Dečko koji obečava

nedjelja, 16.04.2006.

Uskršnji zeko (drugi dio)

(Dakle, prvo bi trebali pročitati post ispod, jeli.)

...

Zec sada postaje sve veći i veći. Čuju se zvukovi lomljenja kostiju i iskakanja zglobova, neljudsko režanje, zavijanje, čudni tip vrišti, smije se, gleda "zeca", glasno izvikuje svoju mantru... A onda čuje kako je jedna od kuja vrisnula.
- Jebena kujo! Najebaćemo zbog tebe! - kum će tresući kuju što nije više mogla pa je vrisnula.
- Pusti je! - druga će
- Jebo vas bog! Bježimo! Bježimo! - ja ću ustajući se ali ne krečući nigdje.
Pogledam prema "zecu". To je sada već teško opisati. Nije to više ništa s ovoga svijeta. Još uvijek ima neke naznake da je to nekada bio zec - duge uši, krzno. Ali plamteće oči, očnjaci dugi barem dvadeset centimetara, ruke poput ljudskih samo s krznom, panđe poput Fredija Krugera, penis poput Rocca Sifredija...
Čudni tip gleda u mene i smije se. Ali ne zadugo. "Zec" ili u daljnjem tekstu Demon ga jednom rukom uhvati za kosu, a drugom mu panđama povuče četiri linije od prsa do jaja. Rez je bio dubok. Iznenađenom tipu na zemlju padne dio prsnog koša, crijeva, slezena, gušterača, želudac se razlije, i još se sve sa njega cijedi dok mu Demon jede glavu.
- Idemo! - neko me zgrabi za ruku i povuče. Kum...
Mahnito trčimo gustom šumom i vrištimo iz sveg glasa. Povremeno se okrećemo ali ništa ne vidimo. Jedna kuja se spotakne i padne, mi ostali nastavljamo trčati, gluhi na njezina zapomaganja. Kasnije čujemo njezine bolne krikove. A potom ništa osim svog glasnog disanja. Konačno dolazimo do automobila.
Kum otvara vrata, pa iz zalupi.
- Ključevi?! Di su jebeni ključevi? -
- Ne znam! Jel nisu u bravi? -
- Bog te jebo! Pa da jesu ne bi pitao, jeli? -
- Pa ti si vozio jebote! -
Kum panično pretražuje đepove, ja također mada znam da su kod njega bili.
- Tamo kod rampe! - vikne kuja koja je preživjela
- Šta? - izere se kum
- Tamo su kod rampe! Vidim ih! -
Kum se okrene prema rampi gdje smo, čini se prije sto godina, ševili te male kuje.
Već sam mislio da ćemo se sad svađati tko će ići po njih, jer je rampa bila bliže Demonu, ali kum je samo potrčao prema njoj i zgrabio ključeve. Okrenuo se prema nama i smješkao se mašući s ključevima:
- Evo ih! - ali iza njega vidimo Demona kako mu se približava!
- Kume pazi! Zec! - viknuo sam u panici
Ali dok je kum stigao promjeniti izraz lica i okrenuti se, Demon je već bio korak iza njega. A potom ga je podigao sa zemlje. Nabio ga je na panđu, probio ga, te mu je panđa izvirila s druge strane. Čini se da mu je pritom prekinuo leđnu moždinu jer je kum bio neprirodno miran, nije se trzao nimalo, samo je okretao glavom, pokušavajući mene vidjeti i očito mi nešto reći. Tada mu je Demon odgrizao jednu nogu, bacio ga na zemlju i počeo mu glasno jesti utrobu. Čuli smo drobljenje kostiju i odvratne zvukove mljackanja. Okrenuo sam se i zgrabio kuju za ruku.
- Idemo! - ali ona je ostala ukopana na mjestu, širom otvorenih očiju gledala je krvavu gozbu.
- Ajde! - trgnuo sam je još jednom, ne vrijedi bila je u šoku.
Pomislio sam da je prebacim preko ramena i ponesem, ali sam znao da ću tako biti prespor pa ćemo oboje najebati. Zato sam joj pustio ruku i otrčao u suprotnom smjeru od Demona. Trčao sam prema izlazu na cestu, trčao sam sve dok se nisam sudario s nečim krupnim. Vrisnuo sam kao curica, misleći da je u pitanju JOŠ jedan Demon.
- Ej, dečko polako! Smiri se. - zgrabile su me čvrste grube ruke, pogledao sam gore, bio je to jedan od šumara.
Htio sam nešto reći ali nisam mogao doći do daha, on me je pustio, pa sam mu ja rukom pokazao smjerom kojim sam došao. On je pogledao prvo mene a onda u smjeru koji sam pokazivao. Ustao se i s ramena skinuo pušku. Puneći je pitao me je:
- Šta je bilo mali? Tko te zajebava? Jel neki ruše drva na crno? Mamu im jebem četničku! - rekao je i ne čekajući odgovora od mene krenuo putem kojim sam došao.
Ja sam se konačno malo pribrao, razmišljao sam da li je bolje da nastavim trčati pa da riskiram da me Demon presretne ili da odem sa šumarom, koji je naoružan, nazad prema Demonu. Jebiga, gubim i ovako i onako. Nadam se da ga sačma može sjebati, pomislio sam kad sam potrčao za šumarom.
- Dečko, idi kući ja ću ovo srediti. -
Razmišljao sam što da mu kažem...
- Auto mi je tamo...- i dok sam mislio kako da mu kažem za Demona začuli smo ženski vrisak pun bola.
- I cura! - dodao sam dok smo potrčali prema mjestu događaja.

Kad smo se približili rampi obojica smo zastali, skamenjeni. Tu je bio Demon i mlada maturantica matematičke gimnazije koju je Demon držao pritisnutu na auto moga kuma dok joj se divljački zabijao s guza. Kurac mu je bio nalik kulenu od dvije kile! Cura bi vrisnula svaki put kada bi joj on zabio, grebala je noktima po haubi novog Fijat Punta moga kuma, a Demon je zario lijevu panđu u krov auta da bi imao bolji oslonac. Kum je ležao pet metara iza njih s pola trupa pojedena, raširenih očiju gledao je u njih i svoj auto. Suza mi je krenula. Šumar je napeo pušku i šuljao se prema Demonu koji je i dalje ljuljao crni Punto i gazio mladu djevojku. Šumar, ujedno i ratni veteran se bez problema prišuljao na bliže od pet metara zaokupljnom Demonu. A potom i na tri metra. Konačno Demon ga je nanjušio. Okrenuo je glavu ali tada je lovačka puška već bila pola metra od njegove ružne krvave glave. Šumar je opalio oba naboja odjednom. Demonova glava je jednostavno nestala, a ostatak tijela je bio odbačen dva metra dalje. U padu je svršio i svojim sjemenom zalio šumara, djevojka je skliznula s auta i pala na travu pokraj. Šumar je popizdio, počeo je psovati psovke koje samo šumari znaju, rukavom obrisao lice, pokušao napuniti pušku, ali naboji su mu ispali iz ruku koje su se tresle što od uzbuđenja što od bijesa. Izvukao je sjekiru s opasača i bacio se na Demona. Psovao mu je sve po spisku: majku četničku, oca ludog... lupao ga je sjekirom i lupao još dugo u noć. Tu mračnu crnu noć...
Ja sam se nekako dovukao do djevojke i zagrlio je, zadnje što se sjećam bile su njezine riječi: "Da ste barem došli pet minuta kasnije."




- 12:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker
eXTReMe Tracker