needs
27.11.2007., utorak
prelijepa
|
Pramen kose, kojeg vjetrovi nose. Dok iza tebe ostaju, kapi rose. Ruku ti prose, darove donose. Sebe daju, lagano odustaju. Porculanska lutka, veličanstvena struka. U očima tama, uvijek sama. Puna jauka, nikad ispustila zvuka. Pogled upućen preko dalekih šuma, zasićeno odvaja tijelo od uma. Otvara dlan i pušta da ode. NADA! Jedini komadić njezine slobode. |
BLACK RIDER
|
Iz dlana mu izlazi noć, na leđima velika tetovaža kaže: "samoća". On je kralj unurarnjih osjeta, za njega nema drugog svijeta! Poput magle svako jutro dođe, glupav osjećaj jedva da prođe i tada opet mrak dođe. Kažeš mu da ti glava puca, a on prste kvrca, tako glasno, da svako dijete muca. Tako realan, samim time, takav gad. |
23.11.2007., petak
crni humor
|
samo nekoliko puta s radošću išćekivao bi sutra puno ružnih slika svakodnevnih bitka osjećaja straha i tuđih koraka pokvarenih momaka loših zadaha i svega, baš svega što nas muči pa nekad radije biram ostati kući |
20.11.2007., utorak
Adam i Eva
|
pljuni jabuku! želim biti gol! mogu sam na svoju hranu staviti sol! izbaci cice, svoje trice vadi skalper, bit će petice za ljepotu djevice uljepšati će joj i lice dođe joj da skoči s litice jer je poput pudlice svakodnevno pudra lice upozna ljubav a on je švrljav voli je poput kraljice to je ljubav pudlice i krtice |
19.11.2007., ponedjeljak
...
|
Pušem lagano u grlo boce, vrijeme mi prolazi uz tihe zvukove. Sam znam da ne mogu vise. Postane naglo tiše. Na valovima oblaka plovin. Nebesku srdelu lovin. Na kraju oblaka stojim. Osjećam se potpuno golim. Upijam trenutak, jer znam da uvijek kratko traje dobar san. Kad primijetim da nisam sam i jezik izbacim van Dali je ovo tek počeo san? |
17.11.2007., subota
!PALI!
|
uzmi komad moje glave, uništi par komadića moje puzzle, baci kockicu i slaži mi broj, učini da osjećam se kao stroj. ponovno ću sjediti na istom mjestu, nadam se da nikada neću ponoviti istu grešku, prepoznati ću te po istom smiješku, osjetit ću bol istu tešku. Poslati krik u tamu. Odjebat svu galamu. Zagrliti te. Bacit te u slamu. |
12.11.2007., ponedjeljak
NOĆAS
|
Noćas sam samo tiha sjenka, među ostalim sjenkama ovoga svijeta. Bez ikakvog značenja ili pametnog savjeta. Sjenka kao i sve druge. |
11.11.2007., nedjelja
pogled u svijetlost
|
Na pragu užitka, samo korak do dobitka. Kad, dođe do gubitka. Kad nestane svaka kritika, shvatim da tu je moja bitka. Ova sudbina je tako plitka, slatka i vitka, smišnija od Gitka. Pokušavam zaboraviti prika, ali se stalno vrati slika. Faca vrti joj se oko oka, hod poput kratkog skoka, ja zatrnuo od šoka. |
08.11.2007., četvrtak
|
Kruži, kruži, u valovima se duži. Kružić maleni zvan Znameni. Kad zagrli ga obala, cijelu je sebe u njega dala. Svaki put se odazvala na doticaje Znamenog vala. Zagrljaje daju, istom snagom uzvraćaju, jer oboje znaju. Da ostaju u sjećanju. |
06.11.2007., utorak
ista stvar
|
Isto, isto, isto. Pitam se! Kako stvari vratiti na misto? kako se vratiti u vrime kad smo dica bili? Kad još nismo ni pili. Kad smo bili maleni debili ali ništa nismo krili. Kako biti bolji od ostatka svijeta? Kako da mi u glavi cvijet procvjeta? Kako se vratiti na misto? Kad uvik sve je isto, isto, isto. Problema puna kapa a riješavat ih je tlaka. Svaki put na jeziku je dlaka jer znam da se nisam maka, niti jednog koraka od svakog seljaka. Koji kaže da sam maka a i to mi je tlaka! Dokazivati da sam bolji, kad mi se svaki korak broji. Ocu živjeti u svojoj boji! Tamo bar sam sebi bolji. To sve stoji. Ali za nas samo postoji, svijet u kojem sve je isto, isto, ... |
05.11.2007., ponedjeljak
rupa
|
Pođimo u rupu. Pruži mi ruku. Zidovi su crni, jeku tuku. Malo vode stvara buku. Izađimo vani. Miriše po hrani. Plesku mi odalami. Nestani u tami. Nesretni smo sami. Govoriš svojoj mami. Da kaže mi, da si vani. Bezrazložno sam zbunjen. Drugačije ja ne umijem. Ubaci svoj glas u kutiju s glasovima. Pridruži se masi, ako ne znaš šta si. Čak i učitelj kaže djeci, ispeci pa reci! |
03.11.2007., subota
krivokradica
|
Problem riješen, grijeh je zgriješen, krivac će biti obješen. Badava. Ode mu glava. Stvar prava. |
02.11.2007., petak
događaji u glavi
|
Ljudi, stvari, plamen, žohari. Sve izmišljene tvari, vrte se po glavi. Um mali, Šalje mail toj glavi. U mailu kaže, da mlohavi, da nije više onaj pravi, od kad su se nastanili žohari. Oni plamen štuju, a po meni pljuju, ja se plamena ježim pa od njega bježim takav je žoharski režim. Među ljude bježim. Dobrome težim. Kad sve uravnotežim. Opet se ježim. Ljudi su kurac. Meni je mjesto u glavi, Treba zajebat sve njihove stvari. Stvaram plan mali. Prvi na listi su žohari. Kad dođem reči ću. Stari, meni je mjesto u glavi. Sad skupi svoje stvari i pali. Dva je za ljudske stvari, ovdje stanuje um mali. s ljudima nema mjesta u glavi, ni kad odu žohari. Um brzo mlohavi. Brzo se i stari. Um treba biti pravi, da se lampica stalno pali. Sad čeka odgovor na mail poslan glavi. Treba ukloniti izmišljene stvari! Šta je borben um mali.  |
ne smijem ti reći da te
|
Pogled tako drag, ten tako blag. Nisam ti drag. Ne boli me sad. Neuzvraćena ljubav, najduže traje. Samo se jedno, zbog nje kaje. Možda nikad ne prestaje. Ne znam, možda mi to pristaje? Biti sam svoj, Kad on je tvoj. Život nastavim. Pa imam brod. |
hod po ravnoj crti
|
"There are countless ingredients that make up the human body and mind, Like all the components that make up me as an individual with my own personality. Sure, I have a face and voice to distinguish myself from others, but my thoughts and memories are unique only to me, and I carry a sense of my own destiny. Each of those things are just a small part of it. I collect information to use in my own way. All of that blends to create a mixture that forms me and gives rise to my conscience." taken from: Ghost in the shell. |
