....Zivot se ne broji sekundama, vec trenucima koji su ti oduzeli dah....
16.10.2007., utorak
Toše Proeski 1981-2007
 „Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili“… riječi su kojima počinje jedna od boljih Tošinih pjesama… iz ovog sna nažalost nije se probudio… barem ne u ovom svijetu… ipak se nadam da su se riječi ove pjesme ostvarile i da je otišao na bolje mjesto, u bolji svijet… …Jutros oko 6 sati i 30 minuta, dva kilometra od petlje u Novoj Gradiški, u sudaru VW Touarega srebrne boje i kamiona talijanskih registarskih oznaka poginuo je makedonski pjevač Toše Proeski… vijest je koja se proširila od ranog jutra širom Hrvatske, a vjerujem i ostalim susjednim zemljama… Jutros smo cimy i ja krenule na fax, i kako smo čuli da se na predavanjima ponavljalo gradivo od jučer otišle na kavu s frendicom, čim smo sjele zbunjeno nam je rekla kako je poginuo Toše… moja reakcija na to „daj ne zajebavaj“, i nisam povjerovala… pogledam na mobitel vidim propušten poziv od mame i sekice… tada mi je bilo jasno… nazvala sam ih i prvo pitanje je bilo jesi čula za Tošea, moja reakcija, „to je istina?!“ Još ni sad mi ne ulazi u glavu da ga više nema, da ga više nećemo gledati na tv-u kako pjeva svoje pjesme, najveće hitove na našoj estradi unazad 2 godine… skoro svaka njegova pjesma bila je br 1 na top listama…jednostavno ne mogu vjerovat… Kad sam bila tužna i u bedu slušala sam njega… njegove pjesme imaju nešto posebno, a njegov glas je savršen… I ne znam zašto Bog uzima najbolje ljude, to mi se čini tako nepravedno… toliko je malo dobrih ljudi u današnjem svijetu… i onda takvi najčešće odu, prebrzo, na najgluplji mogući način… Ne znam, još uvijek sam u šoku, i još mi to nije sjelo… Moje saučešće njegovim bližnjima, i svima koji su ga voljeli!  Igra bez granica Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratili da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe Jer moj je zivot igra bez granica umorna prica, trganje stranica na kojim nista ne pise Jer moj je zivot vjecito padanje kad zbrojim poraze nista ne ostane samo jos vucem navike i sve na tome ostane Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donjeti pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku gore u svemiru tako da dolje ne vidim |
