kao oblik anestezije.



Film je zanimljiv, ima dobru atmosferu i tijek radnje, sviđa mi se kako su preklopljeni snovi i stvarnost i što nema nelogičnosti koje uvijek upropaste dobar (horror) film - glupa mi je ona scena kad onaj krvnik zamahne mačem i treba odrubiti glavu crnkinji a onda izvana začuje galamu i spušta mač - ali ne na njezin vrat! Mislim koliko bi to trajalo? Sekundu više? Takve su mi scene opčenito glupe u svim američkim filmovima, kao napeto je da li će je ubiti, aha sigurno! I mislim da je konačni obračun trebalo bolje napraviti, izgleda nekako jadno. Sve ostalo je ok.

Kako rekoh film je rađen po istinitom događaju i navodno je nađen pravi "magični prah" i znanstvenici ga istražuju, on radi - dakle izaziva "zombifikaciju", prividnu smrt, ali do danas (tako piše na kraju filma, ali bacite oko na godinu snimanja:-) nije otkriveno kako točno djeluje.


Ocjena: 7,5/10

Papa je jučer odaslao protestnu notu prema Izraelu. Notu je poslao sa svog novog SonyErikssona Zx666i na broj centrale predsjedničkog ureda u Izraelu. Razlog protesne note nije poznat.
A sveta stolica i njezin vlasnik ne žele komentirati ovu vijest.

- Kapetanov dnevnik: zvjezdani datum: 1546328... uh, 1. -
...
- ... nemam blagog pojma gdje smo. -
- ... -
- ... ne prepoznajem ni jedno sazvježđe oko nas, odnosno ovaj kut... uh, glava me opet počinje boljeti. -
- ... -
- Jučer je brodski liječnik radio nekakve testove o ljudskom tijelu i njegovoj toleraniciji na alkoholno-halucogene tvari sa planeta kojeg smo posjetili prije par dana... naravno da se večina posade javila da budu dobrovoljni testni objekti... subjekti(?), a ja sam kao kapetan, naravno to sve morao nadzirati... i sudjelovati... -
- ... -
- Nažalost to je sve što mogu reći o tome. jer više se i ne sjećam. -
- Uh, moram popiti nešto za glavu! -
- ... -
- Samo... kad bi još našao ... brodskog liječnika... a i.. khm!... ostatak svoje posade. -

Objavljujem s malim zakašnjenjem...

Stigle su nove Žute stranice ("Besplatna marketinška publikacija") i čija je faca na naslovnici? Upravo našeg cijenjenog voditelja, glumca, komičara i imitatora Tarika.
On je nešto poput hrvatskog Ben Afflecka [tal: bena fleka - velika fleka (na stražnjem dijelu gaća naprimjer)] tu je i kada mu se najmanje nadate (ako mu se uopće ikad i nadate niste normalni!)

Nego evo nekoliko simpatičnih naziva vjerskih udruga iz novog broja Žutih Stranica (nisam nijednu izmislio!):

Pobožno udruženje Malih Marija
Crkva Isusa Krista Svetaca Posljednjih Dana
Kćeri Milosrđa Trećeg Samostanskog Reda
Samostan Družba Marijinih Sestara
Samostan Marijine Sestre
Školske Sestre Naše Gospe
Samostan Isusove Male Sestre
Sestre Kraljice Svijeta

(r: Eli Roth)



Ne naravno da nije krvav kako su najavljivali. (Jebeni ameri... op. a.)
Eli Roth je debitirao sa zanimljivim Cabin Fever, koji je imao svoje mane, ali ipak je bio jedan od boljih novih (ne-azijskih) horrora. Hostel je imao jebački marketing, te Q. Tarantina za producenta što mu je već osiguravalo siguran uspjeh. I uspio je. O Hostelu su pričali svi, večinom pozitivno. Evo, red je da i ja kažem riječ dvije.


Legenda

Hostel je goli kurac!
Popizdio sam gledajući ga, pretrpio sam debilan "uvod", "upoznavanje likova" i sa nestrpljenjem čekao te "najkrvavije scene ikad u američkom filmu". Završni titlovi su krenuli a ja sam se još nadao...

Film ima par dobrih krvavih scena, ali one nisu ništa posebno.
Likove, mada smo ih gledali više od sat vremena nismo nimalo upoznali i iskreno nas boli kurac za njih. Jedina dobra scena mi je ubijanje onog iritantnog očalka u wcu sa švicarskim "all-in-one" nožićem. I da, dobre sise imaju one dve kurve, ali scene seksa su tako lame da je to nevjerovatno! Očito su ubačene samo da bi film dobio oznaku R (samo za odrasle) jer ju vjerovatno ne bi dobio zbog krvavih scena.



Ne stvarno sam popizdio, od par ljudi sam čuo da film "nije baš" i nisam očekivao previše, ali opet tolika pompa.... a što je najgore film ni ništa drugo dobrog nema za ponuditi. Na DVDu Cabin Fevera ima odličan dokumentarac i interviju s redateljem (Eli Rothom) i vidi se da je tip veliki horror fan i da se "kuži" u posao i stvano sam želio da uspije i mislio sam da je "odrastao" kao redatelj od prvijenca, a ono Hostel ispadne mnogo gori! Problem je što on ima dobre ideje, priča s kojom je krenuo je ok, sasvim zadovoljavajuća za ovaj tip horrora, ali jednostavno nas ne zna uvuči u film. Jebiga. Dajem mu još jednu šansu, ako i treći put zajebe...



Ocjena: 4/10 (mada me je film raspizdio bit ću realan i neću mu dati 0, gluma nije loša i film se može pogledati samo ne očekujte ništa posebno od njega i pripremite se na jebeni američki happy end kojeg se pogotovu nisam nadao od Elia!)

Zagrobačka pivovarna je prva koja je otkrila da bezalkoholno pivo (popularni KUL) proizvode od ishlapljelog piva koje ostane u praznoj ambalaži i cijevima stroja za točenje. Pivo se pažljivo skuplja, dodaje se malo odstajale kišnice i puni se u za to predviđenu ambalažu.

Svi koji su odrastali u Yugi sigurno se sjećanju ove legendarne akcijske serije. Crni, Tihi, Prle i onaj četvrti bi se u svakoj epizodi našli pred na prvi pogled neizvedivim zadatkom, npr. njih četvorica bi trebali uništiti cijelu švabsku zrakoplovnu eskadrilu naoružani samo sa dva Lugera i nekoliko štapova dinamita. Kako će to izvesti? Nemoguće! Nema šanse! Ali...
Nijedna misija nije nemoguća misija za Otpisane, tako da bi oni već u idućoj sceni skulirano i hladne glave (većinom uz čašice domaće šljivovice, ponekad i lozovače) razrađivali plan. Plan je većinom za svaki zadatak bio gotovo isti: oblačenje u njemačke oficire i ležerno ušetavanje u švabski logor. Često bi bila ovakva scena na rampi na ulazu u logor Švaba: naši junaci, nimalo švabskog izgleda, da ne kažem sa masivnim zulufima, obučeni u njemačke uniforme staju, većinom sa ukradenim neprijateljskim vozilom, na zahtjev stražara ("HALT! Wo bist du?"), oni se zaustave (uz obvezne zabrinute poglede), stražar nastavlja ("Das Papirren, bitte!"), netko od Otpisanih mu turi u ruku neke škrabotine, ova ih ozbiljno pogleda, pa pogleda njih, te im kaže nešto na njemačkom, što ovi očito nisu razumjeli, oni se pogledaju i jedan od njih odgovori "JA!", stražar ih malo čudno pogleda ali ipak ode do rampe i pusti ih u logor. Nakon toga ekipa bez problema postavi eksploziv na prvi avijon, a kako su avijoni parkirani tijesno jedan do drugog (krila im se dodiruju) nastane serija lančanih eksplozija i u plamenu nestane cijela jedna švabska zrakoplovna mašinerija!

Nego...
Pustimo Yu-nostalgiju na stranu, naslov sam stavio kao najavu svog povratka na ovaj blog. Nije me bilo neko vrijeme, a kako vidim ni nekih meni dragih ljudi (Spectrea , Bijesnog
...), nadam se da će se i oni uskoro vratiti. Prestao sam pisati blog tamo još sredinom sedmog mjeseca što zbog zasićenja i nedostatka volje, što, većim dijelom, zbog odlaska na duži (radni) odmor. Vratih se neki dan i taman naletim na (ponovno) nefunkcioniranje blog.hr-a, opet se širimo, jebiga kad nas ima ko psećih govana u Beču. No, evo, sad sve opet radi pa.. sam malo sredio i par sitnica na postovima koji su se automatski objavili, na linkovima i tako. Uskoro bi trebalo biti još par (kozmetičkih) promjena na blogu, ali ništa posebno novoga, ali otom potom (što volim ove dvije zadnje riječi: OTOM POTOM, kao neki univerzalni jezik... hmmm, da. Dobro)

Dobro.