(r: Takashi Miike, org. naslov: Gokudô kyôfu dai-gekijô: Gozu)

Miike mi je jedan od omiljenih redatelja između ostalog i zato što su njegovi filmovi tako nepredvidljivi. Nikada ne znaš šta će biti sljedeće, a neke scene ne možeš ni zamisliti prije nego li ih vidiš!


mislim da se ovo ne mora komentirati... ;-)

Gozu počinje kao "tipičan" jakuza film, ili bolje rečeno tipičan za Miikea, jer još i prije naslova filma ide apsurdna, ali smiješna scena kada jedan od jakuza kaže kako mu je sumljiv neki pas vani, kaže to je "jakuza pas", pas treniran da otkriva i ubija samo jakuze, a riječ je o nekoj psećoj rasi veličine i izgleda pekinezera! On izlazi van i zgrabi psa od zbunjenih djevojaka koje su ga držale i umlati ga lupajući njime o pod, prozor, gazeći ga...
I onda film počinje!:-)


Oprostite, nije ono što mislite! Otkrio sam Vas jer sam mislio da Vam je vruće!

Ovo bi se moglo okarakterizirati čak i kao horror komedija, ili crnohumorna drama, ali nijedna od naljepnica ne može ni približno opisati ovaj spoj jakuza filmova, Davida Lyncha (zbog onog "medija" i babe što "još uvijek ima mlijeka", debelog konobara koji nosi grudnjak,
zbrkane priče, te još par sitnica koje ostavljam da vas šokiraju gledajući film), horrora (tip s goveđom glavom), komedije (tip s goveđom glavom!). A tu je i jakuza boss kojemu se diže tek kad si gurne kašiku za juhu u guzicu.
Možda je najjednostavnije reći da je to jedan tipični Miikeov film...



Dakle, tko god voli dobre i "malo drugačije" filmove ovaj obavezno mora pogledati.

Ocjena: 9,5/10

... 27. ožujka 1892. Mark Sarkomany, židov turskog podrijekla u Americi otkrio je lokalnu anesteziju kakvu poznajemo danas. Bila je prekrivena običnom bijelom plahtom, pa je čudno da je nitko dotad već nije otkrio. Lokalna anestezija kakvu poznajemo danas bila je veliki preokret u modernoj medicini, dotad su se pacijenti uspavljivali tako što bi najkrupniji doktor odmjerenim udarcem pesnicom udario pacijenta u slijepoočnicu ili aperkatom u bradu. Problem je nastajao kada bi neki pacijenti bili "tvrđi orah" pa ne bi pali u nesvijest od prvog udarca. Nekada se znalo desiti da doktor mora odraditi i po 15 minuta uspavljivanja pacijenta, nerijetko i priručnim alatima - čekičem, nogom od stolca, mokrim ručnikom i slično, tako da je ponekad bilo više štete nego koristi od te anestezije. Zato su svi koji su čekali kakve operacije odahnuli 1892. jer je tada Mark Sarkomany, židov turskog podrijekla u Americi otkrio lokalnu anesteziju kakvu poznajemo danas, dakle bezbolnu i u večini slučajeva ne-smrtonosnu.

... Tekst: Čika Negativni; Uglazbio: Toni Cetimski

Lice mi oblije hladan znoj
kad na televizoru pojavi se on
naš novi upravitelj - diktator
Priča on svašta, bujna mu mašta
a ja čujem samo:
kontrola (uhmmm)
bez bola (a-ha)
kontrolaa (a-ha)
bez bolaaa (da-a)
be-ez boo-laa-a (a-ha)

(solo na gitari, back vokali u fade outu)

poslušan budi
marljivo radi
volii-i
cijeni svoj posao-o
nosi osmjeh na licu svom
neprestano-o
i bit ćeš sretan
sretan bit ćeš tiii
O daa
kontrola - bez bolaa (a-ha)
Jer to je:
kontrola (aaa), kontrola (a-haaa) - bez bolaaa (aaaa)

;-)

Ja sam nitko, ali mislim da je moja priča barem zanimljiva...

Svako jutro budim se rano, nekako odmah poslije 6:00. Naravno da to nije normalno vrijeme za ustajanje, dobro možda je za pijetlove, ali za ljude ne, pa se budim uz veliku pomoć svoje vjerne budilice. Kažem vjerne mada mi je to već sedma. Dobro, nisu one krive što nisu otporne na udarce i što se lako lome. Ova se dobro drži, imam je već 3 godine i ona i dalje neumorno pišti i prima udarce šakom, papučom a ponekad poleti i u zid, ali rijetko. Večinom ponedjeljkom. I kada konačno ušutkam prokletu stvar već sam totalno budan. Odlično rade svoj posao. Podignem glavu i torzo te se okrenem na stranu kreveta češkajući ponekad jaja a ponekad desnu obrvu. Skupljam snage da se konačno dignem iz kreveta. Čovjek (neki tamo) bi rekao da bi se trebao već naviknuti, nakon koliko? Osam godina? Isuse, pa da već osam godina tako. Svako jutro, osim nedjelje. Nakon operacije ustajanje slijedi: osobna higijena. Ustvari, prvo pišanje. A onda higijena. Pranje ruku, umivanje. Čišćenje nosa i sinusa. Pročišćavanje grla i usne šupljine. Brijanje. Koje naravno nikada ne prođe bez krvi. Ponovno umivanje i stavljanje aftershavea (jeftinog). Dugi ženskasti vrisak pa onda pranje zubi: otkada sam vidio tu neku reklamu u kojoj gomila djece kao u žurbi opere zube i otrči, a onda se pojavi neki fini znanstvenik (tako se barem predstavi) u bijelom i kaže "Istraživanja pokazuju da 90% djece zube pere kraće od 3 minute", a upravo je toliko potrebno da bi se "aktivni sastojci" paste za zube aktivirali, objašnjava simpatični doktor (propali glumac), e od tada ja zube perem minimalo 5 minuta - zlu ne trebalo! Potom ispiranje paste za zube iz usne šupljine, što vodom što paničnim kašljem. Konac za zube ne koristim otkad sam si njime umalo odrezao desni mali prst - još prije 12 godina, a i dan danas mi strši dok pijem kavu ili rijeđe čaj. Tako da s time završavam i izlazim iz kupatila - ponekad se još jednom kratko ispišam. Dolazim do ormara. Na redu je oblačenje!
Prije mi je ta operacija oduzimala previše vremena, te je to čak dovodilo i do toga da zakasnim na posao, pa sam doskočio i tom problemu. Bilo je to, pa prije jedno 5 godina kada sam konačno odlučio i napravio to. Naime tada sam tadašnju cijelu ušteđevinu potrošio na 20 istih odijela, iste marke (koja više nije IN, ali jebiga!), 40 istih košulja i 25 različitih kravata. Od tada više nemam problema s izborom odjeće, eventualno se premišljam za kravatu. Tako da sam vrijeme oblačenja skratio za 70%! Nakon oblačenja još mi preostaje samo namještanje frizure, ništa posebno, samo da ne strši.
Još operem ruke, da nisu ljepljive od gela i to je to.
Stavljam sat na ruku, uzimam laptop sa stola, novčanik s novcem i kreditima, te ključeve od stana i auta. Još se jednom počešem po jajima (tko zna kad ću opet imati priliku!) i bacim oko na sat - 5 do 7. Sranje! Žurno zaključavam stan, trčim do lifta te neprestano pritiskam dugme za poziv lifta, misliće da ću ga tako ubrzati. Ne djeluje, ali na kraju ipak dođe. Vrata se otvore i ja uskočim unutra. Srećom vidi me jedino postarija gospođa, koja kao hipnotizirana gleda u svjetleću dugmad. Proguram ruku pored nje i pritisnem "garaža". Gledam na sat - 7 sati! Kako može tako biti svako jutro?
Jel ne može jednom proći bez trčanja?

Evo ga konačno i kod nas!
Boli vas jezik od silnih dosadnih predigra?
Ne možete podnijeti miris?
Dlaka vam zapinje u grlu?
Ne očajavajte više!
Jer tu je...

OVLAŽIVAČ PICE U SPREJU!

Naš novi revolucionarni proizvod vas riješava tih neugodnosti, a i vaša partnerica će biti sretna jer ste vi sretni!
"Moja cura i ja par puta na dan radimo *one stvari* i jedini mi je problem ta dosadna predigra. Nisam mogao više, veza nam je zapala u krizu. A onda sam čuo za NJEGA! Ovlaživač pice u spreju nam je promjenio život! Sada smo opet sretni." Ivo (25) iz Kutine
Naručite i vi još danas!
A ako nazovete odmah uz naš čudotvorni Ovlaživač pice u spreju dobijete i naš nevejrovatno funkcionalan i ugodan dildo. Za vaše potpuno zadovoljstvo!
Sve za 29,99!!!
Ne čutite ni trenutka nego nazovite odmah naš broj telefona!
Iskoristite ovu nevjerovatnu priliku jer zalihe su ograničene.

Ovlaživač pice u spreju osim prirodnog mirisa odstojalih usoljenih srdela od sada i u raznim aromama! Vanilija, borovnica, ananas, limun, banana, šumsko voće i još 30 drugih ugodnih okusa! Zatražite naš besplatni katalog!

NARUČITE ODMAH!!

(r: Walter Salles, org. naslov: Diarios de motocicleta)



Ovo nije priča o najpoznatijem liku sa majica, nego priča o dvojici pustolovnih mladića (blizu su tridesetom rođendanu, ali tada su djeca sporije odrastala:-) koji žele upoznati južnu ameriku putujući njome na nekoj krntiji od motora. I tako vide oni ljudi, prirodnih ljepota, povijesnih znamenitosti, probaju i zbariti, ali ne uspjevaju, a krntija ko krntija krepa na pola puta. Momci se ne daju pa nastavljaju pjehe, tako upoznaju JOŠ više ljudi i slušaju njihove životne priče, budući revolucionar se sve više zanima, te traži načina kako da pomogne. Njegov prijatelj ostane u jednom gradu živjeti kao liječnik, a Che Guevara ode svojim putem.
Film je pomalo zbrkan, nešto je između road moviea, dokumentarca i putopisa. To je vjerovatno zato što je scenarij pisan "inspiriran" sa čak nekoliko knjiga.

Glumci su dobri, mada nekako nezainteresirani.

Film je dosadan i nema ono nešto što bi me zainteresiralo, traje predugo, a radnje ima premalo, ali opet nije toliko loš da ga se ne može gledati.

Ocijena: 4/10



A ovo ćete sigurno uočiti! Nevjerovatno kakav propust! Sramota:
Goofs: At the end of the movie, when Che is at the airport, a yellow GMC pickup drives by. The pickup has a 1-piece windshield; GMC did not introduce the 1-piece windshield until a few years after 1952.

(r: Kenneth Hope)



Evo opet natpisa: "Ovaj film je snimljen po istinitom događaju..bla-bla", a priča je o nekoj dadilji oko koje se stalno, kao slučajno, zapali vatra. Ona čuva dijete, ode iz sobe na trenutak, kad li opa! gori kuća. I uvijek se pravda, kao nisam ja, bio je onaj radnik što je došo on je ostavio cigaretu. Onda otkrivamo da cura im telekinetičke moči i da se vatra zapali "sama od sebe" kad se ona uzruja. Po istinitom događaju? Aha. Vjerovatno JE bila neka dadilja narkomanka koja se uroka i padne joj cigareta na tepih, pa spali par kuća i završi na sudu.
Film je glup i dosadan.



Glavna glumica je zgodna ali ne pokazuje sise!

Tako da je...

Ocjena: 0/10


Jedina dobra scena u filmu

Izdvojeno: glavni glumac zove se : Mark Strong

Iz Japana nam uskoro stiže novo čudo tehnike!
Nakon Čudesnog leptira za vježbu trbušnih mišića bez kapi znoja dolazi i Čudesni kondor!

"U biti to je isti princip kao i kod leptira samo što je mnogo veći" u interviju za CCM objašnjava Tetsuo Migaspithi, glavni dizajner uređaja.

Uređaj će se fokusirati na leđne i guzne mišiće i moći će se koristiti dok spavate!
Jednostavno ga spojite na sebe, uključite u struju i legnete na stomak! Uređaj će se
aktivirati tek za jedan do dva sata do kada se pretpostavlja da ste zaspali.

Uskoro u TV Prodaji!

- DIN-DONG! -
- ... -
- DINN-DONG! -
- Evo! Samo malo! -
- ... -
- ... -
- DING-DONG! -
- DA?! -
- Dobar dan, dobri gospodine. Želite li bolje upoznati Boga? -
- Molim?! -
- Ja sam Sebastijan, a ovo je moj dobri prijatelj Lucijan, mi širimo riječ Gospodnju. -
- Bogu hvala! -
- Aha.. -
- Možemo li ući? Nećemo dugo imamo i besplatne knjige... -
- Pa ne znam baš... krečim dnevnu... -
- Dobri gospodine, mi se fizičkog posla ne bojimo, pustite nas unutra mi ćemo vam pomoći...-
- ... a onda ćemo lijepo popričati o pokajanju i kako bolje možemo služiti Gospodinu. -
- Hmm. Ajd uđite. Ne morate se izuvati! Najlon je. -
- ... -
- Isuse sine Gospodnji!!! -
- Bože naš predragi!? -
- Šta je sad? Nema više od 40 kvadrata! -
- Ove mrlje... mrlje na zidu...??! -
- To je KRV! Sveta tekučina! -
- Šta? Ma nije! -
- Gospodine, molim vas nemojte nas pokušavati obmaniti. -
- Laži su đavolje riječi! -
- AHH!hhh...h.krklj.hh. TUMP! -
- Kriste spasitelju naš spasi nas! -
- Dođi ovamo bogomoljko! -
- IIIIIIIIiiiiiiiiiiiiiii!!! -
- Ma vidi ga, vrišti ko neka pičkica! ...PAZI NOŽ!!! -
TUMP!
- ... -
- KRkklj..grkkh r..r -
- Jebiga Sebastijane, znam da vi "svjedoci" ne smijete miješati krv sa tuđom, ali ovo nek ide
na moju dušu -
- krrkkljjj..krr..rrHhhh-h... -
- Pođite u miru božjem. -

(r: Steven Spielberg)



Ako ništa drugo zanimljivo je vidjeti koliko su drugačiji ovi "filmovi katastrofe" poslije
9/11 od onih prije. Nema ovdje ni rasturanja Bijele kuće, ni nacionalnih spomenika, pa čak ni
scena uništavanja većih gradova, da ne kažem rušenja nebodera. Još je rano, a tko zna da li će
ikada više i biti filmova poput Dana nezavisnost (nije da će mi faliti, ali opet volim povremeno vidjeti Bijelu kuću rasturenu na sitne sitne detaljno animirane komadiće). Naravno da tetkica Stevica Spielberg igra na sigurno, nema tu ni prdac od političke nekorektnosti. On je kao htio "modernizirati" staru priču napada aliena i prikazati je kroz priču o hardworking rastavljenom ocu koji ne zna sa svojom djecom. I dobro, ne kažem da je ta ideja loša, ali naravno da ni to nismo dobili. Nema puno drame ni realizma ni u tom "obiteljskom" dijelu priče. Kliše do kišeja mama još voli tatu, ali ne može s njim, djeca su "čudna" mala je prepametna za svoje godine, a sin je povučen i stalno sluša glasnu muziku. Otac, kojeg bi trebali "razumjeti" i valjda "zavoljeti" ili šta god, ne znam šta je Stevica htio a nije napravio ali on se ponaša kao tipični agresivni fizikalac koji je vjerovatno mlatio i ženu i djecu i nije nimalo čudno što ga je žena ostavila i udala se za onog "picajzlu" tj. brižnog ali nekul tipa. Jebote pa on čak ni ne zna da mu je kći alergična na maslac od kikirikija ("od rođenja")! Mislim, ajd da je u pitanju neko voće, to bi mogao razumjeti, jer voće ameri rijetko ili nikad ne jedu, barem ne u filmovima, ali MASLAC OD KIKIRIKIJA se jede SVAKO JEBENO JUTRO! I on to nije zapamtio!?

A "sf" dio?
Dakle, došli ti neke alieni, da bi eto uništili čovječanstvo (znači klasika, sad se ja mislim,
ajd uzmimo teoretski da osim nas ima nekoga u ovim beskrajnim prostranstvima crnog svemira, ili da je bog stvorio još jednog Adama tamo daleko, i sad ta napredna civilizacija odluči doći u posjetu nama, svojim prvim i možda jedinim susjedima, da nam, jeli, pomogne i unaprijedi nam naše jadne živote, i šta se desi? Čim izađu iz svemirskog broda - BANG! pokosi ih neki seljačina koji misli, bolje da ih mi prvi napadnemo, dok se nisu organizirali... a sve zbog ovakvih filmova;-)
Nego, vratimo se mi ovom "filmskom spektaklu"...
Alieni su dakle došli da unište čovječanstvo, da od nas naprave gnojivo za svoje čudne crvene
biljke (možda su to neki druglordovi? pa sade u tajnosti od svoje vlasti?? Sumljivi su oni meni
s onolikim očima...) a ispod površine zemlje već imaju zakopane svoje strojiće koji samo čekaju da oni dođu. Sad se ja glupan, opet pitam - zašto bi se mučili i zakopavali te strojiće kad su ih jednostavno mogli povesti sa sobom? Zašto dvaput putovati? Ah, ti alieni i nisu baš inteligentni kako se misli...
I sad su tu tipične pizdarije za glupe amere, da ne moraju naprezati svoje hrđom načete sive
stanice (munja opizdi 20tak puta u jedno mjesto na pola neke ulice i naravno da se svi okupe TIK do tog mjesta, ma neće valjda opet lupiti? neće. ali nešto se sve trese i podrhtava asfalt ispod njih... "Šta je to?" pita jedan, "Jel to podzemna?" pita drugi, "Nije, nema tu podzemne." odgovara policajac koji je bio u prolazu, "A da nije onaj nadzemni vlak što ide malo iznad zemlje?" opet netko pita, "Ne, nema ni toga nadaleko." "A da nije kanalizacija?" (sva se moguća pitanja obrađuju da ne bi jadne gledatelje glava zabolila od razmišljanja) "Nije.... to je nešta drugo." A naš Otac godine još misterijozno dodaje "To je tu bilo. zakopano." Glazba se pojačava, kamera bježi u vis, na sigurno, a kreteni još vire u rupu na asfaltu... i onda POČINJE!


Izlazi nekog tronogo govno, što liči na nekog metalnog kukca a urliče ko dinosaur. Većina onih koji su preživjeli pucanje asfalta i rušenje okolnih zgrada mirno promatraju tu mašinu i čekaju da vide "šta će".
Otac godine nije toliko glup, gledo je on valjda koji od sf spektakla već, pa trći kući po djecu
krade jedni auto što radi i bježi dok mašina oko njega rasipa svoje zrake gađajući uvijek previsoko.
I da ne davim više, ovo je govno od filma. Poslije gledanja osječat ćete se poput Raya Liotte
u onoj legendarnoj sceni u Hanibalu (za neznalice: kad je pojeo svoj proprženi mozak!).
Tom Guz je peder! Zabranio je prikazivanje one epizode Southparka di neće da izađe iz ormara, a mogao je glumiti u geyparadi pod nazivom Topgun! Peder! Stevica Spielberg je jebeni Židov jer nam ne da ni jednu scenu uništavanja poznatih amreičkih znamenitosti, niti vidimo predsjednički kabinet u helikopteru u plamenu, niti uništavanje New Yorka! Ništa! Židov!

Preporuka: ako i posudite ovaj film u videoteci premažite vhs kazetu na nekoliko mjesta korektorom ili barem malo zgužvajte vrpcu, a dvd izgrebite rđavim ekserom. Ako ste već vi najebali barem ćete spasiti stotine nevinih!



Svjetlo na kraju tunela: recimo. Ima samo jedna dobra scena, koja potvrđuje urođenu potrebu
prosječnog amerikanca za nepotrebnim ubijanjem. Naravno govorim o onoj sceni gdje Otac godine i njegova na maslac od kikirikija alergična kći pobjegnu u podrum kod onog domoljuba Tima Robinsa, i tu se spase od napada zlih aliena - neko vrijeme. I sad odjednom taj tip pukne i kaže kao neće oni mene u gnojivo pretvorit i počne kopat rupu, vidi Tom Guz da to neće ići na dobro, tip je puko a i dosta je glasan u svom kopanje pa mu mirno kaže, smiri se, nemoj vikati privući ćeš im pažnju na nas. Tip naravno ne sluša, jer je puko, te još glasnije viče. Tom Guz vidi da nema druge nego... ode do svoje kćeri, stavi joj povez preko očiju i kaže sad će tata brzo i ode udavit onog luđaka zbog kojeg su mogli svi najebati, nije njemu bilo zbog sebe, nego zbog male... sad su sigurni... i onda LEGNU NA KAUČ NA SREDINI KUĆE GDJE SU NAJVIDLJIVIJI ALIENIMA!!!

I zaključak: da, da još nisam završio!
Šteta dobre ideje, moglo je ispasti sasvim pristojno, malo drugačiji pogled na tipični zaplet,
ali ništa od toga kad je Stevica u pitanju. Čujem da mu je izašao i neki film o terorizmu, ali
naravno o događaju prije 30 godina, ipak Stevica neće da koga uzruja...osim mene.


Ocjena: 0/10 (umalo sam mu dao 1 bod zbog spomenute scene davljenja ali bio je toliko ispod nule da nema šanse! Ne bi ga ni recenzirao da nije nje. Scene te.)

- A je se opiro! Pička li mu materina žilava! -
Tomo nije rekao ništa. Šutio je i kopao rupu. Dok je Đoni svako malo zastajao. Podbočio se na lopatu i pričao. Samo da ne radi.

- A dobro te je zakačio po rebrima, A? Jel te boli? Možda je slomio koje? -
Nakon skoro pola minute Tomo odgovori.
- Ne. -
- Jesi siguran? U pičku materinu i ti si onda žilav ko i on. A majke mu se najebem, je me oznojio! Nikad da krepa. -
Tomo je svoj dio rupe iskopao, a sad je krenuo na Đonijevu stranu.
- Jesi vidio koliko sam ga dugo davio? Već su mi prsti utrnuli! Majku mu žilavu! -
Tomo izađe iz rupe i ode do auta.
- Di ćeš? Šta si već gotov? Kru te jebo! Mogo bi za vodovod i kanalizaciju radit, brži si od onih njihovi bagerčića! Ja sam upo na ovaj tvrđi dio. Pička mu materina. -
- ... -
- Tomo, čekaj, jebote ja, nemoj ga sam vuć, uvatit će te u kičmi. -
Dok se Đoni nekako iskobeljao iz rupe Tomo je malo pomalo dovukao najlonsku vreću do rupe.
- A jesi žilav! Ko bi reko kad te takvog vidi, reko bi čovjek da viljušku ne moš podignut. Jesi izvadio čekić i pilu? Nisi? Dobro idem ja, jebiga. -
Tomo je pažljivo odvezivao čvor na vreči, kad je otvorio vreču gurnio je tijelo u rupu. Tada se i Đoni vratio s alatom.

- A majku mu jebem! Vidi ovo... Žulj! Znao sam! Jebiga ti ćeš ga morat rezat. -
Tomo od njega uzme čekić i pilu i spusti se u rupu.
- Jel ti treba držat dok mu režeš ruke? - upita Đoni ali ni da bi se sagnuo. Ruke na bokovima.
Tomo šuti i pili.
- A jebote, ide to tebi. Reže ko maslac, jebiga kad je nova pila. Očeš da mu ja smrskam facu? Jebe me ovaj žulj, ali valjda bi mogao... -
- Ne treba. - odgovori Tomo koji je upravo otpilio i drugu ruku - Drži. - nadoda i pruži Đoniju otpiljene ruke.

Đoni ih uzme i stavi u najlonsku vreču. Tomo već razbija zube, nos...
Kasnije Tomo zatrpa rupu, Đoni se žalio na iznenadnu bol u leđima, a i žulj ga "jebe". Ruke su polili solnom kiselinom, zavezali za kamen i bacili u rijeku. Potom su večerali u jednom "talijanskom" restoranu. Špagete u bolonjeze sosu.

Neki su možda i primjetili da nisam pisao relativno dugo.
Evo šta se desilo:

(temeljeno na istinitim događajima)

Srijeda, 01. 03. 2006.
18:07 h
Negdje u Republici

Kupio sam web kameru jer planiram pokrenuti reality show sa svojom farmom voluharica, drivere sam instalirao i taman sam je htio ubosti u usb port kad li se jebeni kompjuter ugasio. Tek tako. Ugasio! Ispravio sam bolna leđa i pogledao u monitor. Koji je bio crn. A ona lampica je blinkala. Znači struje ima. Nagnem se opet iza kučišta i provjerim kablove da nisam koji zakačio dok sam se mučio da pogodim usb port. Svi su na mjestu. Probam pritisnuti prekidač on/off. Par puta. Ništa. Lupim par puta šakom po gornjoj plohi kučišta. Ništa. Provirim u kučište. Vidim da svijetli ona dioda na matičnoj. Da nije prekidač?
Otvorim kučište, nađem uputstva za uporabu matične, odlučim zamijeniti reset i power prekidače, da vidim da li je do prekidača. Ništa se ne dešava. Probam još jednom s udarcima šakom po kučištu. Opet ništa.

18:29 h

Zovem kolegu koji je strpljiviji i ima više iskustva od mene. Navratit će. Ja si odem po pivo. U prolazu još par puta lupim šakom po kučištu. Opet ništa.

18:51 h

Kolega stiže. Nakon par minuta neobaveznog razgovovora uputim ga u trenutno stanje. On prođe korake koje sam ja već napravio. Provjeri kablove. Zamjenimo ponovno kablove reset i power prekidača. Ništa. Izvadi bateriju da resetira Bios. Ništa. Povadi sve dijelove van: memoriju, grafičku, modem,... i očisti kontakte. Vrati to sve nazad, spoji kablove. Opet ništa. "Kolega, tebi je ošlo napajanje". "Opet?" "Jebiga, ja sam spalio pet. Napajanje je nema šta drugo. Ili matična." "Ali kako onda svjetli ona dioda na matičnoj?" "Nema to veze." "Pa ne mogu vjerovati. Tek tako." "Jebiga, prejaka struja. Koliko je ono kod tebe Beli izmjerio napon?" "304 ili 307 volti." "E. A treba biti 220." "A ups, ništa?" "Ne može ni on smanjiti toliko." "O jebem ti elektroslavoniju! Da im jebem mater! Tužit ću ih! Neču ja svaki par mjeseci kupovat novo napajanje, ups i pizdarije!" "..." "Očemo onda ga onda odneti do tebe da probamo na tvoje napajanje?" "Adj spakuj ga."

19:36

Kod kolege smo. Ja se znojim dok nosim 70 kg teško Poglavica Veliki Toranj kučište a kolega mi uslužno otvara vrata. Unutra smo. Ja na koljenima dolazim do daha a kolega rastvara svoje kučište. "Očeš da pričekamo da se dekondenzira?" "Ma zajebi to. Samo ga nakratko probaj upalit da znam šta je." Spojimo ga i probamo. Čim je kolega pritisnuo power prekidač začuje se poznati zvuk iz ugrađenog zvučnika. Odmah ga ugasi. "Eto. Treba ti novo napajanje. Ne znam jel još radi tajitaj komp shop?" "Kolko je sati?" "19:46." "Jel imaš broj? Valjda radi do osam." Nađemo broj nazovemo, ali naravno da rade do 19:30 ili je (jebeni) prodavač zatvorio ranije. "Dobro je, barem nije matična."


Četvrtak, 02. 03. 2006.
17:46 h

Došao sam s posla. Iznazivao par komp shopova, naravno da skoro nitko TRENUTNO nije imao 20 pinsko, nego samo ovo jebeno novo 24 pinsko napajanje. Jedni imaju. Otišao sam. Prodavač mi je na telefon rekao da košta 160,00 kn. Kad sam došao kaže "Ja sam se malo zajebo." i naplatio mi 180 i koju kunu i to everpower! Mada je telefonom rekao da imaju MS napajanje. Po 160,00 kn. Uzeo sam ga, jer znam da nigdje drugdje TRENUTNO nema jeftinije. Ali pamtim ja...
Došao kući, spojio ga, pritisnuo prekidač - i radi. Čuje se poznati zvuk. Naravno da sam se morao malo zajebavati po Biosu da vratim postavke, ali dobro je radi. Sustav se podigne, uključim web kameru, isprobam je. Slika je mnogo gora nego što sam očekivao a i jebeni gadovi lažu! Na kutiji piše da može i u 640x480 rezoluciji na 30 fps, a ono kurac! No dobro. Imao sam još nekih obaveza pa sam ostao na tome.

20:01 h

Uštekam kabel i krenem se spojit na internet. Opa! Kaže modem baš i ne radi. Odem na device manager, da vidim koji je kurac, kad ono kod modema onaj uskličnik. O pička li mu materina! Znao sam! Vadili smo modem i palili poslije. To nije bilo pametno s jebenim noname internim modemima! Ah! Idemo opet malo zajebavanja...
Izbrišem drivere, instaliram ih ponovno. Opa! Kaže "Device could not start (code 10)", ma nemoj? Pa koji mu kurac fali da starta!? Ima drivere, uštekan je, koji još kurac oće?
Ugasim komp, izvadim modem, upalim, ugasim, stavim modem na drugi slot, upalim instaliram drivere, opet isto. Izbrišem drivere, ugasim, izvadim pa stavim modem, upalim, instaliram sasvim desete drivere (strčnjaci znaju da to večinom pali), opet ništa.
Pogledam na sat - 21:04 jebiga, sad je kasno da zovem kolegu. Ništa. Pokrenem "Tits & Ass" da se malo smirim. Sutra je novi dan.


Subota, 04. 03. 2006.
10:26 h

Petak mi je prošao u raznim drugim obavezama tako da nisam ništa napravio. Ovo pišem danas na poslu (jebiga subota je!;-) pa se nadam da ću postati večeras, jer se nadam popodne riješiti tu pizdariju s modemom.

Nastavak slijedi...



(...)



I to koji jebeni nastavak! Ne jedna epizoda neko cijela jebena sezona!!!

Ukratko da ne davim više:

Zvao kolegu i čim sam došao s posla bacili se na posao. Kolega probao isto što i ja: driveri, vađenje modema, pizdarije. Ništa. Ponio je i svoj modem, pa smo probali njega. Neće ni on! Kaže kolega, nešto je to sjebano u windowzima, moraćeš format c: nema druge. I formatiram ja c particiju - 5 puta!
Tako da se to odužilo i u nedjelju, a ja jebeno mrzim nešto raditi nedjeljom, nedjelja je za izležavanje. Probao sam razne kombinacije windowza, prvo verziju koju inače koristim s dodanom service packom 2, pa bez, pa nadogradnja, pa pizde materine! Ništa.
Svaki put ga uredno prepozna, instalira, piše da radi normalno, samo što ne radi normalno! Neće da se spoji!
A onda dođe i ponedjeljak.
Stalno mi se vrti po glavi, šta je u pitanju. Da je matična ne bi ni radio komp, da je modem ne bi ga instalirao... Hmm, nema druge nego da ga nosim kod kolege, da vidimo šta će tamo biti. Poslije posla odem kod njega. Ponesem modem i za svaki slučaj kabel od modema. Naravno da zaboravim drivere za modem! Ajd vozi nazad! Vratim se, instaliramo modem, kolega proba - radi! Od prve. Pička li mu materina! Od-p.r.v.e.!!! Opet si vrtim po glavi mogučnosti... Pa kažem kolegi "De ti probaj ovaj moj kabal." Uštekamo moj kabal proba se spojiti a ono neće. O pizda! Znači da je na kraju JEBENI KABEL!?!?! JEBENI TELEFONSKI KABEL!?!?? AHHHHHH!

Dobro je, tješim se, nek je barem riješeno, jebo kabel nasjeckat ču ga sjekirom ko taranicu. Bolje nego da moram kupovat modem. Ili matičnu.
Ajd da je gotovo...

Dođem kući, kolega je bio dobar drug pa mi dao svoj kabel. Ubodem modem, uštekam KOLEGIN kabel i viola! Radi! Zuji, pišti skiči sve u 16! Jebo mater kako je to jednostavno moglo biti... Ali neka bitno da je gotovo.
I odem ja na blog.hr.... I šta vidim? Evo ovo:
"Postovani korisnici i posjetitelji,
ispricavamo se zbog nedostupnosti usluga Bloga."
ne mogu da verujem!

Koji sam ja baksuz (dobro je da ima i drugih 72345 korisnika, ali meni je ovo valjda najgore palo!)
A i sjebalo mi counter, sad je na mizernih 200 i nešto posjeta! Sramota! To je sad skoro dnevni prosijek! Biće da će ići novi counter.
Ne dam ja svoje reloadove!

Kraj serije

Eto, hvala na razumijevanju.
Od sutra (ili kad god krećemo normalno)